1. Sestra Marija Pavla od Srca Isusova (Lucija Jelić), novakinja klarisa

„U ovom svijetu u kojem čovjek misli samo na sebe i na svoje bogatstvo, a ipak mu uvijek nešto nedostaje, od sv. Franje možemo naučiti da ono materijalno zarobljava, a siromaštvo daje slobodu.

Možemo naučiti da ne tražimo i ne mislimo samo na sebe, u odnosu prema drugome, ali i u odnosu prema Bogu.
Da budemo svjesni da je Bog koji nas ljubi iznad nas te da sve prihvaćamo iz Njegove ruke, s mirnim predanjem u Njegovu volju.
Život sv. Franje nam i danas može biti primjer materijalnog i duhovnog siromaštva i slobode i radosti koje oni daju.“

2. Fra Ivan Marija Lotar, Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca

Ivana Marija Lotar

Foto: snimka zaslona

„Sveti Franjo Asiški već stoljećima nadahnjuje ljude pozivom na življenje Evanđelja. U središtu nikada nije on, nego Krist. Kako živjeti franjevačku duhovnost?

Biti blizu svakome čovjeku, voljeti bez razlike, opraštati bez uvjeta. Biti iskren, jednostavan i skroman. U tome je središte duhovnosti ‘malog brata’ koju nam je ‘asiški siromašak’ ostavio u baštinu.“

3. Sestra Željka Čeko, Školske sestre franjevke

Foto: Školske sestre franjevke

„Sveti je Franjo svetac posebne ljepote, jednostavnosti, radosti, sjaja, zaljubljenosti u Stvoritelja, čija radost, sjaj, ljepota, žar i danas sjaji, oduševljava i nosi mnoge u svojoj predanosti i pripadnosti Bogu.

Danas od Svetog Franje učimo kako živjeti Evanđelje jednostavno – bez velikih riječi, ali s puno konkretne ljubavi. On nas podsjeća da je Bog blizu – u siromašnima, u stvorenjima i u svakodnevnim susretima.

Uči nas bratstvu, poštovanju svakog čovjeka i odgovornosti prema stvorenome.

U svijetu koji traži imati i uspjeti, Franjo nam pokazuje slobodu srca koje se oslanja na Boga, a ne na posjed.

Uči nas da hrabro živimo ono što vjerujemo – s radošću.“

4. Fra Matej Jovanovac, Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša

Foto: Pod smokvom/snimka zaslona

„Sv. Franjo često je u suzama razmišljao o ljubavi Božjoj koja se očitovala posebno u Kristovoj patnji, govoreći: „Ljubav nije ljubljena.“ Ove suze sv. Franje otkrivaju nam se kao lijek protiv ravnodušnosti i izokrenutih vrijednosti našega vremena, jer suza prolivena za drugoga oslobađa od navezanosti na sebe. Kada u radostima i patnjama drugih otkrijemo i svoju odgovornost i poziv, vrijednosti se mijenjaju a ljubav pročišćuje, budući da je u svakome od njih prisutan Krist koji neizmjerno ljubi i želi biti ljubljen.“

5. Ana Fruk, Franjevački svjetovni red Zagreb – Kaptol

„Što danas možemo naučiti od sv. Franje?

Prva stvar koja mi pada na pamet jest da budem zagledana u Krista. Ako uspijem gledati Krista, vjerujem da mogu iskusiti čuda u svom životu. To je iskusio sv. Petar hodajući po moru, to je iskusio i sv. Franjo gledajući u Raspetoga u Sv. Damjanu. Dokle god držim pogled na Njemu, nema straha. Ako skrenem pogled, vrlo je lako moguće da ću postati nesigurna, da ću izgubiti tlo pod nogama, da će me uhvatiti panika. Ako u tim trenucima, uspijem upraviti pogled prema Kristu, kao što je to uspio sv. Franjo u crkvici sv. Damjana, mogu biti sigurna da smo u dobrim rukama. Samo… treba držati pogled na Njemu. A to nije jednostavno u svijetu koji odvlači pažnju u svakom trenutku.

