Kako je kampanja za upise na HKS postala mali hit na Instagramu i TikToku: ‘Želio sam izaći iz okvira’

Kreativnost nije pojam koji se prečesto (zapravo, vrlo se rijetko) veže za institucionalnu Crkvu u Hrvatskoj no nova kampanja za upise na Hrvatsko katoličko sveučilište pokazala je da to ne mora biti tako. Serijom kratkih videa na svojim Instagram i TikTok profilima, čiju su izradu posvetili studentima, prikupili su desetke tisuća pogleda i tisuće lajkova te postali primjer na koji se druge akademske (i crkvene) institucije u Hrvatskoj mogu ugledati.

Kampanja HKS-a bila je povod za razgovor s njenim tvorcem, studentom komunikologije Kristijanom Jalšićem, koji je dao i neke konkretne savjete kako pristupiti i evangelizirati mlade u digitalnom dobu.

– Kristijane, tvoji videi za HKS pravi su mali hit i osvježenje na Instagramu i TikToku, možeš li nam objasniti kako je došlo do ove suradnje?

Još 2022., kao student treće godine komunikologije na HKS-u, dobio sam poziv gospođe Suzane Obrovac Lipar, voditeljice Ureda za odnose s javnošću. Čula je da se u slobodno vrijeme bavim fotografiranjem, snimanjem i montiranjem i pitala me jesam li zainteresiran napraviti novu promo kampanju za upise na HKS. Nisam puno razmišljao i odmah sam prihvatio poziv, iako sam bio svjestan da je to velika odgovornost, ali i čast. Naša suradnja se nastavila i poslije, ne samo za upisne kampanje, već i mnoge druge projekte, tako da nam je ovo, zapravo, treća godina zajedničkog rada. Drago mi je što je HKS dao priliku samim studentima u kreiranju sadržaja te zahvaljujem gospođi Obrovac Lipar, kao i cijelom PR uredu na povjerenju i svim ostvarenim suradnjama.

– Na koji način sve sudjeluješ u izradi videa? Dobiješ li gotov scenarij ili je tvoj, da tako kažemo, „cijeli paket“? Koliko ti treba da snimiš jedan video?

Moram priznati da su mi ruke širom otvorene, imam punu slobodu pri izboru teme i ideje, što je vrlo bitno za ostvarivanje kreativnosti i punog potencijala projekta. Naravno, svaka tema treba proći odobrenje, ali do sada nisam s time imao većih problema, a kad bi se oni i pojavili redovito smo ih rješavali prilagođavanjem i dogovaranjem zajedničkog rješenja. Ovdje zaista cijenim Ured za odnose s javnošću jer su otvoreni za moje ideje, makar se u početku možda činile i suludima. Kao kreator sadržaja u glavi mogu odmah vidjeti gotov sadržaj no izazov je takvu ideju prenijeti nekome tko ne može znati kakav će biti finalni proizvod.

Nakon dobivanja odobrenja obično imamo sastanke sa studentima. Naše Sveučilište ima pet odjela (povijest, psihologija, sociologija, komunikologija i sestrinstvo) te Medicinski fakultet. Svaki od navedenih ima nekoliko studenata predstavnika s kojima nastavljam komunikaciju, prenosim ideju i dogovaram snimanja. Upravo je dogovaranje zadataka i termina snimanja najveći izazov jer je studenata mnogo, kao i obaveza koje svatko pojedinačno ima.

Najmanje vremena zapravo otpada na samo snimanje, a najviše na organizaciju i montiranje koje također radim. Moram ovdje pohvaliti i Martina Labaša iz PR ureda koji mi uvijek vjerno pomaže prilikom pretprodukcije, produkcije i postprodukcije, što mi uvelike olakšava posao.

– Kakve su reakcije na video uratke među sadašnjim (i budućim) studentima te u administraciji HKS-a?

Ono što sam čuo je da su reakcije uglavnom pozitivne, o čemu svjedoče pregledi videa i angažiranost publike zbog čega znam da smo napravili dobar posao. Naravno, bilo je i nekoliko negativnih komentara koje također prihvaćam i koje sam očekivao, ali u takvim situacijama bitno je znati pozadinu videa – koja je njihova svrha i koji je cilj, odnosno za koju ciljanu skupinu se rade.

Htio sam ovom kampanjom doći do mlade publike koristeći format TikTok videa i njegove karakteristike te rušiti stereotipe i predrasude vezane za Hrvatsko katoličko sveučilište. Pritom sam želio prenijeti dvije poruke: 1) Studenti Hrvatskog katoličkog sveučilišta su otvoreni i zabavni, a ne zatvoreni i rezervirani. 2) Stvari iz naših struka su svuda oko nas i možemo ih pronaći i primjenjivati u svakodnevici.

Svaki Odjel je dobio tri videa, ideja je bila da jedan bude informativan, drugi zabavan, a treći poput kratkog skeča. Tako se u videima mogu pronaći teme ili osobe poput Aleksandre Prijović koje ljudi ne bi nikada povezali s HKS-om.

