Kada je Bog stvorio spolnost, On je znao što čini. On je znao kako će taj čin na svijet donijeti nov život i On je znao kako će odgajanje toga života značiti i veliku odgovornost. On je znao da će različiti parovi imati različite sposobnosti u odgajanju djece i da će neki moći odgajati više djece od drugih.

On je, stoga, ženska tijela učinio plodnima samo nekoliko dana u mjesecu. Na ovaj način žene mogu voditi ljubav sa svojim muževima, a da ne zatrudne svaki put. Bog je također omogućio da tijelo žene daje jasne znakove za mogućnost začeća. On nam je također podario razum koji prepoznaje te znakove.

Kod prijašnjih generacija katolički parovi su koristili metodu poznatu kao “ritam” tako da su na kalendaru obilježavali menstrualne cikluse žene i koristili te podatke za praćenje njezine plodnosti u budućnosti. Taj način je bio dovoljno učinkovit, kao što je otprilike i tadašnji način umjetne zaštite kondomima, dostupnima u to vrijeme, bio učinkovit.

Sada su znanstvenici otkrili puno pouzdanije metode određivanja plodnosti. Te metode se nazivaju prirodno planiranje obitelji. Tijelo žene daje vrlo jasne znakove kada je plodno – povećava se temperatura njezina tijela, a mijenja se kvaliteta i kvantiteta sluzi rodnice. Pri korištenju suvremenih metoda prirodnog planiranja obitelji žena prati i bilježi ove znakove. Uzdržavanjem od spolnih odnosa u dane kada je žena plodna može se izbjeći trudnoća u situacijama kada par nije spreman na još jedno dijete – zbog materijalne oskudice ili zbog toga što je jedno od njih bolesno ili iscrpljeno, ili iz nekih drugih razloga zbog kojih se oni osjećaju nespremnima preuzeti odgovornost za novi život.

Prirodno planiranje obitelji je prekrasno jer u potpunosti poštiva oba partnera. Ono govori: “Volim te i u potpunosti te prihvaćam takvu kakva si. Ako si plodna, a trudnoća u ovom trenutku neće biti dobra za tebe, pronaći ću drugi način pokazivanja svoje ljubavi.” To je čin izvanredne ljubavi.

Nevjenčani parovi se ponekad pitaju zašto oni ne smiju biti spolno aktivni i koristiti se prirodnim planiranjem obitelji u sprječavanju trudnoće. Postoji nekoliko razloga. Kao prvo, prirodno planiranje obitelji je najučinkovitije kada se provodi u stabilnu okružju s dva odana partnera. Kao drugo, trudnoća nije jedina negativna posljedica predbračne spolne aktivnosti. Prirodno planiranje obitelji, čak i kada ono sprječava trudnoću, ne može spriječiti AIDS (SIDU), spolno prenosive bolesti i duboke emocionalne i duhovne posljedice koje donose spolni odnosi izvan odana braka.

Ženama koje nisu u braku uistinu savjetujem da poštuju svoja tijela. Shvaćanje i prepoznavanje zdrava djelovanja reproduktivnog sustava i znakova plodnosti može vam pomoći da više cijenite predivan dar svojega tijela i može vam pomoći da prepoznate kada nešto nije u redu – često i prije liječnika.

“Zbog čega Crkva ne dopušta uporabu kontracepcijskih sredstava onim ljudima koji ne žele imati više djece?”

Katolička Crkva nas uči da je pogrešno upotrebljavati umjetne načine kontrole rađanja. Mnogi ljudi misle kako je to zbog toga jer Crkva želi da svatko ima četrnaestero djece tako da oni mogu odrasti i postati bogati te davati novac za milodare tako da se Crkva može obogatiti i širiti diljem svijeta.

To nije istina.

Spolni odnos je čin koji Bog koristi da bi ostvario svoj najdraži čin – donošenje novoga života na svijet, novoga ljudskog bića koje će biti stvoreno na Njegovu sliku i priliku, predodređena za život vječni. Sama ta činjenica daje spolnosti neprocjenjivo dostojanstvo. Ovo također, na vrlo poseban i jedinstven način, smješta spolnost pod vlast “Božju”. Kada se muškarac i žena sjedine spolnim odnosom, i Bog je prisutan, spreman ostvariti svoj najveći stvaralački čin.

