Marijin doprinos ljudskom spasenju, posebno titula Co-Redemptrix (Suotkupiteljica), desetljećima je bila tema teološke rasprave. Zagovornici pozivaju da se Gospina uloga u otkupljenju proglasi dogmom, ali kritičari kažu kako to preuveličava njezinu važnost i da bi moglo naštetiti naporima za jedinstvo s drugim kršćanskim zajednicama.

Kako prenosi CNA, kardinal Víctor Manuel Fernández, prefekt Dikasterija za nauk vjere, predstavit će doktrinarnu notu o toj temi pod nazivom “Mater Populi Fidelis” (“Majka vjerujućega puka”) u isusovačkoj kuriji u Rimu.

Kard. Fernández je novinarima u srpnju kazao da Dikasterij radi na tekstu o „raznim marijanskim temama“, ali nije otkrio više o njegovu sadržaju.

Teolog vlč. Matteo Armando, tajnik dikasterijava odjela za doktrinu, također će govoriti na predstavljanju 4. studenog, zajedno sa stručnim savjetnikom vlč. Mauriziom Gronchijem, koji predaje kristologiju – crkveno učenje o osobi, prirodi i ulozi Krista – na Papinskom sveučilištu Urbaniana u Rimu.

Različiti stavovi papā

Posljednjih nekoliko papā zauzeli su različite stavove o korištenju titule Suotkupiteljica za Mariju.

Godine 2017. Međunarodno marijansko udruženje podnijelo je papi Franji zahtjev za javno priznanje titule Gospe kao „Suotkupiteljice s Isusom Otkupiteljem“, jednu od više peticija poslanih Vatikanu u prošlom stoljeću.

No, Papa je izrazio svoje zadrške prema toj tituli u više navrata tijekom svog pontifikata.

U govoru na općoj audijenciji 24. ožujka 2021., Franjo je kazao da iako su kršćani oduvijek davali Mariji prekrasne titule, važno je zapamtiti kako je Krist jedini otkupitelj i da je Marija ljudima povjerena „kao majka, a ne kao božica, ne kao suotkupiteljica“.

Kao kardinal Joseph Ratzinger (Benedikt XVI.) je 2000. rekao kako smatra da je titula Suotkupiteljica previše udaljena od Svetog pisma i da bi mogla uzrokovati nesporazume o Kristovu statusu otkupitelja – iako su pristaše marijanske formule smatrale da je pokazao veću otvorenost prema ovoj temi u svom pontifikatu, unatoč tomu što nikada nije izričito koristio taj izraz.

Sveti Ivan Pavao II., umjesto toga, javno je koristio riječ Suotkupiteljica najmanje šest puta tijekom svog pontifikata, obnavljajući nade u skoro proglašenje dogme 1990-ih.

Od ranih stoljeća do II. vatikanskog sabora

No, titula Suotkupiteljica može se pratiti od 10. stoljeća, kada su neke Marijanske litanije uključivale naslov Gospe kao Otkupiteljice, zajedno s njezinim Sinom. Prefiks „su-“ dodan je u 15. stoljeću kako bi se razjasnilo da Marija nije Otkupiteljica, nego netko tko je jedinstveno surađivao u djelu otkupljenja.

Naslov Suotkupiteljica dobio je priznanje učiteljstva tek stoljećima kasnije, 1908., kada ga je Sveta kongregacija za obrede upotrijebila u dekretu kojim se uzdiže u rang blagdana Sedam Gospinih žalosti.

Od tada se više puta spominje u crkvenom učenju, uključujući i tijekom Drugog vatikanskog koncila, koji je u dokumentu “Lumen Gentium” u konačnici odlučio protiv bilo kakvog formalnog priznanja titule. Izričito se kaže da se Blaženu Djevicu Mariju „zaziva imenima: Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posrednica. Ipak se to tako shvaća, da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinoga Posrednika. Nijedan se naime stvor nikad ne može usporediti s utjelovljenom Riječi i Otkupiteljem…“ (LG 62).