Zagrebački nadbiskup i Veliki kancelar Hrvatskoga katoličkog sveučilišta mons. Dražen Kutleša predvodio je u srijedu 1. listopada u bazilici sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu euharistijsko slavlje sa zazivom Duha Svetoga za početak XVI. akademske godine 2025./2026. na HKS-u, objavio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Koncelebrirali su moderator Nadbiskupskog duhovnog stola i v. d. nadbiskupijskog ekonoma preč. Domagoj Matošević, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta preč. Željko Tanjić, ostali svećenici djelatnici HKS-a, povjerenik za pastoral mladih vlč. Filip Šešek te upravitelj župe i rektor bazilike na Svetom Duhu fra Ivan Marija Lotar, OFMConv.

Na početku misnog slavlja domaćin fra Mario Lotar uputio je riječi dobrodošlice nadbiskupu Kutleši i čitavoj sveučilišnoj zajednici te izrazio zahvalnost što je HKS i ovu akademsku godinu odlučio započeti u bazilici sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu.

Nadbiskup Kutleša u svojoj je homiliji poručio da “upravo danas Crkva slavi blagdan sv. Male Terezije iz Lisieuxa, mlade karmelićanke koja je svojim ‘malim putem’ postala učiteljica Crkve i zaštitnica misija. Ona nas uči da se istina i svetost ne postižu velikim ljudskim pothvatima, nego malim koracima učinjenim s velikom ljubavlju. Dok ulazimo u novu godinu rada i studija, dobro je da njezin lik imamo pred očima jer ona nas podsjeća da znanost bez ljubavi postaje suha, a znanje bez poniznosti postaje opasno.”

Tumačeći ulomak iz Lukina evanđelja koji govori o tri različita čovjeka koji su kandidati za nasljedovanje Krista, mons. Kutleša primijetio je da “njihove riječi i Isusovi odgovori otkrivaju (nam) ozbiljnost poziva i cijenu nasljedovanja Isusa. Isus ne ublažava zahtjeve, ne traži da mu se ljudi priklone radi mnoštva, nego želi istinske, slobodne i odlučne učenike.”

Kada je riječ o nasljedovanju Krista u akademskom okruženju Nadbiskup je istaknuo da svaki oblik djelovanja u akademskoj i znanstvenoj zajednici zahtijeva odricanje, ustrajnost i sposobnost. “Primjer nam daje i sveta Mala Terezija. U svojoj maloj karmelskoj ćeliji nije imala ništa od onoga što svijet naziva uspjehom: nije bila slavna, nije imala diplome ni naslove, za života nije ostvarila monumentalna djela. A ipak je postala učiteljica Crkve. Zašto? Jer je shvatila gdje se krije istinsko bogatstvo i prihvatila put ljubavi u skrovitosti, put križa. Ona nas uči da se vrijednost ne mjeri veličinom djela nego ljubavlju koju u njih ulažemo. Zahtjevi našega poslanja su slični. Ako želimo biti Kristovi učenici u znanosti, u predavaonicama i laboratorijima, u životu studenata i profesora, moramo biti svjesni cijene nasljedovanja Krista, spremni odreći se lažnih sigurnosti i krenuti putem istine koja oslobađa (usp. Iv 8,32). To znači ne bojati se zahtjevnosti, ne bježati od nesigurnosti, nego prihvatiti da pravo bogatstvo nije u vanjskoj sigurnosti, nego u zajedništvu s Kristom koji je Put, Istina i Život.”

Govoreći o dinamici odgađanja u svakodnevnom životu, nadbiskup Kutleša poručio je da se “studij, istraživanje, znanstveni rad ne smiju (se) stalno odgađati. Student koji kaže: ‘Učit ću sutra’, profesor koji kaže: ‘Napisat ću studiju iduće godine’, istraživač koji govori: ‘Pokrenut ću projekt kad se okolnosti poslože’, riskira izgubiti darovani trenutak. Ako želimo da Hrvatsko katoličko sveučilište bude svjetionik istine u našemu društvu, onda moramo biti svjesni: sada je čas da ga gradimo. Sada je čas da studenti ulože napor u studij, da profesori nesebično prenose znanje, da svi zajedno budemo zajednica koja ne čeka bolje okolnosti, nego u sadašnjim okolnostima živi puninu poziva. (…) Ako želimo da i naš rad – bilo na sveučilištu, bilo u obitelji ili u društvu – donese plod, onda ne smijemo odgađati činiti dobro, nego trebamo male svakodnevne stvari posvećivati ljubavlju. Vrijeme koje nam je dano nije u našim rukama, nego u Božjim. Ono pak što Bog od nas traži, traži upravo sada.”

“Kršćanin je čovjek budućnosti, čovjek nade, onaj koji, kako kaže sveti Pavao, zaboravlja ono što je za njim, a teži za onim što je pred njim (usp. Fil 3,13)”, kazao je Nadbiskup i nastavio: “Sveučilište se hrani pamćenjem: tradicijom, istraživanjima, stoljetnim znanjem i iskustvom. Ali to pamćenje nema smisla ako je samo zatvoreno u prošlost. Njegova je vrijednost u tome da nas osposobljava za nove korake, nova istraživanja, nova pitanja. Sveučilište koje se divi samo onome što je bilo, bez hrabrosti da ide naprijed, postaje mjesto stagnacije. Sveučilište koje ide naprijed s Kristom postaje prostor istine i nade, sposobno oblikovati budućnost društva i Crkve. (…) I mi smo danas pozvani na isti stav: ne žaliti za onim što nemamo, nego dati ono što imamo. Ne gubiti vrijeme na gunđanje ili na sanjarenje o prošlosti, nego hrabro usmjeriti pogled naprijed, u Božju budućnost. Kršćanin ne ide prema sutonu, nego prema zori života.”

“Draga braćo i sestre, na početku nove akademske godine Krist vas u evanđelju poziva na jasnoću: slijediti ga bez iluzija, odgovoriti bez odgađanja i ići naprijed bez obaziranja. To je put koji Isus traži od svojih učenika, ali to je također put koji stoji pred ovom sveučilišnom zajednicom. Učenici znanosti i učenici Kristovi, pozvani ste da u svojim predavaonicama, istraživačkim projektima i u svakodnevnom radu nosite isti duh Evanđelja, duh spremnosti, žrtve i hrabrosti”, poručio je na kraju homilije nadbiskup Kutleša te zaključio: “I zato, s povjerenjem u Božju providnost, započnite ovu novu akademsku godinu s radošću i odvažnošću. Neka vaš trud bude vaš dar Gospodinu, a vaši uspjesi njegov blagoslov. Neka svaki dan vašega rada bude ispunjen onom jednostavnom, ali moćnom molitvom sv. Male Terezije: ‘Isuse, volim te.’”

Na kraju misnog slavlja riječi zahvale Nadbiskupu i onima koji su sudjelovali u organizaciji slavlja uputio je rektor preč. Tanjić. Nadbiskupu Kutleši studenti su uručili prigodan poklon zahvale.