Drago mi je da imamo ovakve izvanredne, jubilejske godine jer me potiču da budem pozornija na milosti koje mi po njima dolaze.“

6. Fra Vjeran Lazić, Hrvatska franjevačka provincija svetog Ćirila i Metoda

„Sveti Franjo u kontekstu svoga vremena živio je evanđeosku ljudskost. Iz svijesti da mu je Bog Otac pristupao je svakom čovjeku kao bratu. Pred njim nije stajao plemić, seljak ili crkveni dostojanstvenik, nego ljubljeno dijete Božje. Tako je ljudima svoga vremena dao nadu da se postavljene granice mogu srušiti u ime ljudskosti.

Ta nada u ljudskost obilježje je koje i mi franjevci trebamo širiti današnjim svijetom. Obraćajući se svakom čovjeku kao bratu, nasljedovatelji svetoga Franje šire Kristovu radosnu vijest – evangeliziraju. Naše zamišljene podjele tako postaju bespredmetne i nevažne. Zato nasljedovatelji svetoga Franje – kako to naglašava papa Franjo – trebaju biti ljudi nade.“

7. Sestra Samuela Župarić, Milosrdne sestre svetog Križa

„Od sv. Franje možemo naučiti puno o poniznosti i poslušnosti. On je naime sam nastojao živjeti onako kako je smatrao savršeno nasljedovanje Isusa. Nije podizao bune i prosvjede kada je gledao izopačenosti u Crkvi, nego je postao živi smjerokaz, kako ljudima svoga vremena tako i sada našem vremenu.“

8. Fra Nikola Rosančić, Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM

Foto: Katolički tjednik

„Teško je kratko odgovoriti na ovo pitanje jer iza njega se krije veliko bogatstvo Franjinoga života od kojega i danas možemo puno naučiti. Ipak, ukoliko bismo htjeli sažeti ono što Franje možemo naučiti, možemo reći kako je to način život po kojemu je ostajao u Kristovoj blizini i za Njega životom svjedočio.
Tu svakako možemo izdvojiti kreposti ili sredstva po kojima je Franjo to uspijevao činiti, kao što su poniznost, malenost, bratstvo, umiranje oholosti, predanje u Božju providnost, siromaštvo, sjedinjenje sa svim stvorenim…
Od Franje možemo naučiti kako je životom govorio o ljubavi Božjoj kroz ljubav prema svemu stvorenom. Tako i mi trebamo životom govoriti ili svjedočiti o vjeri i ljubavi prema Bogu i ljudima. Taj zadatak svetac je zadao svojoj braći govoreći: ‘Propovijedajte životom, a ako je potrebno, možete to nekada činiti i riječima!’“

9. Sestra M. Katarina Mihić, Družba Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje

„Sveti naš Otac Franjo svojom jednostavnošću i poniznošću privlačio je i privlači i danas mnoge duše k Bogu. Svojim primjerom i danas nam može biti učitelj, osobito u vjernosti Crkvi, zna da promjena i svetost Crkve kao zajednice, kreće od mijenjanja samog sebe, a ne drugih.

Promijeniti druge, napast je kojoj često podliježemo jer lakše nam je vidjeti mane drugih, nego priznati, prihvatiti i mijenjati same sebe. Franjo nas uči malenosti, poniznosti, brizi za druge, koja se kod njega očitovala u prvenstvenoj brizi za one najbliže, za braću. Biti spreman sebe staviti na drugo mjesto. Ta spremnost se rađa iz njegove zaljubljenosti i povezanosti s Bogom, kroz drugovanje, prebivanje s Njim koji nam svima se želi dati, kao što je to učinio s malenim Siromaškom, samo ako želimo prihvatiti Njegovo milosrđe i ljubav.“

10. Fra Bojan Rizvan, Franjevačka kustodija sv. Jeronima – Zadar

„Franjo je učitelj ljubavi. On nas svojom zaljubljenošću u Krista i Evanđelje uči kako ljubiti Crkvu i braću. Franjo je sav svoj život ukorijenio u Božju riječ i shvatio je da se ljubav prema Bogu očituje i ljubavlju prema Crkvi, jer ona je Tijelo Kristovo u svijetu.