Smatram da sve može biti akademska tema i tema za istraživanje, ako smo dovoljno vješti to upotrijebiti i prilagoditi. Povijest je dobra učiteljica života, ali sadašnjost je još bolja jer se s njome možemo poistovjetiti. Zato mi je bilo bitno upotrijebiti neke aktualne teme koje će mlađa publika razumjeti i zbog kojih će im ovi videi ostati u sjećanju. Za neke možda riskantno ili neprimijenjeno, za mene izlazak iz okvira koji se treba usuditi primijeniti.

Foto: HKS

– Premda se čini malenim, ovo je zapravo važan iskorak za domaće katoličke institucije, koje nas, nažalost, nisu baš navikle na kreativnost. Kako ti gledaš na to? Ima li crkvene institucije u Hrvatskoj problema s kreativnošću, osobito u prezentiranju svog djelovanja, pastorala i nauka, ili smatraš da smo prekritični u svojoj prosudbi?

Godine su trebale Crkvi u Hrvatskoj da se otvori medijima no oni se, kao i digitalne tehnologije, mijenjaju iz dana u dan. Zato je važno brzo reagirati te znati upotrijebiti prave kanale i načine kako doći do publike i prenijeti poruku. Čini mi se da Crkva ne uspijeva pratiti tu brzinu medija i da se mora pomiriti s činjenicom da je čovjek 21. stoljeća neprestano bombardiran brzim i kratkotrajnim informacijama te se ne može evangelizirati kao nekada. Potrebno je prihvatiti platforme koje se danas nude, iskoristiti ih, spoznati njihove mogućnosti i na kreativan način prenijeti svoje poruke.

Vjerujem da u crkvenim krugovima ima mnogo kreativaca, ali ih institucija treba prepoznati i ne gasiti stvaralačku vatru koja u njima gori, što se lako može dogoditi zanemarivanjem, gušenjem i neprihvaćanjem svakoga tko ima ideju koja izlazi izvan tih ograničenih okvira djelovanja. Kreativnost je šarolika i raznolika, ide u svim smjerovima i u svim potezima i treba joj dati šansu.

Često možemo vidjeti primjere svećenika koji se snimaju na društvenim mrežama, neću ulaziti u dubinu sadržaja koji snimaju, ali sama ta inicijativa da se nešto radi i događa je hvalevrijedna te je dobar primjer kvalitetnog iskorištavanja društvenih mreža i moderne evangelizacije.

Ne moramo kreativnost promatrati samo u digitalnom smjeru, ona se može odraziti i na mnoga druga područja u pastoralnom djelovanju. Nismo svi jednako kreativni, to je također Bogom dan talent koji treba znati kvalitetno upotrijebiti, ali vjerujem da se u svakoj župi nalazi barem jedna osoba koja „isijava“ te ima ideju napraviti nešto. Na svećenicima i Crkvi je hoće li te osobe poslušati i pružiti im šansu da osmisle i realiziraju neki projekt. Nažalost, čini mi se da dosta svećenika nema neki preveliki entuzijazam po tome pitanju, a ako oni nemaju, teško da će ga imati i vjernici laici.

– Koje bi korake kao Crkva trebali poduzeti da bolje širimo svoju poruku, osobito među mlađim generacijama koje sve manje koriste tradicionalne, pa i internetske medije?

Svakako detaljno proučiti platforme koje mladi koriste, njihov sadržaj i način na koji funkcioniraju. Video sadržaj je postao jako bitan, ako ne i najbitniji. Stoga, bilo bi dobro osmisliti kreativne timove koji će realizirati, snimati i objavljivati videe na različite teme.

To što su platforme poput „TikToka“ nešto što uglavnom koristi i stvara mlađa publika, ne znači da se u tome procesu trebaju zanemariti starije osobe. One mogu doprinijeti dijelom koji treba prenijeti, a mladi načinom kako to prenijeti. To jest izazov, ali zato je potrebna i važna suradnja mlađih i starijih generacija, koja se može ostvariti ako postoji volja.

Prvi korak koji bi župne zajednice, po meni, trebale napraviti je otvoriti Facebook stranicu na kojem mogu objavljivati župne obavijesti, vjerski sadržaj i aktivnosti svoje zajednice, pronaći osobu/osobe od povjerenja koja bi se o tome brinule te onda malo po malo, ukoliko ima potrebe i resursa, širiti se na druge platforme. Dosta župa već ima Facebook stranice i to je dobro, samo treba držati aktivnost na njima. Načina je zaista mnogo i mogućnosti su velike samo je – ponavljam još jednom – bitna volja i otvorenost za tako nešto.

– Za kraj, spremaš li neke slične projekte u budućnosti?

Bavim se mnogim stvarima, snimanje je samo jedno od njih i svakako će biti još projekata. Volim taj proces osmišljavanja i kreativnosti, pogotovo ni iz čega. Volio bih pomoći onim osobama koje žele progurati, prodati ili pustiti u javnost svoj proizvod ili nešto što rade, a što na prvu izgleda dosadno i tromo, na način da kroz proces kreativnosti tako nešto dobije skroz drugačije značenje i da vide kolika je snaga razmišljanja izvan okvira.