U mnogim brakovima se ne razgovara. Tek neposredno prije razvoda ili u toku razvoda mnogi bračni partneri prvi put razgovaraju. Prvi put se izgovaraju neke želje, potrebe i očekivanja.

Prvi put godinama potiskivano tek sada izlazi van. Te prvi put izgovorene riječi sada postaju preteškom “hranom” za njihov verbalno izgladnjeli bračni “organizam”. Nemaju više strpljivosti, a niti obazrivosti. Jedno drugo obasipaju takvim “dozama” izgovorenog materijala, da se to pretvara u pravo međusobno šokiranje i zaprepašćuje obje strane.

Ona: “Prvi put mi govoriš neke stvari, o kojima nisam imala pojma. Kako sam mogla znati da sam ti godinama išla na živce, kada mi nikada to nisi rekao? Sada mi prvi put govoriš da sam neuredna, da premalo držim do svoje vanjštine, da su ti moji vikleri išli na živce, da sam te protiv tvoje volje vukla u kazalište i kino, da su nam moje dvije najbolje prijateljice upropaštavale brak zbog svakodnevnog dolaženja k nama itd. Konačno smo počeli i razgovarati, ali bojim se da je kasno. Već me toliko mrziš, da ti uzalud obećavam kako bi se mnogo toga moglo promijeniti. Gdje si bio ranije? Što mi nisi sve to rekao? Toliko sam te voljela, da bi tada lako mnogo toga promijenila. Sada smo se već toliko međusobno udaljili, da ne vidim mogućnosti promjene i povratka na staro.”

On: “Nisam ti se usudio sve to reći ranije. Patio sam i šutio. Gutao sam i trpio. Moram priznati da ti to sada govorim više zato da opravdam svoju namjeru da se razvedem, nego da te potaknem na promjenu. Znam da je sada već sve kasno. Što možemo?”

Takvi i slični razgovori često se čuju među bračnim partnerima koji su pred razvodom. I sami su svjesni da je sada kasno čak i razgovarati. Njihovom ranijom šutnjom stvorena je takva bračna atmosfera, u kojoj čak i najbolji i najkvalitetniji razgovor više ne pomaže. Prekasno se jasno izgovaraju davno prisutne i svjesne, ali nikada izgovorene želje i očekivanja. Prekasno se razgovara o onome što bi možda bilo lako ostvarivo samo da je bilo ranije izgovoreno. Mogli bismo kazati da je uzrok takvih razvoda neizgovorena ili prekasno izgovorena riječ.

Kako je s razgovorom u našem braku? Hoćemo li i mi čekati razvod da bismo počeli razgovarati? Hoćemo li čekati da razgovaramo o onome što smo trebali učiniti a nismo, ili ćemo sada ozbiljno i otvoreno razgovarati što treba činiti, da danas i sutra takvu krizu izbjegnemo? Braku je potreban razgovor kao gladnomu kruh, a žednomu voda. Brak treba prehranjivati razgovorom a ne sahranjivati prekasno izgovorenim ili uopće neizgovorenim potrebama, željama i očekivanjima!

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.