Jedan od načina da budete sigurni da se vi služite tehnologijom, a ne ona vama – jest poštovati načelo koje nam je Isus dao pridržavajući se svetkovanja subote. Izvevši ih iz četirstogodišnjeg ropstva u Egiptu, Bog je drevnim Izraelcima dao šabat, subotu. Subota je postavila granice na to koliko vremena Božji narod treba raditi kako bi jedan dan u tjednu mogao posvetiti odmoru i bogoslužju. Subota je bila dar za dobrobit naroda.

Nažalost, ono što je započelo kao dar za dobro tijekom vremena je degeneriralo u rigidno pravilo koje je ponekad bilo opterećenje, a ne više blagoslov. Kad je Isus ozdravio čovjeka u subotu, vjerski poglavari optužili su ga za bogohuljenje – smatrali su da je tim „poslom“ prekršio subotu. Isusov odgovor bio je jednostavan i precizan: „Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?“ (Mk 3,4). Drugom je prigodom ovako sažeo svoje načelo: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote“ (Mk 2,27). Drugim riječima, pravilo o pridržavanju subote je poput svih zdravih pravila trebalo biti nama na korist, da nas sačuva i poboljša naš odnos s Bogom tako da njemu damo prvenstvo.

To je smisao. Kad se čvrsto drže strukture, granice ili propisi mogu biti vrlo blagotvorni. No sami po sebi ne bi smjeli gospodariti vama, otimati vam slobodu da činite dobro sebi i drugima. Zato volim to reći ovako: Utvrdite problem i osmislite pravilo. Ako u vašem životu postoji područje gdje patite, stvorite osobno pravilo kojim ćete toj patnji onemogućiti da vam nanosi bol. Ako osjetite bol u želucu ili dobijete osip kad god jedete neku hranu, osmislite pravilo koje će vas držati podalje od te hrane. Baš kao što alkoholičar ne smije popiti ni gutljaj vina, tako ni vi ne smijete ni okusiti ta jela. Isto se pravilo može primijeniti i na postavljanje granica tehnologiji i društvenim mrežama. Ako vam društvene mreže previše zadiru u život i veze, morate stvoriti pravilo koje će vas zaštititi.

U vlastitom sam životu (Henry) odavno primijetio da mi poslovna elektronska pošta i pisanje knjiga previše zadiru u osobni i obiteljski život. Zato sam stvorio pravilo: nema poslovnih e-mailova uvečer i nema pisanja kod kuće. Imamo još jedno kućno pravilo: nema mobitela i drugih tehnoloških naprava tijekom obiteljskih objeda. Zašto? Pokušavamo sačuvati to vrijeme i prostor za obiteljsku povezanost. Dogodi li se ponekad da ipak odgovorim na važan poziv, pošaljem poruku ili pogledam nešto na mobitelu? Naravno. To je moje „ozdravljanje subotom“. No općenito govoreći, ne.

Evo još jednog primjera za otkrivanje bolne točke i stvaranje pravila. Moj posao iziskuje prilično puno putovanja i predavanja pa sam se zabrinuo kad sam shvatio da sam se počeo užasavati držanja govora. Nisu me toliko brinuli sami govori. Više su u pitanju bili popratni sastanci, večere i brojne aktivnosti koje organizatori žele vezati uz samo događanje. Sve su to bile dobre stvari, no toliko bi mi zagušile raspored da se više nisam mogao usredotočiti na ono radi čega sam došao: govoriti i dobro iznijeti sadržaj. Zato sam osmislio pravilo: prije predavanja nema sastanaka i drugih aktivnosti. Prekršim li ponekad to pravilo? Apsolutno. No ipak me štiti od patnje tako da se više ne užasavam odlazaka na predavanja.

I ponovno, princip je sljedeći: kad nešto uzrokuje bol vama ili drugima, trebate pronaći uzrok te boli i osmisliti pravilo. Sačuvajte ono što je dobro, onemogućite loše. To je smisao granica. Evo nekoliko primjera kako su neki ljudi taj princip primijenili na tehnologiju i društvene mreže:

  • Pravilo je da se mobitel isključi i odloži sa strane tijekom vremena određenog za važne odnose (primjerice, tijekom obiteljskih večera, romantičnih izlazaka, druženja ili razgovora s prijateljima).
  •  Elektronska pošta i društvene mreže isključuju se u važnim periodima na poslu ili u vremenu kad se zahtijeva trajna pažnja, produktivnost i izvršenje nekih zadaća.
  • Aktivnost na društvenim mrežama ograničava se na određene vremenske periode (primjerice, po petnaest minuta jednom ili dvaput dnevno).
  • Nema nikakvih elektroničkih uređaja pola sata prije odlaska na počinak i pola sata poslije buđenja.

Tako ćete možda i na vlastitoj koži iskusiti da vam takva i slična pravila, osim što vas pošteđuju brojnih problema, omogućuju i da učinite više. Primjerice, kad pišem, uvijek isključim elektronsku poštu tako da me ne ometa. Znanstvena su istraživanja pokazala da nam kod projekata koji zahtijevaju duboku koncentraciju i promišljanje takvi prekidi i ometanja, poput elektronske pošte, mogu ukrasti i do dvadeset minuta produktivnosti.

No u nekim drugim okolnostima pristup tehnologiji može nam, upravo suprotno, uštedjeti i vrijeme i energiju. Primjerice, ako čekam hitan poziv zbog problema koji će, čim iskrsne, zahtijevati svu moju pažnju, moći ću se bolje koncentrirati na sastanku ako mobitel budem držao uz sebe jer neću morati stalno ustajati i izlaziti da provjerim pozive. Bilo tko iz mojeg ureda može sa mnom po potrebi stupiti u kontakt. To je kao da posjedujem protupožarni alarm – sve dok on šuti, ne trebam se pitati je li zgrada možda u plamenu.

U ovom je slučaju važno preuzeti kontrolu na način koji ide u prilog vama, vašim odnosima, vašem životu, vašoj misiji, odnosno svim vašim ciljevima. Kada je o tehnologiji riječ, nema apsolutnih pravila, no sami sebi možemo postaviti neka koja će nam koristiti. Ovo pišem nakon trosatnoga obiteljskog sastanka na kojem smo isplanirali cijelu sljedeću godinu, podijelili dužnosti i razriješili podosta problema. Na početku okupljanja djeci sam rekao: „Bez mobitela. Isključite ih.“ To pomaže.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Henryja Clouda i Johna Townsenda “Granice”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.