Na rimskom trug Piazza del Popolo, jednom od najslikovitijih i najpoznatijih mjesta u talijanskoj prijestolnici, 4. studenoga održan je dojmljiv prosvjed protiv prijedloga zakona kojim bi se u Italiji dekriminaliziralo potpomognuto samoubojstvo.

U središtu trga, u pažljivo poredanim redovima, stajalo je 200 praznih invalidskih kolica,  a na njima balon koji se uzdizao iznad kolica. Simboličnu instalaciju organizirala je udruga ProVita & Famiglia, poznata po zauzimanju za život i obitelj, uz jasnu poruku: „Ne ubij me”.

Poruka akcije bila je upozoriti na ono što organizatori nazivaju „opasnim klizanjem prema kulturi smrti” i normalizaciji potpomognutog samoubojstva u Italiji.

Zakonodavna pozadina

Prema članku 579. talijanskog kaznenog zakona, svatko tko „usmrti čovjeka uz njegov pristanak” može biti osuđen na šest do petnaest godina zatvora.

No, Ustavni sud je 2019. godine djelomično ublažio taj propis, utvrdivši da se ne kažnjava onaj tko usmrti pacijenta ovisnog o uređajima za održavanje života i boluje od neizlječive bolesti.

Ova je odluka uslijedila nakon slučaja DJ Faba (pravim imenom Fabiano Antoniani), producenta koji je nakon prometne nesreće ostao kvadriplegičar i slijep. Aktivist Marco Cappato ga je 2017. odveo u Švicarsku, gdje mu je omogućeno potpomognuto samoubojstvo, za što je kasnije bio oslobođen optužbi.

Zastupnički dom je 2022. godine usvojio prijedlog zakona kojim se uređuje pravo pacijenata na „medicinsku pomoć pri umiranju“ pod određenim uvjetima: poput punoljetnosti i da pacijent boluje od neizlječive bolesti. Zakon je zatim upućen Senatu, gdje rasprava traje već tri godine. Kampanja ProVita & Famiglia je usmjerena na sprječavanje njegova usvajanja.

„Trebamo skrb i dostojanstvo, ne smrt“

Dvjestotinjak praznih kolica na trgu simboliziralo je bolesne, starije, osobe s invaliditetom i one koji trpe, a koje, kako kažu organizatori, „parlament mora čuti jer oni ne traže smrt, nego više skrbi, prava i dostojanstva“.

Prema njihovim podacima smo 33 posto Talijana koji imaju pravo na palijativnu skrb doista joj može pristupiti, dok u nekim regijama ta brojka pada i na 4 do 5 posto. Tisuće obitelji tako ostaju bez potrebne pomoći i podrške.

U priopćenju organizacije navodi se kako Italija ulazi u „opasan proces legalizacije smrti“, koji bi mogao dovesti do „državno odobrenog ubijanja bolesnih, usamljenih, depresivnih i nemoćnih“.

„Svaki zakon koji ide u tom smjeru“, upozoravaju iz ProVita & Famiglia, „pojačao bi dojam da država može nuditi samoubojstvo kao oblik zdravstvene usluge.“

Glas obitelji i iskustva drugih zemalja

Na prosvjedu se okupljenima obratio i Massimo Gandolfini, voditelj pokreta Family Day, koji je ponovno odlučno odbacio svaki oblik medicinski potpomognutog umiranja. U svom govoru upozorio je na posljedice koje su, kako kaže, već vidljive u zemljama koje su takve zakone usvojile: „Iskustvo trinaest zemalja koje su legalizirale eutanaziju pokazuje razorne posljedice. Od nekoliko početnih slučajeva, broj se svake godine povećavao – sve do tisuća, pa čak i među mladima koji pate od depresije.“

Među sudionicima bio je i Emanuel Cosmin Stoica, pisac i aktivist koji živi s invaliditetom. U svom svjedočanstvu je rekao: „U trenucima boli i ja sam znao pomisliti na smrt, ali upravo tada društvo mora pomoći čovjeku da živi, a ne da mu nudi samoubojstvo kao izlaz.“ „Država bi trebala ulagati u sustav pomoći, psihološku podršku i zajednice koje će uključiti i podržati svakog čovjeka, kako nitko ne bi ostao sam”, dodao je Stoica.