Izlazak završne sezone serije “Stranger Things” kulturna je prekretnica. Široko se doživljava kao simboličan kraj „zlatnog doba” televizije koje je trajalo otprilike od ranih 2000-ih do ranih 2020-ih. Netflixova hit-serija “House of Cards” pokrenula je godine ratova streaming-platformi i procvat visokokvalitetnih, skupih igranih serija, uključujući i neka doista izvrsna ostvarenja. Stranger Things debitirao je 2016. i trebalo je deset godina da se dovrši pet sezona. Bio je kulturni fenomen, s ukupno 1,4 milijarde pregleda diljem svijeta u sezonama 1–4. S obzirom na nedavna smanjenja količine novih sadržaja na streaming-platformama, Stranger Things možda je ono što su neki nazvali „posljednjim dahom” zlatnog doba velikih, blockbusterskih televizijskih serija.

Utoliko je upečatljivije što je finale serije donijelo suptilnu, ali snažnu poruku u korist života. (Upozorenje: slijede spojleri.)

Serija prati četvero štreberskih klinaca koji slobodno vrijeme provode igrajući “Dungeons and Dragons”: Mikea, Dustina, Lucasa i Willa. Svijet D&D-a pokazuje se kao mikrosvijet malog indijanskog grada Hawkinsa, u koji provaljuju čudovišta iz „Upside Downa”, paralelne, mračne verzije Hawkinsa. Ta čudovišta mogu zaustaviti samo naši mladi junaci i sve šarenija družina autsajdera koji im se pridružuju. (U tom pogledu, radnja smještena u 1980-e nije imuna na zaokupljenosti današnjim, zeitgeistom vođenim identitetskim politikama, uključujući i prilično nasilno ugurane homoseksualne likove i zaplete u kasnijim sezonama.) Među družinom se osobito ističe Eleven, odnosno El, djevojčica s nadnaravnim sposobnostima telekineze i telepatije, nad kojom se provodilo eksperimente i koju se zlostavljalo u tajnom državnom programu prije nego što je pobjegla i potajno bila posvojena od strane hawkinskog policijskog načelnika Hoppera, koji joj postaje otac kakvog nikad nije imala.

Glavni negativac serije jest još jedan bivši pokusni subjekt sa sličnim nadnaravnim moćima kao El – Vecna. Finale otkriva da se stopio sa sjenovitim čudovištem zvanim Mind Flayer te postao svojevrsna „Crna Stvar”, u duhu Wrinkle in Time. Njegov đavolski plan uključuje otmicu i porobljavanje dvanaestero djece kako bi se izvanzemaljski planet, Ponor, srušio na Zemlju i iskorijenio sav ljudski život. Da bi ga zaustavili, družina mora poraziti Crnu Stvar i raznijeti Upside Down, koji je zapravo crvotočina što povezuje Zemlju s Ponirom. Junaci na koncu pobjeđuju Crnu Stvar i spašavaju djecu. No ostaje jedan problem: vlada SAD-a. Njezin tajni, mračni vojni program nastoji militarizirati nadnaravno nadarene: Elevenina se krv treba trajno vaditi i prisilno ubrizgavati drogiranim i zatočenim trudnicama kako bi se stvarale nadljudske bebe. Eleven i jedino drugo nadareno dijete koje je pobjeglo, Eight (odnosno Kali), smišljaju plan: nakon poraza Crne Stvari počinit će samoubojstvo kako bi okončale vladin tajni program i zaštitile svoje voljene, koji bi bili ubijeni zbog pokušaja da ih obrane.

Tako nam Stranger Things donosi inačicu prastarog etičkog pitanja: Može li se namjerno ubijanje nedužne osobe opravdati predviđenim dobrim posljedicama? U ovom slučaju, El razmišlja o postizanju većeg dobra putem samoubojstva, koje je, prema naravnom i božanskom pozitivnom zakonu, uvijek teško nemoralan čin.

