‘Zaprepašteni smo vijestima iz Iraka, sve to vrijeđa Boga i čovječanstvo’

Govoreći o ulomku iz Matejeva evanđelja, koji opisuje Isusa kako hoda po vodi, Papa je rekao da, nakon umnažanja kruha i ribe, o čemu je govorilo Evanđelje prošle nedjelje, Isus primora učenike da uđu u lađu te da idu na drugu obalu jezera, a u međuvremenu je jaka oluja zahvatila jezero i Isus se po vodi zaputio prema lađi s učenicima. Kad su ga vidjeli, učenici se prestraše, jer su mislili da je sabalst, ali ih On umiri: „Budite odvažni! Ja sam, ne bojte se!“ – rekao je Sveti Otac dodajući: 
Petar, sa svojim poznatim zanosom, gotovo tražeći potvrdu zausti: Gospodine, ako si ti, naredi mi da po vodi dođem k tebi! Dođi, reče mu Isus. Petar se spusti iz lađe i po vodi krene prema Isusu; jaki vjetar ga zahvati te počne tonuti i vikati: Gospodine, spasi me! Isus odmah pruži ruku i podigne ga – rekao je Papa. 
Ova je pripovijest lijepa slika Petrove vjere. U Isusovu glasu, koji mu veli: Dođi! Petar čuje odjek prvog susreta na obali istoga jezera, i odmah, još jednom, ostavlja lađu ide prema Učitelju hodajući po vodi. Pun pouzdanja i spreman odaziv na Gospodinov poziv uvijek čini izvanredne stvari. Naprotiv, Petar počinje tonuti kad ne gleda u Gospodina i kad se prepusti da ga gaze okolne neprilike. A Gospodin je uvijek tu, a kad ga Petar zove, Isus ga izbavlja iz opasnosti. U Petrovu je liku, poletnom i slabom, opisana naša vjera: krhka i slaba, nemirna i uvijek pobjedonosna, kršćanska vjera kroči ususret uskrslom Gospodinu, usred oluja i svjetovnih opasnosti – istaknuo je Sveti Otac.
Vrlo je važan i kraj pripovijesti – nastavio je Papa. Kad uđoše u lađu, prestade vjetar. A oni što bijahu u lađi padoše preda Nj ničice, govoreći: „Ti si uistinu Sin Božji!“. U lađi su svi učenici, svi puni slabosti, sumnje, straha, i malodušja. Ali kad u lađu uđe Isus, ozračje se odmah mijenja: svi su jedinstveni u vjeri u Njega. Iako slabi i prestrašeni, kad padaju ničice i u svom učitelju prepoznaju Sina Božjega postaju veliki – objasnio je Papa dodajući:
Ovo je vrlo uvjerljiva slika Crkve: lađa se ima sučeliti s olujama, a katkad se čini da će potonuti. Ne spašavaju je kvalitete i hrabrost njezinih ljudi, nego vjera, jer i u tami, u teškoćama, omogućuje hod. Vjera nam daje sigurnost da je Gospodin uvijek prisutan, njegove nas ruka uvijek izbavlja iz opasnosti. Svi smo mi u ovoj lađi, i na sigurnom se osjećamo kada na koljenima štujemo Isusa, jedinoga Gospodina našega života. Na to nas uvijek potiče naša Majka, Gospa, njoj se s pouzdanjem obraćamo – kazao je Papa a potom predvodio Anđeo Gospodnji. 
Ne možemo vjerovati i zaprepašteni smo vijestima iz Iraka: tisuće osoba, među njima brojni kršćani, drsko potjerani iz njihovih kuća; djeca umrla od gladi tijekom bijega, otete žene, svakojako nasilje; uništavanje vjerskoga, povijesnog i kulturnoga blaga – rekao je Sveti Otac poslije molitve. Zatim je pozvao na minutu šutnje i trg prepun hodočasnika uronio je u šutnju molitve za progonjene ljude u Iraku.
Zatim je papa rekao: Sve to teško vrijeđa Boga i čovječanstvo. Ne može se mrziti u ime Božje. Ne ratuje se u ime Božje. Zahvaljujem svima koji hrabro pomažu braći i sestrama, a nadam se da učinkovito političko rješenje, na međunarodnoj i lokalnoj razini, može zaustaviti ta zločinstva i uspostaviti vladavinu prava. Kako bih bolje jamčio svoju blizinu dragom stanovništvu, imenovao sam svojim izaslanikom u Irak kardinala Fernanda Filonija – rekao je Papa, a potom se osvrnuo na zbivanja u Gazi.
I u Gazi je, nakon kratkotrajna primirja, opet rat, koji nanosi nevine žrtve i još više pogoršava sukob između Izraelaca i Palestinaca. Zajedno molimo Boga mira, po zagovoru Djevice Marije: Danima našim daj mir, Gospodine, i učini nas tvorcima pravde i mira. Molimo i za žrtve ebole, i za sve koji se bore da je zaustave – potaknuo je Papa te pozdravio prisutne hodočasnike i Rimljane. Od sljedeće srijede do ponedjeljka, 18. kolovoza, bit ću na apostolskom putovanju u Koreji: moli vas da me pratite molitvom. Hvala. Ugodna nedjelja i dobar tek. Doviđenja! – rekao je Papa. 

Radio Vatikan