Australski crkveni čelnici dovode u pitanje smjer kojim ide njihovo društvo nakon iznenadnog naglog porasta smrti uslijed eutanazije, piše The Catholic Leader.

Eutanazija je u Australiji legalna od 2019., a omogućena je zakonima o dobrovoljnoj medicinski potpomognutoj smrti koji su uvedeni diljem zemlje. 1-3 % svih smrti godišnje uzrokovano je potpomognutim samoubojstvom, piše Cathnews.

Od 2019. je 7200 osoba umrlo potpomognutim samoubojstvom, a samo prošle godine na taj je način umrlo 3329 osoba, što čini gotovo polovinu (46 %) ukupnog broja smrti zabilježenih od početka legalizacije.

„To je pokazatelj toga da starijim i bolesnim osobama u našoj zajednici nedostaje bilo kakav osjećaj pripadnosti zbog kojeg bi izabrali smrt“, rekao je pomoćni biskup Sydneya Danny Meagher. „To je pokazatelj nedostatka brige i podrške za naše ranjive“, dodao je.

„Potrebno nam je više palijativne skrbi, posebno u našim regijama“, rekao je biskup Meagher, i nastavio: „Strašno je pomisliti da ljudi, zbog nedostatka odgovarajuće medicinske skrbi, odlučuju okončati svoj život.“

Stručnjaci nagli porast pripisuju sve većemu društvenom prihvaćanju i zahtjevima za lakšim pristupom. Većina ljudi koji koriste VAD imaju između 70 i 79 godina i češće su muškarci. Rak je najčešća dijagnoza, a slijede je neurološke bolesti, poput bolesti motoričkih neurona.

Xavier Symons, izvanredni profesor i Direktor Centra za bioetiku Plunkett na Australskom katoličkom sveučilištu, također je izrazio zabrinutost zbog trenutnih viskokih brojki.

Rekao je da je Australcima prodan „mit da će eutanazija biti jako rijetka.“ „U stvarnosti, ona se sve više normalizira“, rekao je.

„Zabrinut sam da će se stvarati pritisak za eutanaziju kod ljudi s demencijom“, rekao je Symons.

U Katekizmu Katoličke Crkve (2279) stoji: „I onda kad se smatra da je smrt neizbježna, ne može zakonito biti prekinuto liječenje koje se redovito pruža bolesnoj osobi. Upotreba analgetika, sredstava za ublaženje patnji umirućemu, makar uz opasnost da mu se skrate dani, može biti moralno u skladu s ljudskim dostojanstvom, ako se smrt ne želi ni kao cilj ni kao sredstvo, nego se samo predviđa i prihvaća kao neizbježna. Palijativno je liječenje (olakšanje boli) povlašten oblik nesebične ljubavi. Zbog toga ga treba poticati.“