Ali pri uporabi svih umjetnih sredstava za kontrolu rađanja mi na određen način mijenjamo spolnost. Mi je preusmjeravamo. Pri tome “isključujemo Boga”. Mi mijenjamo Njegov čin i u tom smislu mu govorimo kako ga ovaj put ne želimo u blizini.

Mnogi parovi koji su prešli s umjetnih na prirodne metode kontrole začeća govore da su za vrijeme korištenja kontracepcijskih sredstava osjećali da nešto nije u redu

Spolni odnos je predivan jezik samopredanja, način kojim supružnici svojim tijelima jedno drugome govore: “U potpunosti ti predajem sebe i prihvaćam tebe u potpunosti.” Ali kontracepcija mijenja taj jezik. Ona govori: “Ja prihvaćam velik dio tebe, ali žao mi je – tvoja plodnost nije na popisu prihvaćanja. Ona će morati nestati prije nego što te uzmem.” Kod kontracepcije mi se ne predajemo u potpunosti i ne prihvaćamo drugu osobu u potpunosti.

Moja prijateljica Janet Smith prikazala je ovu razliku na sljedeći način. Ona je rekla: ako sastavite popis svih predstavnika suprotnoga spola s kojima biste rado proveli uzbudljiv vikend na Bahamima, imat ćete prilično dugačak popis. Ali ako sastavite popis osoba s kojima biste se htjeli posvetiti stvaranju i odgajanju djece, razumljivo je da bi taj bi popis bio puno kraći.

U spolnim odnosima u kojima se primjenjuju kontracepcijska sredstva vi govorite: “Želim se zabaviti s tobom, ali ne želim imati nikakve posljedice.” Spolni odnos bez primjene kontracepcijskih sredstava, s druge strane, govori: “Ja ti predajem sebe i ako dijete bude plod našega sjedinjavanja, to će biti prekrasno jer ću ja biti uz tebe i voljeti te i zajedno s tobom odgajati to dijete.”

Da vam pojasnim: većina vjenčanih ljudi koji koriste kontracepcijska sredstva ne namjerava govoriti ovakvom vrstom jezika. Oni vole jedno drugo i čine ono za što vjeruju da je najbolje za njih i njihove obitelji. Međutim, oni jezikom spolnosti izgovaraju laž, čak i ako toga nisu svjesni. Mnogi parovi koji su prešli s umjetnih na prirodne metode kontrole začeća govore da su za vrijeme korištenja kontracepcijskih sredstava osjećali da nešto nije u redu, iako čak nisu ni mogli točno odrediti što je to bilo. Tek nakon prelaska na prirodne metode mogli su prepoznati problem. Jezik je jezik, čak i ako ga čujemo samo podsvjesno.

Prilično je zanimljivo kako neke žene razumiju ovu razliku u jeziku, iako je čak možda nisu ni svjesne. Istraživanje o ženama koje su imale pobačaj pokazalo je kako su mnoge od njih bile svjesne mogućnosti izbora kontracepcijskih sredstava, ali su slobodno izabrale njihovo nekorištenje. Većina razloga koje su navele upućivala je na teme poput “nametanja određivanja veze”. Janet Smith je zaključila da “njihovo nemarno korištenje kontracepcijskih sredstava točno odražava njihovu želju da se upuste u spolnu aktivnost koja ima smisao, radije nego u spolnu aktivnost bez smisla”. Ovaj zaključak su opravdavale mnoge mlađe tinejdžerice s kojima sam razgovarala i koje su mi rekle da imaju odnose sa svojim mladićima bez uporabe kontracepcijskih sredstava, ali smatraju da je to ispravno jer se “oni vole”.

Crkva ne govori kako vjenčani ljudi moraju imati onoliko djece koliko je biološki moguće. Ona samo govori da postoji dobar i loš način planiranja djece i da je mijenjanje samoga čina spolnosti, zbog prilagođavanja našim vlastitim namjerama, pogrešan način.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Mary Beth Bonacci Prava ljubav. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.