Poznato je da je Crkva u Franjino vrijeme u mnogim segmentima svojeg života i poslanja zanemarila Evanđelje i, posljedično, upala u različite poroke. Franjo, poslušavši glas Raspetog iz sv. Damjana, Božju volju za svoj život povezuje s Crkvom. Svojim životom, taj Asiški velikan, pokazuje da voljeti i popraviti Crkvu ne znači prokazivati i upućivati na sve njezine slabosti svojom kritikom, nego da se Crkvu ljubi živeći sveto.

Franjo nema potrebe druge dovoditi u red, nego on želi sebe dovesti u sklad s Evanđeljem. Franjina svetost plod je i ljubavi prema Crkvi.

Danas bi od Franje iz Asiza mogli naučiti da voljeti Crkvu ne znači govoriti o njezinim grijesima niti znači javno prokazivati tuđe zlo. Ljubav prema Crkvi nećemo dokazati upirući prstom na nečije propuste, nego ljubiti Crkvu znači živjeti sveto, u svakom danu i svakoj odluci.

Od Franje zato učimo da popravljamo i učvršćujemo Crkvu Božju onog trenutka kad nam je zahtjev svetosti iznad svake naše želje i molbe, kad nam je čežnja za svetim životom jača od čežnje za samoostvarenjem. Jer ‘tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga’ (Mk 8,35b).“

11. Fra Kristijan Montina, Franjevačka provincija Bosna Srebrena

„Od svetoga Franje možemo mnogo toga naučiti. To je čovjek koji je u potpunosti ostvario zapovijed ljubavi: Ljubi Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao sebe samoga. Konkretno od njega možemo naučiti kako da volimo Boga i čovjeka, kako sa drugoga razumijemo, kako da drugome oprostimo, kako da drugoga poštujemo, kako da volimo prirodu, kako da budemo neovisni o materijalnim stvarima. Od Franje možemo naučiti kako biti kršćanin i čovjek u punome smislu. Kad bismo ostvarili od toga pedeset posto, promijenili bi svijet za sto posto.“

12. Sestra Lidija Bernardica Matijević, Školske sestre franjevke Krista Kralja

Foto: Splitsko-makarska biskupija

„Kad je vidio određene devijacije u Crkvi, odlučio se na reformu ali iznutra. Njegovo nezadovoljstvo nije se pretvorilo u štetnu kritiku, niti u traženje uloge tzv. reformatora (=heroja), niti je ušao u herezu.

Njegov iskorak, skidanje odjeće na trgu i odricanje svega što je imao (uključujući i vlastitog oca), danas može poslužiti kao primjer držanja riječi, pravocrtne misli, beskompromisnog životnog puta. Da bi se mogla postići ova sloboda, treba sve navezanosti staviti na raspolaganje. Ostavio je sve i otišao u nepoznato, bez garancije, bez osiguranja. Biti sin bogatog trgovca i odbaciti lagodan život, materijalno uživanje, a prihvatiti život po Providnosti, može se samo nakon doživljene žarke ljubavi.

Franjevačka duhovnost govori o jednostavnosti i malenosti koje se suprotstavljaju današnjem izbjegavanju svakog napora. Današnji čovjek traži ugodan život koji isključuje svaki gubitak, bol, neuspjeh. Franjo nije želio patnju i križ, ali je Bogu zahvaljivao na milosti za sve proživljeno. Ali na njegovu licu vidimo mir i blagost. Franjina jednostavnost i malenost gotovo impliciraju ispunjenje i istinsku radost. Privlačno je uvijek nešto što je iskreno. Franjo je privlačan jer se u njemu ocrtava blizina Boga.“

13. Fra Eugen Pavlek, Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića

„Od one njegove početne točke kada  je čuo Isusov glas i poziv „Franjo idi popravi moju Crkvu“, i kada je otkrio što će biti njegov život i pravilo: „Obdržavati Evanđelja Gospodina našega Isusa Krista, živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći“, uz obećanje poslušnosti i poštovanje papi i njegovim zakonitim nasljednicima; do njegovih zadnjih izričaja svoj svojoj braći: „Ja sam svoje učinio, a što treba da vi činite, neka vas o tome pouči Krist“  i  „Počnimo, braćo, služiti Gospodinu, jer smo do sada malo napredovali.“

