U četvrtoj adventskoj propovijedi Rimskoj kuriji propovjednik Papinskoga doma otac Raniero Cantalamessa istaknuo je vrlo veliku ulogu i odgovornost laika u naviještanju evanđelja.

Raniero Cantalamessa

Govoreći o velikim valovima evangelizacije tijekom crkvene povijesti, podsjetio je da su u grčko-rimskom svijetu protagonisti evangelizacije bili biskupi, u barbarsko doba redovnici monasi, u novom svijetu su bili redovnici, a u „četvrtom“ sekulariziranom svijetu – kako je rekao – vjernici laici imaju odigrati glavnu ulogu u naviještanju radosne vijesti.
Govoreći o načinu naviještanja u sekulariziranom svijetu, otac Cantalamessa tvrdi da se ne može čovjeku, koji je izgubio dodir s Crkvom i koji ne zna tko je Isus, nametnuti dvadeset stoljeća crkvene tradicije i nauka, s druge pak stane – kako je rekao – nije moguće promijeniti bit navještaja, ali se kvalitativnim skokom kreativnosti može i mora promijeniti način naviještanja – istaknu je propovjednik i dodao:
U tom naporu imamo jednog saveznika, a to je neuspjeh svih pokušaja sekulariziranog svijeta da kršćanki navještaj zamijeni s drugim ‘krikovima’ i ‘manifestima’, koji su se očitavali tjeskobni, prazni i bez sadržaja. Uradak poznatoga norveškog slikara Edvarda Muncha „Krik“ vrlo dobro oslikava stanje modernog čovjeka, koji je, budući da je zaboravio sadržaj kršćanski navještaj, primoran isprazno urlikati svoju tjeskobnu prazninu – ustvrdio je otac Cantalamessa.
Uvijek je moguće s evanđeljem iznova krenuti od istinskog, životnog navještaja, jer nije umna fikcija ni arheološki zahvat, zahvaljujući suvremenosti Krista koji u Euharistiji i danas živi među ljudima kao i prije dvije tisuće godina. Uz svećenike, II. je vatikanski sabor ponovno otkrio da laici mogu biti protagonisti evangelizacije. Laici, posebice obitelji, posjeduju mogućnost sličnu procesu razbijanja atoma, oni u evangelizaciji mogu biti duhovna nuklearna energija. Nisu oni pozvani da budu stručni suradnici, da ponude svoje vrijeme i talente, nego posjeduju darove, po kojima su – kako piše u saborskom dokumentu ‘Lumen gentium’ – spremni i prikladni primiti razna djela ili dužnosti korisne za obnovu i veću izgradnju Crkve – istaknuo je propovjednik.
Udaljene od Crkve laici mogu tražiti više no pastiri kojima je lakše propovijedanjem i sakramentima hraniti one koji dolaze u crkvu. Prispodoba o izgubljenoj ovci danas se drugačije predstavlja: u toru je ostala jedna ovca a devedeset devet ovaca se zagubilo. Velika je opasnost da se cijelo vrijeme provede hraneći jednu ovcu a da se nema vremena, i zbog nestašice klera, ići tražiti izgubljene ovce; za to je nužan doprinos laika, koji je razvidan u djelovanju mnogih crkvenih pokreta. Golemi prinos evangelizaciji laici mogu pridonijeti omogućujući odraslima da otkriju svoje krštenje, da postanu živi i zauzeti članovi Crkve – kazao je otac Cantalamessa.
A najučinkovitije oruđe nove evangelizacije – nastavio je propovjednik podsjećajući na jučerašnje riječi pape Benedikt XV. Rimskoj kuriji – jest radost. Najvjerodostojnije svjedočanstvo koje evanđelju možemo dati jest radost, svjedočenjem da je Krist radošću i mirom ispunio naš život. Prema Svetome pismu evangelizacija se pojavljuje u božićnoj noći, a njezin je sadržaj radost: Veliku vam radost naviještam, reče anđeo pastirima. A taj govor svi razumiju – ustvrdio je propovjednik.
Osvrćući se ponovno na Kristovu istovremenost s nama rekao je da su već u davna vremena Origen, sveti Augustin i sveti Bernard tvrdili: Što mi koristi da se u Betlehemu jednom od Djevice Marije rodio Krist, ako se po vjeri ponovno ne rodi u mom srcu – zaključio je otac Cantalamessa.

rv/bitno.net