Bezgrešno začeće jedan je od najviše pogrešno shvaćenih nauka Crkve. Danas bih se volio pozabaviti trima čestim pogrešnim predodžbama o Bezgrešnome začeću

Foto: Shutterstock

Crkva je običavala slaviti svetkovinu Bezgrešnoga začeća 8. prosinca. Ove se godine svetkovina prenosi na ponedjeljak, 9. prosinca, jer prednost ima druga nedjelja došašća. U mojemu iskustvu, Bezgrešno začeće jedan je od najviše pogrešno shvaćenih nauka Crkve. Danas bih se volio pozabaviti trima čestim pogrešnim predodžbama o Bezgrešnome začeću.

1. Bezgrešno začeće dogodilo se kada je Isus začet u Marijinoj utrobi

Ovo je, po mojemu mišljenju, najgora pogrešna predodžba o Bezgrešnome začeću. Podsjeća me na sat povijesti koji sam imao jednoga 8. prosinca dok sam bio u srednjoj školi, kada je profesor, inače katolik s magisterijem iz teologije s jednoga katoličkoga koledža, pred cijelim razredom objavio da Crkva slavi svetkovinu Bezgrešnoga začeća objašnjavajući da se radi o proslavi Isusova začeća u utrobi Marijinoj. Nastavio je govoriti kako nikada nije razumio tu svetkovinu budući da će se Isus roditi za manje od dvadeset dana, na Božić. Zaključio je da Crkva to podrazumijeva pod djevičanskim rođenjem.

Nadam se da čitatelji ovoga članka nemaju takva vjerovanja. No mogu shvatiti zašto neki ljudi misle da se tom svetkovinom slavi Isusovo začeće, i to iz dva razloga:

a) Crkva slavi svetkovinu Bezgrešnoga začeća za vrijeme došašća, razdoblja čekanja i iščekivanja rođenja djeteta Krista.

b) Evanđelje koje se čita na svetkovinu Bezgrešnoga začeća je Lk 1,26-38 – Navještenje Isusova rođenja.

Ispravna kateheza: Svetkovinom Navještenja Marijina, koja se slavi 25. ožujka, obilježava se začeće Isusovo. Ako brojimo mjesece od 25. ožujka do 25. prosinca, otkrijemo da se radi o uobičajenome trajanju trudnoće – devet mjeseci. Budite sigurni da čudesna priroda Isusova rođenja ne uključuje to da je u utrobi proveo samo 17 dana! Bezgrešno začeće odnosi se na začeće Marije u utrobi sv. Ane i njezino očuvanje od ljage istočnoga grijeha. Dogma proglašava da je Marija bila slobodna od istočnoga grijeha jer je unaprijed primila otkupljenje po zaslugama križa na kojemu će umrijeti njezin sin.

2. Crkva je izmislila Bezgrešno začeće

Dogma o Bezgrešnome začeću proglašena je tek 1854. godine, ali Crkva se tek tako jednoga jutra probudila i pomislila da je dobra ideja reći ljudima da ih je Duh Sveti potaknuo da proglase da je Marija bezgrešno začeta. Apostolska konstitucija kojom je dogma proglašena, Ineffabilis Deus, (hrvatski prijevod: Neizrecivi Bog) pruža opširan pregled te tradicije. Vjerovanje u Bezgrešno začeće vuče korijene iz prve Crkve, a o toj temi razmišljali su i u patristici. Značajnije se počela razvijati od 12. stoljeća nadalje. Sv. Anselmo postavio je temelje dogme i utjecao je na Engleza Eadmera, koji je svojim spisima branio Bezgrešno začeće i predložio predodžbu pasivnoga začeća. Argumente u korist Bezgrešnoga začeća usavršio je Duns Scotus, i tako zaslužio naslov „Branitelja Bezgrešnoga začeća”. Mnogi rimski biskupi (na primjer, Aleksandar VII.) i Tridentinski koncil predložili su bezgrešno začeće Marije. Uzevši u obzir dugu tradiciju i vjerovanje Crkve, Pio IX. proglasio je Bezgrešno začeće crkvenom dogmom, tako vežući na nebu ono što je vezano na Zemlji. I kao što mnogi znaju, već četiri godine poslije Gospa je i sama potvrdila taj naslov u svojim ukazanjima sv. Bernardici Soubirous u Lurdu.