Elin posvojeni otac Hopper saznaje za plan i preklinje je da se predomisli. Drži dirljiv govor u obranu života, priznajući njezino bolno i traumatično djetinjstvo, ali je ujedno podsjećajući da se hrabro borila kroz nevolje i da to treba učiniti ponovno. Tvrdi da bi trebala pronaći nenasilan način da se suprotstavi zlim državnim agentima. I ističe da je život koji može izgraditi – kao i novi život koji može stvoriti kroz majčinstvo – vrijedan borbe te da zaslužuje otpor suicidalnoj napasti. El mu odgovara da je sada odrasla i da bi njezin otac trebao poštovati njezin izbor i vjerovati da će odabrati najbolje.

Sve to vodi prema prividnom samoubojstvu. Baš kad se čini da su je vladini agenti uhvatili, El se vraća u očito osuđeni Upside Down i svi svjedoče njezinoj smrti nakon što Hopper aktivira bombu koja uništava taj svijet. Ili ipak ne? Je li heroj Hopper doista pomogao samoubojstvu svoje posvojene kćeri? Ono što se zapravo dogodilo ostaje dvosmisleno kada Mike iznosi teoriju da je El lažirala smrt uz pomoć iluzije koju je stvorila Kali, te zamišlja kakav bi joj život mogao biti – anoniman, u izgnanstvu, kako bi zaštitila druge. U tom slučaju, El je donijela superherojski izbor za život, svjesna da će on biti obilježen psihičkom boli i patnjom zbog odvojenosti od obitelji, prave ljubavi i najboljih prijatelja. Kad se godinu dana kasnije prisjećaju događaja, četvorka „odlučuje” vjerovati Mikeovoj pro-life teoriji, ne znajući je li doista istinita. Pažljiv pregled spornih scena ne potvrđuje jasno, ali i ne opovrgava tu teoriju. No u svom telepatskom oproštaju od Mikea – Elina najboljeg prijatelja i romantičnog interesa – ona mu kaže da će jednoga dana „razumjeti” njezin izbor i moći ga objasniti prijateljima. Naznačeno je da je on naposljetku shvatio da je izabrala život i da je pro-life tumačenje ispravno.

U svakom slučaju, opcija u korist života prilično je jasno prikazana kao objektivno bolji izbor. El se suočava s državnom tiranijom koja prijeti njezinu životu i životima njezinih prijatelja, njihovoj slobodi i potrazi za srećom. Razborito zaključuje da tirani moraju vjerovati da je mrtva kako bi zaštitila voljene. No publika koju se obmanjuje uključuje upravo one koje želi zaštititi. Ona ne izgovara laž – aksiom je serije da prijatelji ne lažu – već se pobrine da svi svjedoče njezinoj prividnoj smrti. Tim je upečatljivije što je varka obavijena naizgled pro-eutanazijskim jezikom autonomnog individualizma. Takva lukava, pro-istinska i pro-life strategija u potpunosti je u skladu s tomističkim načelima.

Iako neki aspekti serije odražavaju nezdrave crte duha vremena, suptilna poruka u korist života o bezvrijednosti samoubojstva dobrodošao je znak proturječja. Uzmimo, primjerice, da su od stupanja na snagu (orvelovski nazvanog) kanadskog zakona MAID 2016. godine deseci tisuća ljudi umrli „potpomognutim” samoubojstvom. U međuvremenu, Europa se kreće u smjeru pro-eutanazijskih politika. U posljednjih deset godina Italija, Njemačka, Španjolska, Portugal i Austrija sudski ili zakonodavno liberaliziraju zakone o eutanaziji i potpomognutom samoubojstvu. Isto su učinile i neke američke savezne države, uključujući Havaje, New Jersey, Maine, Colorado i Novi Meksiko.

Iako peta sezona i finale imaju očite mane, Stranger Things je na kraju isporučio upečatljivu, premda suptilnu poruku u korist života o intrinzičnom dostojanstvu i dobroti života, potrebi za ljubavnom podrškom obitelji i prijatelja suočenih sa suicidalnim očajem, otkupiteljskoj vrijednosti patnje te junaštvu potrebnom da se vlastiti život cijeni dovoljno da bi ga se sačuvalo. To i nije loš kraj jedne ere.

Članak je preveden uz dopuštenje s web-stranice Word on Fire.