Evo nekoliko misli za nas danas:

  • biti istinski otvoren Božjem glasu, njegovom pozivu i vodstvu. Staviti mu se na raspolaganje i biti njegovo oruđe (sredstvo) u spasenju čovjeka
  • Rasti u radosti, gorljivosti, življenja Evanđelja i ljubavi prema Bogu, čovjeku, stvorenjima
  • biti spreman prihvaćati druge osobe koje ti Bog dovodi (daruje) i izgrađivati suživot na evanđeoskim vrijednostima
  • izgrađivati se ostati u poniznosti, jednostavnosti, malenosti, skromnosti, strpljenju, kao neizostavnim odrednicama našeg suobličavanja Isusu Kristu
  • imati hrabrost i odvažnost biti „svoj“ (vodeći se Duhom Božjim) unatoč mogućem nerazumijevanju, protivljenju okoline i izazovima koji su pred tobom
  • mukotrpan i ustrajan rad na sebi osobito u borbi protiv svojih slabosti i svoje grešnosti.
  • biti čovjek Crkve, služiti u Crkvi u njenim konkretnim potrebama i vremenu“

14. Fra Marko Plejić, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja – Split

„Brat Franjo iz Asiza nudi obnovu kršćanskog života na istinski vjerodostojan način. To se može ostvariti jedino u okrilju, odnosno unutar Majke Crkve. Dakle, sveti Franjo je paradigmatski primjer kako se ovaj svijet i Crkvu Božju ne može mijenjati izvan te iste Crkve na nekakav revolucionaran način. Obličje ovog svijeta možemo mijenjati po primjeru sv. Franje jedino vjerom ljubavlju djelotvornom u zajednici s braćom i sestrama. Drugog puta nema, jer je Božja Riječ upućena svim ljudima. Boga se ne može privatizirati, niti on stanuje u nekom zatvorenom krugu povlaštenih skupina. Širina franjevačke karizme to nam jasno govori.

Rekao bih da nam je sveti Franjo svojim primjerom života veliko nadahnuće koje nudi mogućnost reevangelizacije i nove evangelizacije suvremenog društva.“

15. Sestra Ljubica Bosilj, Franjevke misionarke iz Asiza

„Sveti Franjo koji je živio u burnim vremenima poručuje između ostalog i ovo:

1. Ljubiti Crkvu i svojim iskrenim kršćanskim životom unositi promjenu počevši od svoje sredine, svoga društva, prijatelja s kojima živimo, susjeda…

2. Poštivati svećenike, biskupe, papu kao one kojima je povjerena odgovorna služba vođenja Crkve. To poštovanje uključuje molitvu za njih, lijep govor o njima i ne da ih ogovaramo, kritiziramo, da se stavljamo iznad njih. Svaki svećenik je Božji odabranik, izabranik.

3. Vrednovati svaki posao i živjeti od rada svoje ruke jer smo na taj način i mi surađivači i slični Bogu koji uvijek stvara

4. Sveti Franjo nas isto tako poziva da pronađemo vrijeme za osobni susret s Gospodinom. Iz toga susreta rađa se onda i ljubav prema svim stvorenjima. I mi smo poput svetog Franje tada otvoreni za pjevanje svoje ‘Pjesme stvorenja’.

5. Ljubav prema bližnjemu koja se najviše otkriva u događajima kada je sveti Franjo probudio svu braću jer je jedan brat bio gladan i nije mogao zaspati. Da se on ne bi osjetio nelagodu, i sram Franjo biti svu braću. Svi su blagovali a nitko nije znao koji je to brat bio gladan

6. Poziv na obraćenje kada braći govore: ‘Započnimo braćo činiti dobro, jer do sada nismo ništa učinili’. Franjina svijest da svaki dan treba započeti činiti dobro, biti bolji.

7. Biti radosni svjedoci Božje ljubavi u ovom svijetu i tu ljubav nositi biti poput njega misionara koji donose Isusa i daruju ga drugima.“