3. Neki crkveni naučitelji poricali su Bezgrešno začeće

Sv. Bernard iz Clairvauxa je jedan od najdražih mi svetaca! Jako je mnogo pisao o Blaženoj Djevici Mariji, toliko da ga se u antifoni Večernje na njegov spomendan pozdravlja kao vrsnoga propovjednika Djevičine slave. Jedan vid njegove mariologije za koji neki znaju njegovo je „poricanje” Bezgrešnoga začeća u pismu kanonicima iz Lyona koji su uveli svetkovinu Marijina začeća. Sv. Augustin, koji je seks smatrao grešnim, izvršio je velik utjecaj na sv. Bernarda. To je pokrenulo pitanje može li se ili ne može Duha Svetoga povezivati s grešnim činom. Sv. Bernard jest smatrao da je Marija posvećena u majčinoj utrobi i da cijeloga svoga života nije počinila nijednoga grijeha. 

Drugi istaknuti crkveni naučitelji kojega se citira kao poricatelja Bezgrešnoga začeća je sv. Toma Akvinski. Pitanje iz Akvinčeve Sume možete pročitati ovdje. Slično sv. Bernardu, Akvinac je smatrao da je Marija začeta s istočnim grijehom, ali da je bila prije rođenja posvećena u utrobi sv. Ane. Jedina prepreka pri prihvaćanju Bezgrešnoga začeća bila je da ako je tako, Mariji ne bi trebao otkupitelj. Budući da se više opisujem kao teolog ressourcementa (nove teologije, op. prev.) nego tomist, čitatelja upućujem na druge članke u kojima se raspravlja o vjerovanju sv. Tome Akvinskoga: New Theological Movement, Patheos.

Za sv. Bernarda i Akvinca Marija je bila posvećena u utrobi, a to je drugačije od poricanja Marijine sveukupne bezgrešnosti. Važno je zapamtiti da ti crkveni oci, uz druge „poricatelje” Bezgrešnoga začeća, nisu bili podložni crkvenome nauku iz 1854. godine, budući da je to bilo samo teološko mišljenje. S dogmatskim proglašenjem iz pera Pija IX. svi su katolici sada obavezni vjerovati u to: „Zbog toga, ako bi se tko usudio, čega neka nas Bog sačuva, u srcu drugačije misliti negoli smo mi definirali, takvi neka budu svjesni, a neka znaju i ubuduće, da su osuđeni vlastitom presudom, da su doživjeli brodolom vjere, da su otpali od jedinstva Crkve, te da su zbog toga tim samim sami sebe podvrgli kaznama koje su određene pravom, budu li se usudili tako srcem misliti, riječju ili pisanjem ili na koji drugi vanjski način izražavati.”

Zaključak

Bezgrešno začeće smatralo se pobožnim vjerovanjem stoljećima prije dogmatskoga proglašenja. Postoje i redovničke kongregacije, poput Marijanskih otaca od Bezgrešnoga začeća, osnovane u 17. stoljeću. Danas, kada razmišljamo o začeću Blažene Djevice Marije, neka nas njezina bezgrešnost nadahnjuje na našemu putovanju prema nebeskome Jeruzalemu. Po njezinim molitvama, sada i na času naše smrti, neka postanemo dostojnima obećanja Kristovih.

Izvori:

Hilda Graef, Mary: A History of Doctrine and Devotion (Marija: Povijest doktrine i pobožnosti)
Juniper Carol. Fundamentals of Mariology. New York: Benzinger Brothers, 1956. (Temelji mariologije)

o. Edward Lee Looney | Cool Catholics