Riječ je o jednoj od najdetaljnijih poljskih zbirki medicinskih dokumenata koji svjedoče o ozdravljenju koje je liječnicima ostalo neobjašnjivo. Janina Lach rodila se 1950. Odgojile su je bake koje su joj od najranije dobi usadile ljubav prema Djevici Mariji. Udala se s 19 godina, ali već dva tjedna nakon vjenčanja pokazali su se prvi znaci bolesti – pala je u nesvijest i izgubila osjećaj u rukama i nogama. Iz bolnice u Łódźu izišla je oslanjajući se na štake. Mnoštvo liječničkih pregleda koje je uslijedilo donijelo je sljedeće dijagnoze: oštećenje mozga i leđne moždine te paraliza udova.

Dana 14. lipnja 1976. tada dvadesetšestogodišnja Janina dobila je potvrdu o invalidnosti kojom je stekla pravo na njegovatelja. U to su joj vrijeme obje noge bile zahvaćene paralizom, na desnoj je nozi nosila metalnu protezu i kretala se uz pomoć štaka. Na više od 60 stranica medicinskoga izvješća liječnici su joj dijagnosticirali neizlječivu bolest – multiplu sklerozu. Dijagnoza je bila nemilosrdna: invalidnost nije samo trajna, nego i progresivna. Bolesnici je prijetila mogućnost potpune paralize i sljepoća. Povrh svega, napustio ju je muž i ostavio je s dvoje djece. Ne vidjevši nikakve nade za sebe mlada se žena utekla Mariji: molila ju je da zaštiti njezinu djecu, a za sebe – smrt.

Dana 27. siječnja 1979. usnula je neobičan san. Sanjala je da se nalazi u velikoj crkvi. Iako nikada nije bila u Jasnoj Góri, znala je da je to crkva u Częstochowi. U kapeli je vidjela Djevicu Mariju koja joj je rekla: “Dođi k meni na Jasnu Góru. Tamo ćeš primiti milost.” Potom je u snu začula grmljavinu, bljesnula je munja, a pred sobom je ugledala ikonu Gospe Čestohovske. Tada se probudila. Bila su četiri sata ujutro. Čim je svanulo, otišla je u crkvu, ispovjedila se i pričestila, a potom je sa svojom sedmogodišnjom kćeri Ewom sjela na vlak za Częstochowu. Stigavši na odredište imala je osjećaj kao da je već bila tamo. Staze koje su vodile do samostana kao i unutrašnjost crkve bili su potpuno isti kao u njezinu snu.

Započela je misa. Evo kako je Janina Lach opisala ono što se tada dogodilo: “Bila sam u kapeli u kojoj je ikona Majke Božje i nisam znala što će biti sa mnom. Sve se dogodilo tako brzo. Vidjela sam svjetlost, nešto je zabljesnulo pred čudotvornom ikonom… Majka Božja na ikoni kao da je bila živa, stala me dozivati: ‘Dođi k meni, dođi k meni već jednom…’ I, gle, čudo, stala sam na noge koje pet godina uopće nisam osjećala, noge na kojima nisam mogla stajati. Ne mogu riječima opisati svoju zahvalnost, to je nutarnja, duhovna zahvalnost.” Bilo je 12 sati i 10 minuta.

Tome je događaju svjedočilo mnoštvo hodočasnika, a među njima je bila i Wanda Kilnar iz Głuchołaza: “Primijetila sam mladu ženu koja je hodala na štakama, izgledalo je kao da s velikim naporom vuče noge. Bilo mi ju je žao, tako silno žao, posebno zato što je uz nju hodala mala djevojčica… Tada sam se svim srcem pomolila Majci Božjoj za nju… Vidjela sam kada je odbacila štake.”

“Štake su pale na zemlju, prvo jedna, a potom i druga, ne stvarajući pritom veliku buku”, pričala je kasnije sestra Janina Rafaela Marek iz Družbe sestara službenica Blažene Djevice Marije. Da nije bilo te sestre, Janina bi se vjerojatno vratila kući ne rekavši pavlinima na Jasnoj Góri što se dogodilo. Sestra je Janinu odvela u sakristiju i sve ispričala o. Jerzyju Tomzińskome, bivšemu prioru samostana koji je slavio tu misu. Nakon povratka iz Częstochowe Janina je bez štaka i ortopedskoga pomagala otišla na kontrolni pregled koji je potvrdio njezino potpuno ozdravljenje i nestanak paralize. “Liječnik mi nije vjerovao,” prisjećala se, “mislio je da imam sestru blizanku.”

Ozdravljenje je, međutim, bilo potpuno, a to su potvrdili i neurolozi iz bolnice Bielański u Varšavi koji su 2. ožujka 1979. dali svoju procjenu njezina zdravstvenoga stanja.

Arhivar jasnogorskoga samostana o. Melchior Królik odlučio je prikupiti medicinsku dokumentaciju bolesnice. Fotokopije dokumenata iz bolnica u kojima je bila hospitalizirana dobio je u posljednji čas, netom prije nego što je komunistička Služba sigurnosti (Służba Bezpieczeństwa, skraćeno SB) izdala nalog da se medicinski karton Janine Lach čuva u strogoj tajnosti. Idućih mjeseci SB je radila sve kako bi spriječila širenje informacija o jasnogorskome čudu. Komunistički su službenici dolazili k njoj kući, prijetili joj uhićenjem ako ne bude šutjela, obećavali joj boravak u policijskome sanatoriju ako bude surađivala. Ona ih je uvijek odbijala. Komunisti su potom proširili laž kako nikada nije bila bolesna, nego se samo pretvarala.

SB je preslušao i o. Alfreda Mikołajewskoga, župnika župe sv. Josipa u Łódźu kojoj je Janina pripadala. Nagovarali su ga da “napiše priznanje da je cijela ta priča izmišljena, da Janina Lach nikada nije bila invalid, nego da je glumila bolest”. Međutim, svećenik je dobro poznavao svoju župljanku i odlučno je odbio potpisati laž. Idućih godina Poljakinja je redovito sudjelovala u hodočašćima iz Varšave na Jasnu Góru. Na svakom tom hodočašću tijekom devet dana pješice bi prešla gotovo 250 kilometara. Godine 2001., nakon 27 godina razdvojenosti, vratio joj se njezin raskajani muž. Janina mu je oprostila i ponovno su živjeli zajedno.

Međutim, njezinim problemima sa zdravljem ipak nije došao kraj. U ožujku 2005. doživjela je prometnu nesreću. Automobil je bio uništen, a ona je pretrpjela tešku ozljedu glave i izgubila vid. Oftalmološka dijagnoza: oštećenje vidnoga živca. Dobila je iskaznicu za slijepe. Trebala je ostati slijepa do kraja života.

Dana 15. srpnja 2005. Janina Lach došla je u Częstochowu. Za ruku ju je vodila njezina kći Ewa s kojom je 26 godina prije prvi put došla na Jasnu Góru. Došle su se pomoliti pred Gospinom ikonom baš kao i onda. “Kleknula sam, osjetila povjetarac na licu i potom ugledala čudotvornu ikonu”, prisjeća se Janina. U samo jednomu trenu, nakon nekoliko mjeseci sljepoće, na medicinski neobjašnjiv način vratio joj se vid.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Dokazi nadnaravnoga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje