EUHARISTIJSKA ČUDA U KATOLIČKOJ CRKVI (5)

Znanstvena analiza euharistijskog čuda u Lancianu iz 700. godine! Evo iznenađujućih rezultata!

Euharistijsko čudo u Lancianu je naziv za čudesni događaj koji se, prema predaji, godine 700. odigrao u talijanskom gradu Lancianu tijekom svete mise. Nakon što je svećenik izgovorio riječi Posvećenja, hostija se iznenada pretvorila u komad mesa, a vino u pravu krv. Čudo u Lancianu smatra se najstarijim euharistijskim čudom u povijesti Katoličke Crkve.

HPIM1316.JPG

Oko 700. godine Gospodnje u jednom je samostanu – u to vrijeme posvećenom sv. Longinu, rimskom satniku koji je kopljem probo Isusov bok – svećenik iz reda sv. Vasilija slavio sv. misu po latinskom obredu. Iako je njegovo ime nepoznato, u jednom je dokumentu zabilježeno da je bio: „…upućen u sekularne znanosti, ali ne i u božanske”. Budući da je neprestano sumnjao u istinitost pretvorbe (pretvaranje kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu), tek što je izgovorio riječi Posvećenja, hostija se iznenada pretvorila u komad mesa, a vino u pravu krv.

U početku je bio zbunjen zbog čuda kojem je posvjedočio, ali je ipak povratio smirenost, te se obratio vjernicima plačući od radosti: „O, vi sretnici kojima se Gospodin pred vašim očima odlučio pokazati, kako bi me zaprepastio u mojoj nevjeri! Dođite, braćo, i divite se našem Bogu, koji nam je tako blizu. Pogledajte tijelo i krv našeg ljubljenog Krista.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vjernici su pojurili do oltara, zadivljeni onim što su vidjeli, te proširili vijest ostalima u gradu koji su zatim došli u crkvu kako bi i sami posvjedočili tom euharistijskom čudu.

Meso je ostalo netaknuto, ali se krv u kaležu ubrzo podijelila na pet kuglica nejednake veličine i nepravilna oblika. Redovnici su ih odlučili izvagati. Od Nadbiskupa su dobili vagu koja je pokazala da jedan grumen teži jednako kao svih pet zajedno, dva jednako kao bilo koja druga tri, a najmanji jednako kao i najveći.

Relikvijar kroz povijest

Redovnici su stavili hostiju i pet kuglica krvi u relikvijar izrađen od bjelokosti. Taj su relikvijar tijekom godina čuvala tri različita reda. U vrijeme kad se čudo dogodilo, u crkvi sv. Longina su prebivali redovnici iz reda sv. Vasilija, ali su ga krajem 12. stoljeća napustili. Nakon toga su benediktinci postali vlasnici crkve i samostana, a zatim i franjevci – koji su morali srušiti staru crkvu zbog štete nastale u potresima. Nova crkva, koja je nastala na mjestu stare, posvećena je njihovu utemeljitelju, sv. Franji Asiškom.

Nakon što je čudo službeno potvrđeno, na pergameni je zapisan dokument o detaljima tog čuda, na latinskom i na grčkom jeziku, te su ga redovnici čuvali između dvije ploče. Navodno su početkom 16. stoljeća, dok je samostan bio u vlasništvu franjevaca, dva redovnika iz reda sv. Vasilija posjetila samostan, te su im braća pokazala dokument. Oni su možda željeli poštedjeti svoj red sramote da je jedan od njih imao slabu vjeru, pa su, ne želeći da se to širi, noću napustili samostan s dokumentom. Unatoč mnogim istragama, franjevci „…nisu nikad mogli otkriti kamo su dva bjegunca otišla”.

Relikvijar od bjelokosti je 1713. zamijenjen onim koji i danas čuva te dvije relikvije. To je pokaznica od lijepo oblikovana srebra i kristala. Meso je izloženo na način na koji je hostija obično izložena u pokaznici, a krv se čuva u kaležu od umjetnički izrezbarena kristala, za koji neki vjeruju da je izvorni kalež u kojem se čudesna pretvorba i dogodila.

Nadbiskup Petrarca od Lanciana je 1887. od pape Leona XIII. dobio odobrenje da svi koji posjete crkvu Čuda, tijekom osmine koja prethodi godišnjem blagdanu župe, posljednje nedjelje u listopadu, dobiju potpuni oprost.

U veljači 1574. monsinjor Rodrigues je u prisustvu uglednih svjedoka potvrdio da je ukupna težina svih pet kuglica zgrušane krvi jednaka pojedinačnoj težini svake od njih. Ta je činjenica kasnije uklesana u mramornu ploču (navedena je godina 1636.) i ploča se još uvijek nalazi u crkvi. Međutim, tijekom sljedećih utvrđivanja vjerodostojnosti, to se čudo nije ponovilo.

Utvrđivanje vjerodostojnosti

Nekoliko je utvrđivanja vjerodostojnosti provedeno tijekom stoljećâ, ali posljednja je provjera obavljena 1970. Ta je ujedno i znanstveno najpotpunija, te ćemo je sad razmotriti.

Zadatak, koji je obavljen po strogim znanstvenim kriterijima, dodijeljen je prof. dr. Odoardu Linoliju, sveučilišnom profesoru anatomije i patološke histologije, te kemije i kliničke mikroskopije, glavnom liječniku bolnica u Arezzu. Profesoru Linoliju je pomogao i dr. Ruggero Bertelli, profesor u miru s područja ljudske anatomije na Sveučilištu u Sienni. Dr. Bertelli se nije samo složio sa svim zaključcima koje je donio prof. Linoli, nego je i izdao službeni dokument u tu svrhu.

