Kad je glasno priznala da je razdvojila muža od žene i oca od djece, smogla je snage napustiti takav život i ponovo zadobiti ljudsko dostojanstvo. Ovo je svjedočanstvo za one koji su zaglibili u istom grijehu, kao i za one koji će se naći u opasnosti da učine isto

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Ne znam otkud da počnem pričati. Budući da je ovo na slavu Boga Oca, počet ću od početka. Ovo je namijenjeno ženama koje su izgubile dostojanstvo. Da se mogu podići iz blata u kojem jesu, pogledati prema nebesima i zazvati Oca za pomoć.

Bila sam u blatu, mislila sam da nema osobe koja je zaglibila više od mene. Bila sam mlada, naivna, neiskusna i, nadasve, glupa. Kao mala, vjerovala sam u Boga, ljubila ga i željela postati časna sestra. Bila sam sramežljiva, zatvorena i ono što sam najviše željela je da me ljudi vole. Željela sam biti voljena. Za tim sam čeznula. Biti zaštićena i sigurna. Mislila sam da mi svijet i ljudi mogu pružiti tu sigurnost. Počela sam upoznavati ljude i izlaziti van. Upoznala sam ga na jednom rođendanu. Bio je visok. Stalno me gledao. Pitala sam se: „Zar mene gleda?” Često sam ga viđala; naše bezazleno očijukanje trajalo je mjesecima, dopisivanje… Bila sam zaljubljena. Mislila sam da jesam. Počeli smo se viđati.

Kad bi me zagrlio, više mi ništa ne bi trebalo. To mi je trebalo, osjećaj da nekome pripadam, da sam negdje sigurna. Počeli smo se viđati, i tada mi je rekao da je u braku. Svijet mi se srušio. Budući da sam već dulje vrijeme bila dalje od Boga, izgubila sam strahopoštovanje prema svakoj vrsti svetosti. Nisam još spavala ni s jednim dečkom i prijateljica me bodrila. Već je bilo vrijeme, ta prošla sam 20-u! Pristala sam na tu vezu. Ne znam je li vam se dogodilo da ste nešto u životu napravili, a prije ste osuđivali takve stvari i te ljude? Pa, ja sam bila jedna od tih. Dan-danas ne znam što mi se dogodilo kad sam pristala na tu propast.

Počeli smo se potajno viđati. On je htio moje tijelo, ja sam htjela njegovo srce. Ni danas mi ne izlazi slika iz glave kad je prvi put došao kod mene, obavio što je imao i nestao. Te sam večeri izgubila nevinost. Cijelu noć nisam oka sklopila od suza. Zato, djevojke, ne dajte svoju nevinost jer, dragocjena je. Čuvajte je i dajte je onome koji hoće vaše srce. Čuvajte je do braka u svetosti. Ne činite pogrešku koju sam ja, i milijuni žena prije mene, učinila. Usprkos tome, ostala sam s njime i postala obilježena. Zbog njega sam odbijala mnoge dobre dečke. Lagao je, varao ženu i mene. Varao je sebe. Bila sam njegova marioneta. Sve mi se svodilo na njega.

Padala sam iz jednoga grijeha u drugi. Iz bludnosti u laž, psovku, alkohol. Počela sam prekomjerno piti da zaboravim život koji živim. Zapustila sam svoj život. Počela sam sanjati njegovo dijete, progonile su me noćne more. Išla sam na ispovijed gotovo svaki dan, da se osjetim čistom. Ali bivalo mi je sve gore i gore. Znala sam da ne mogu dovijeka tako. Voljela sam ga i to me boljelo. Postala sam ‘opsjednuta’ njime. On je bio moje sve. Moj bog. Sve se vrtjelo oko njega. Nisam imala ponosa, dostojanstva, morala, svojega ja… Bila sam obična krpa s puta, tako sam se osjećala. Uz njegova prazna obećanja, ja sam tonula, tonula… padala sve više. Odlučila sam da tako više ne ide i jednu mu noć rekla da je gotovo. Nije vjerovao jer sam to često govorila. A on, znao je kako me zadržati. Otišao je, sutradan sam se ‘pokupila’ iz toga stana i preselila. Promijenila sam broj mobitela. Nismo se više sreli. Od tada su prošle godine. Jednoga sam dana otišla u crkvu. Bog i ja smo bili na ‘Vi’. Svijet mi ga je iščupao iz srca, a ja sam mu to dopustila.

Došla sam na klanjanje. Počela sam plakati. Gledajući u Isusa, moja je bol izlazila iz mene. Jecala sam, molila za oproštenje. Trebalo mi je dugo da sva bol ode iz mene. Počela sam moliti, iako sam imala velike smetnje u molitvi. Počela sam ići na svetu misu svaki dan. Promijenila sam način života od korijena. Više me nitko nije prepoznao. Čak dok sam za mnoge bila bludnica, dopadala sam im se, ali sad, kad pokušavam živjeti u vjeri, luda sam.

Ljutila sam se na Boga zašto me nije spriječio, ali imala sam slobodnu volju. Nije me mogao zadržati. Shvatila sam kako ga nikad nisam voljela. Bila sam prazna i samo zlo ga je poslalo u moj život. Zaveo me i odvukao od Boga. Taj čovjek živi kao i prije, odvojen od obitelji. U to vrijeme, kad je sve bilo razotkriveno, imao ih je još mnogo. Kao da sam čula kletve njegove žene. Upitala sam se, zar sam tom čovjeku dala dio svoje mladosti? Zar sam tom čovjeku dala svoju nevinost?!

Vapila sam Boga za mir u duši. Vapila sam da prestane krivnja koja me  danas proganja. Došao je Isus, nježno me privinuo na svoje grudi. Oprostio mi sve. Za njega nisam bila grešnica kao za druge. On nije prstom upirao u mene. On mi nije sudio, iako je imao sve pravo na to. On me nije krivio, iako je mene krivnja razdirala. Misleći na tu dječicu, na tu ženu, htjela sam si oduzeti život. Ništa mi nije imalo smisla, dok mi Isus nije rekao da sam voljena od njega, da sam željena. Moji su se bogovi srušili preko noći i stavila sam Krista na prvo mjesto. Od tada je sve na svome mjestu.

Otišla sam od toga čovjeka i ostavila za sobom život boli, suza, patnje. Podigla sam se iz blata jer sam dala ruku onoj ruci koja je godinama bila ispružena prema mojoj. Sada sam žena s dostojanstvom. Žena koja vjeruje Bogu i daje mu sav svoj život.

Tekst je preuzet s dopuštenjem iz časopisa Book