Moja želja da progovorim o jednoj velikoj stvarnosti rodila se još prije nekoliko mjeseci. Znala sam da nekako o tome treba govoriti, ali nisam znala kako, s kim, na koji način, gdje, zašto… Međutim, na srcu mi je samo jedna misao: „Ovom su svijetu potrebni svjedoci, a ne mudraci.“

Mlada sam. Imam nepunih 25 godina. Sigurnim korakom privodim studij kraju. I sa svojih nepunih 25 godina imala sam priliku iskusiti tjelesne zavodljivosti koje ovaj svijet nudi mladom čovjeku, a koje se drugim riječima mogu protumačiti i kao „žrtvovanje svoje tjelesnosti“. Upravo zato želim mladim ljudima poslati poruku da svoju spolnost, ali i spolnost svoje djevojke ili momka shvate i više nego ozbiljno. Kada je spolnost u pitanju, to više nije pitanje tek puke tjelesnosti. Tada se u priču upliću razni duhovi koje ne vidimo, ali su itekako prisutni i aktivni. Oni u nama potiču ili polaganje vlastite spolnosti na Sotonin oltar ili tešku i mučnu, ali blagoslovljenu borbu protiv nečega što nije Božje.

U 4. razredu srednje škole prvi sam put imala dečka. Na početku te veze znala sam da ne želim s njim imati odnose jer sam dugo prije njega molila za dečka s kojim ću moći hodati u čistoći. I bilo je tako, ali samo prvih 8 mjeseci veze. Nakon toga, prvi sam put s njim imala spolni odnos. Od toga trenutka, slika moga života poprimala je sasvim neke druge boje, linije, tonove. Događalo mi se nešto zaista nevjerojatno (barem mi je bilo nevjerojatno u toj dobi): nakon svakoga odnosa ja bih nezaustavljivo plakala. I plakala. I jednostavno  – plakala. Moja me ranjenost naprosto ubijala i gušila. Kao što se i može pretpostaviti, došlo je do prekida s tim dečkom, a samim time i do agonije zbog toga prekida koja je trajala punih godinu dana. U to sam vrijeme izgubila više od 10 kilograma.

No, to je bio tek početak. Na drugoj godini studija zahvatio me duh opijanja, hedonizma, poganstva i bludnosti. Glavni „duh upravitelj“ moga života bio je duh oholosti. Počelo mi se događati da bi mi prilikom gotovo svakoga izlaska pristupio neki muškarac. To mi je bilo sasvim neobično, budući da nikada nisam bila poželjna ili primamljiva muškom oku. Međutim, shvatila sam tada da mogu imati koga god poželim. Shvatila sam da me muškarci simpatiziraju, gledaju i rado mi prilaze, a ja sam to uvijek okretala sebi u korist. Pronicala sam „muški mozak“, naučila sam s vremenom sve metode zavođenja i dovođenja na tanak led. I mislila sam da je to bio vrhunac moje „karijere“. Ali kako Sotona ne prestaje postavljati zasjede dok ne uspije pridobiti čovjekovu dušu, meni ih je postavio i više nego što sam ikada mogla zamisliti.

Međutim, Gospodin se svim svojim silama borio za mene. Rekla bih da je svakodnevno iznova i iznova umirao na križu, samo da mene spasi. Razni su mi duhovi vodili život. Zli mi je „servirao“ muškarce kao na pladnju i tako me činio još oholijom.

I tada je počelo. Upala sam u društvo nekih rastafarijanaca, redovito s njima posjećivala reggae partyje, živjela život u „ljubavi, miru i toleranciji“, pušila sam travu po stanovima, parkovima, šumama, napuštenim prugama i pod utjecajem marihuane stupala u odnose radi snažnijeg tjelesnog doživljaja, konzumirajući pritom alkohol u bijesnim količinama. Nalazila sam se s muškarcima u gluho doba noći, ulazila sam u odnose s nepoznatim muškarcima (ne birajući mjesto ni vrijeme), iskusila sam što znači biti „prijatelj s povlasticama“, nekoliko sam puta bila prevarena, tj. tjelesno iskorištena. U nekoliko sam navrata bila prisiljena raditi testove na trudnoću. Da sam kojim slučajem i htjela započeti neku vezu na „duže staze“, to bi bilo nemoguće jer sam bila odviše emocionalno i tjelesno „osakaćena“. Osjećala sam kao da sam vlastitim rukama iz sebe iščupala srce i bacila ga u smeće, kao da sam prestajala postojati.