Dne 18. studenog 1970., u sakristiji crkve sv. Franje, sastali su se nadbiskup od Lanciana, biskup od Ortone, provincijal fratara konventualaca, nadbiskupijski kancelar, nadbiskupov tajnik i cijela zajednica iz samostana, zajedno s prof. Linolijem.

lanciano1Nakon pregledavanja ostenzorija (moćnik u kojem se izlaže posvećena hostija), zamijećeno je da luneta koja sadržava meso nije bila hermetički zatvorena, pa su dijelovi „beskvasnog kruha” na sredini mesa, koji su ondje ostali tijekom godina, do tada potpuno nestali. Navedeno je da je meso žuto-smeđe boje, nepravilnog okruglastog oblika, na rubovima deblje i naborano, te da je sve tanje što je bliže središnjem dijelu na kojem je tkivo istrošeno, s malim produžecima koji strše prema praznom prostoru u sredini. Uzeli su mali uzorak s debljeg dijela kako bi ga promotrili u laboratoriju bolnice u Arezzu.

Nakon promatranja pet kuglica krvi, zabilježeno je da se više ne primjećuje čudo koje se tiče težine kuglica, kao što je posljednji put zabilježeno 1574. Primijećeno je da su kuglice nepravilnog oblika, naborane, kompaktne, a po čvrstoći su homogene i tvrde, kestenjasto-žute boje te izgledaju poput krede. Uzet je mali uzorak iz središnjeg dijela jedne od kuglica radi promatranja pod mikroskopom i znanstvenog proučavanja. Nakon što su sve studije dovršene, ostaci obaju relikvija su vraćeni u crkvu.

Dne 4. ožujka 1971., prof. Linoli je detaljnom medicinskom i znanstvenom terminologijom predstavio zaključke do kojih je došao pred prestižnom skupinom ljudi koja je uključivala crkvene dužnosnike, provincijale i predstojnike samostana franjevaca konventualaca, predstavnike vjerskih zajednica u gradu, kao i civilne, sudske, političke i vojne autoritete, predstavnike medicinskog osoblja gradske bolnice, te neke vjernike i stanovnike grada.

O zaključcima prof. Linolija kasnije su raspravljali velečasni otac Bruno Luciani i prof. Urbano, glavni analitičar u gradskoj bolnici u Lancianu i profesor na Sveučilištu u Firenci. Kopija detaljnog izvješća i zapisnik sa sastanka i rasprave čuvaju se u arhivu samostana. Ovjerene kopije poslane su raznim dužnosnicima Katoličke crkve i predstojnicima samostana Reda, a jedna je dostavljena i Njegovoj Svetosti papi Pavlu VI. tijekom privatne audijencije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sljedeće su činjenice zabilježene i utvrđene kao rezultat histoloških (mikroskopskih) studija: meso je dio poprečno-prugastog mišićnog tkiva miokarda (stijenke srca), i nisu pronađeni nikakvi tragovi materijala ili sredstava koji se koriste za čuvanje mesa. I meso i uzorak krvi ljudskog su podrijetla, što kategorički isključuje mogućnost da su životinjskog podrijetla. I meso i krv su iste krvne grupe, AB. U krvi iz tog euharistijskog čuda pronađeni su sljedeći minerali: kloridi, fosfor, magnezij, kalij, natrij u manjoj količini, te veća količina kalcija. Proteini u zgrušanoj krvi normalno su podijeljeni, s jednakim omjerom u postotcima kao i kod normalne svježe krvi.

Prof. Linoli je nadalje ustvrdio kako bi se krv brzo promijenila zbog kvarenja i raspadanja, da je uzeta s nekog leša. Njegova otkrića u potpunosti isključuju mogućnost prijevare izvršene prije mnogo stoljeća. Zapravo, ustvrdio je da bi samo netko iskusan u seciranju mogao na šupljem unutarnjem organu, srcu, napraviti tako stručan tangencijalni rez – to jest okrugli rez, koji je deblji na vanjskim rubovima, a onda se postupno i ujednačeno smanjuje sve dok potpuno ne nestane u središnjem dijelu. Doktor je zaključio svoje izvješće riječima da meso i krv nisu oštećeni, iako su čuvani u posudama koje nisu bile hermetički zatvorene, te su bili izloženi fizičkim, atmosferskim i biološkim utjecajima.

Ostenzorij koji sadrži relikvije ranije je čuvan u pokrajnjem oltaru u crkvi sv. Franje, ali danas je smješten u tabernakul na vrhu glavnog tabernakula glavnog oltara. Sa stražnje strane oltara nalaze se stube koje vjernicima omogućuju da priđu veoma blizu tabernakulu, koji je straga otvoren, tako da mogu jasno vidjeti relikvijar u kojem se čuvaju meso i krv.

Posjetiteljima se može učiniti da je hostija ružičasta, jer je osvijetljena pozadinskim svjetlom. Dok je gledaju s divljenjem, moraju se sjetiti i svih onih koji su promatrali ovo čudo u proteklih više od 1200 godina koliko je prošlo od događaja.

S dopuštenjem preuzeto iz časopisa Book

(Ostale članke o euharistijskim čudima VIDI OVDJE!)


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 10. siječnja 2015.

Možda vam se svidi