Ljutiš se na njega, zbunjuje te, prkosi, vrijeđa, krivo govori, gazi tvoje svetinje, druge ponižava, spletkari… Uznemirava te, bjesniš i ne možeš ga vidjeti ni čuti, niti s njim povezati ikakvu dobru riječ. A onda otkriješ u njemu patnju, vidiš kako proživljava muku, napade, i kako suosjeća, ima neke vrijednosti. Do nekoga mu je istinski stalo… Opa, pa to je tvoje.

Tada osjetiš potrebu sve ono prije propitati, pa počneš i navijati za to da si bio u krivu, i za to da se pokaže da je zapravo čovjek sa srcem od mesa. Pa – ako je tako – da ga onako – prepoznavši u njemu brata – pošteno izgrliš, obogaćen čovjekom.

A što ako si u krivu? Pa, nisi. Barem si prevalio put od pakla netrpeljivosti do raja praštanja.

Ljutiš se na njega, zbunjuje te, prkosi, vrijeđa, krivo govori, gazi tvoje svetinje, druge ponižava, spletkari……

Objavljuje Pater Ike Manduric u Četvrtak, 6. kolovoza 2020.