Biskupijska faza kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega Nine Baglierija, koji je kao kvadriplegičar živio uzornim kršćanskim životom, završila je u gradu Modica na Siciliji. CNA piše da je završetak ove faze postupka proslavljen svetom misom koja se slavila u nedjelju, 5. svibnja. Svečanu euharistiju predslavio je Salvatore Rumeo, biskup Nota.

Biskup je u svojoj propovijedi rekao kako je Baglieri 5. svibnja 1951. godine primio krštenje. Također je istaknuo kako je za Ninu Baglierija “molitva bila sve“. „Usprkos svojoj patnji, poput svjetla koje svijetli i gori, uspio je zaraziti druge značenjem istinske molitve“, poručio je. Obraćajući se sluzi Božjem u molitvi, biskup Rumeo je rekao: „Zahvalni smo ti za tvoj evanđeoski nauk, jer u tvom životu vidimo kretanje milosti Božje koja nam nastavlja govoriti o svetosti.“

Dijecezanska faza postupka završila je pečaćenjem osam paketa sa svim prikupljenim podacima i svjedočanstvima o životu i radu Baglierija koji će biti dostavljeni Dikasteriju za kauze svetaca u Vatikanu.

Sluga Božji Antonino (Nino) Baglieri rođen je u Modici 1. svibnja 1951. godine. Odrastao je uz dvojicu braće i jednu sestru. U dobi od sedamnaest godina, 6. svibnja 1968. godine, pao je sa skela visokih 17 metara. Već je u bolnici shvatio da je potpuno paraliziran. Brigu o Ninu preuzela je majka. Njegov je život idućih deset godina obilježen je “očajem” jer je živio usamljeno i većinu vremena provodio u svojoj sobi.

Na Veliki petak, 24. ožujka 1978. godine, u četiri sata popodne, grupa vjernika iz Karizmatske obnove molila je za njega te je Nino doživio obraćenje. Tog trenutka prihvatio je Križ i Gospodinu rekao “da”. Najprije je pročitao evanđelja, zatim cijelu Bibliju i ponovno otkrio, kako je govorio, “čuda vjere”.

Naučio je pisati ustima i započeo je pomagati djeci s domaćim zadaćama. Ustima je pisao svoje memoare i dopisivao se s ljudima različitih staleža iz različitih dijelova svijeta. Prilazio je mnogim bolesnicima te ih tješio smirenim i uvjerljivim riječima. Ubrzo je objavio svoju prvu knjigu  “Od Patnje do Radosti” i knjižicu u kojoj je promišljao o postajama križnoga puta. Nino se 6. svibnja 1982. godine pridružio velikoj salezijanskoj obitelji i postao salezijanski suradnik.

Preminuo je 2. ožujka 2007. godine. Na pogrebu su se okupile tisuće ljudi koje su mu došle odati počast. Postupak kanonizacije pokrenut je 18. travnja 2012. godine.