Sve sam to proživjela u samo nekoliko godina. Kao što to biva kada se igra na Sotoninom polju, upala sam u stanje depresije iz koje sam se jedva izvukla. A izvukla sam se zahvaljujući molitvama mnogih meni znanih i neznanih ljudi. U jednom trenutku moga života, i žaru te agonije, Isus me izvukao iz toga ludila. Presudnu je ulogu u tome odigrao don Damir Stojić, koji mi je ukazao na duhovnu narav moga problema. Opsjednutost seksom bila je produkt duha bludnosti. Kako nisam ni na koji način bila povezana s Bogom, nisam bila ni pod kakvom duhovnom zaštitom. Stoga nije nimalo čudno da su razni duhovi bludnosti kod večernjih izlazaka prepoznavali moj duh i tako radili na strani zla. Zbog nepostojanja te duhovne zaštite u duhovnoj stvarnosti u mom su se životu samo nizali grijesi, i to uvijek na istom području – području spolnosti.

A onda… Glavom mi je prolazila misao: kako ću jednoga dana svom budućem suprugu reći s koliko sam muškaraca imala odnose. Sjećam se dana kada me Isus čistio i kupao u rijeci svoga Milosrđa, čupao čavle iz moga srca, a ti su trenuci za mene bili neopisivo bolni. Patila sam, plakala, okajavala sve svoje grijehe. Ispovjedaonice su bile preplavljene mojim suzama. I dan danas se pitam kako se to sve dogodilo? Kako je Isus pronašao put do moga srca? Zaista ne znam kako.

Kroz cijelo to vrijeme vodila se strašna bitka za spas moje duše. Spoznaja da je Isus, sa svojim vjernim anđelima, izašao kao pobjednik predstavlja mi nešto najdragocjenije u životu. Isus se ponovno borio za mene. I izborio se! Hvala Mu! I danas se događa da čisti moje srce od ostataka toga poganskog života. I danas me čisti, da! Ali sve moje slabosti i grijehe pretvara u proslavljanje Trojedinoga Boga u mom životu. Već sam dugo vremena sama, unatoč tomu što čeznem za svojim budućim mužem, ocem moje djece. Međutim, Gospodin mi je dao spoznati da mogu vratiti svoje djevičanstvo, da ću u svom životu susresti čovjeka koji će u Njega biti zaljubljen, da trenuci samoće znače i veliku milost. Samoća je kao malo došašće u nama, kao mala priprava za nečiji dolazak. Dao mi je spoznaju da nema toga što On ne može pretvoriti u dobro. Rekao mi je: „Gle, činim sve novo!“ Uzvišena spoznaja! Pokazao mi je kolika je moć sakramenta pomirenja, moć molitve predanja svoga tijela i duše, moć Euharistije, a povrh svega, kolika je moć Njegove žrtve na križu koju je podnio za mene.

Bog je nastanjen u svima nama. Mi smo hram Duha Svetoga. On u nama živi! Čuvajmo, dakle, svoje tijelo, zaodjenimo se u duhovnu opremu koja nam je potrebna da se uspješno borimo protiv svih duhova koji nam prijete. Čuvajmo čistoću srca i tijela da bismo se svidjeli Bogu. Jer On je naš početak i kraj. Bez Njega nemamo ništa, bez Njega ne možemo ništa. Zagledajmo se u Raspetoga Krista koji čezne za našim čistim srcem. Ako i ima onih kojima grijeh prošlosti ne dopušta krenuti naprijed, ne bojte se, jer Gospodin ima odgovor na sve naše strahove. Taj odgovor je Ljubav. Čeznite za Njim, oslonite se na Krista je svoj život položio za vas. A zašto ga je položio za vas? Zato što vas LJUBI! Neka nas na našem putu do Neba prati zaštita Predragocjene Krivi Kristove i zagovor Blažene Djevice Marije, naše Prečiste Majke.

D. D.

Bitno.net