1. Pomaže prihvatiti sporiji ritam

U siječnju se ništa ne događa brzo. I to zna biti naporno. Vjera podsjeća da je u redu stati. Nekad je dovoljno samo sjesti uz prozor, gledati vani i primijetiti da snijeg ili kiša i dalje rade svoje, čak i kada i mi ništa ne radimo. Treba se znati zaustaviti.

2. Podsjeća da nismo sami

Ima dana kad se osjeti praznina. Čak i kada mobitel ne zvoni, kada nitko ne zove, kada ne stižu mailovi, nema notifikacija. Kada se čini da smo potpuno sami. Vjera tada tiho vraća osjećaj da postoji Netko tko ostaje, tko je uvijek s nama. Bog nas nikada ne napušta.

3. Dozvoljava slabost

Siječanj često na površinu izvuče umor koji se u nama skupljao mjesecima. Vjera nam tada dopušta priznati da smo slabi. Ne moramo glumiti snagu, ne moramo skrivati umor. Vjera nas istovremeno uči da će sutra biti bolje. I to je sasvim dovoljno.

4. Čuva nadu 

Nisu svi dani puni optimizma. Nekada jednostavno nemamo volje za ništa, izgubili smo entuzijazam. Vjera u takvim danima postaje tihi podsjetnik da nada ne ovisi o našem raspoloženju. Vjera nas uči da, pa čak i kada sve izgleda mutno i bezizlazno, postoji put naprijed. Uvijek postoji nada.

5. Vraća jednostavnost

Vjera u siječnju skida naše viškove. Ovih dana svi imamo manje planova, manje očekivanja, manje riječi. Ostaje ono osnovno: jutarnja kava, prozor kroz koji se vidi svijet, jedan korak naprijed i odluka da ne odustajemo.

Siječanj možda nije ugodan mjesec, tmuran je i kišovit, ali može biti iskren. A upravo nam vjera pomaže da se ostanemo u toj iskrenosti, da ne bježimo, da prihvaćamo stvarnost, da ne gubimo nadu. Možda je sada sve sivo, ali dolazi proljeće… Možda polako i neprimjetno, ali ipak dolazi.