Nedavno je u izdanju izdavačke kuće Verbum objavljena knjiga “Bio sam mason” koju je napisao francuski autor Maurice Caillet. U njoj ovaj liječnik ginekolog opisuje svoj dramatični životni put od majstora jedne od najutjecajnijih masonskih loža u Francuskoj do obraćenika na katoličanstvo koji spoznaje opasnost i ispraznost ideologije kojoj se klanjao i koju potom napušta.

Maurice Caillet je danas apologet i evangelizator koji održava predavanja o masoneriji, nauku koji stoji iza nje i načinu na koji djeluje u suvremenom društvu. Razgovarali smo s njim povodom objave njegove knjige u Hrvatskoj.

– Nakon obraćenja i izlaska iz masonske lože napisali ste nekoliko knjiga koje opisuju vaše iskustvo. U nizu tih knjiga obradili ste različite teme povezane s više aspekata toga iskustva. Kako biste opisali užu temu kojom ste se bavili u ovoj knjizi – „Bio sam mason“?

Prije svega vam želim zahvaliti što ste moje svjedočanstvo približili čitateljima. Činjenica je da moja supruga i ja čuvamo drage uspomene s putovanja kroz vašu lijepu zemlju kada smo išli u Međugorje, dok se te 1991. godine rasplamsavao bratoubilački rat na području Balkana. U svojoj posljednjoj knjizi, koja je objavljena na više jezika, prije svega razotkrivam kako je izgledao život tijekom petnaest godina koje sam proveo u masonskome okrilju, njihove obrede, tajne i obaveze. Prikazujem njihovo neprijateljstvo prema Katoličkoj Crkvi. Naposljetku, iznosim kako mi se Gospodin Isus nenadano približio kako bih se obratio, tijekom jednoga neočekivanog prolaska kroz Lurd, usprkos mojemu dotadašnjem razuzdanom životu. Opisujem promjenu koja je potom uslijedila, iako sam još daleko od savršenstva!

–  Kako ljudi reagiraju na vaše svjedočanstvo? Kakva je reakcija ljudi s kojima ste bili u ložama? Jeste li osjetili da je to što radite možda opasno po vaš život?

Prethodno nikada nisam čuo za obraćenje nekoga masona, a i da jesam, to bi mi tada zvučalo nezamislivo, u toj mjeri sam živio u zatvorenome kozmosu masonskih loža.

Ipak, nakon obraćenja sam upoznao, razmjerno nedavno, dvojicu masona koji su doživjeli tu istu preobrazbu, jedan u Lurdu (Serge Abad-Gallardo), drugi u Rocamadouru (Christophe Flipo) – posjetite njihove stranice.

U slučaju prvoga, kao i u mojemu, obraćenje je sa sobom donijelo i materijalna progonstva; meni su, uz to, prijetili i smrću! Osim toga, izgubili smo prethodna prijateljstva… što nam je nadoknađeno snažnim i trajnim kršćanskim prijateljstvima.

– Kada je riječ o masoneriji, mnogi upozoravaju na to da ljudi imaju dva pogrešna odnosa prema mogućim opasnostima koje dolaze od nje. Jedan je potpuno ignoriranje te opasnosti, a drugi je njezino precjenjivanje, stajalište da baš sve u političkoj i društvenoj sferi kontroliraju masoni. Kako vi gledate na to? 

Potpuno ste u pravu: ne treba upadati u paranoju, u teoriju zavjere. Masonerija ima snažna uporišta, posebice u političkom i ekonomskom okružju zapadnih zemalja, međutim, masonerija također nije ujedinjena, nego je, dapače, razdijeljena, na našu veliku sreću. Ipak, ona je imala i još uvijek ima izrazito negativan upliv u društvenoj sferi: bioetika, pobačaj, eutanazija, brak za sve, stavljajući se u opreku kršćanskoj doktrini vezano za te teme. Pod izlikom promicanja slobode daje se prednost hedonizmu i nemoralu, koji zaposjedaju sva suvremena društva i vrijeđaju pripadnike triju velikih monoteističkih religija.

– U knjizi opisujete i povezanost masonerije s francuskom Socijalističkom strankom. Jesu li lijeve i liberalne stranke neko „prirodno okruženje“ za masone ili ih ima i u, recimo, konzervativnim strankama?

Izvjesno je da postoji određena bliskost gledišta između društvenih politika lijevih stranaka i masonskih principa. U vrijeme kada je predsjednik bio François Hollande, skoro su sva ministarstva bila aktivno ili latentno masonska. Ovo potonje odnosi se na masone koji nisu aktivni u ložama, iako pritom primjenjuju masonske principe u društvu. Međutim, ima masona i u desnim strankama, što uzrokuje zabunu, ali ponekad i dosluh među njima.

– Vaša knjiga prepuna je opisa obreda masonske lože. Kada čovjek čita te stranice, dobiva dojam kako je riječ o pravoj „sekti“ koja ima svoje obredne obrasce koji ishodište imaju u duhovnom. S druge pak strane, masonerija ističe „racionalizam“ kao temeljni izraz svoga djelovanja. Kako objašnjavate tu kontradikciju?

Očito je da djelovanje loža formalno počiva na obredima i simbolima koji su često neracionalni, i koji apeliraju na intuiciju svakoga pojedinog masona, umjesto na njegov razum. U svojem političkom djelovanju, naprotiv, masonerija općenito odbacuje religijska vjerovanja. Postoji stanovita nedosljednost vezano za masonska uvjerenja na različitim razinama, koja prikriva animističku narav njihovih obreda.

– Zanimljiva je scena iz vaše knjige gdje ste stavili na test masonsku „toleranciju“ i nakon početaka svojeg obraćenja u loži održali predavanje o neospornosti povijesnog lika Isusa Krista. Tada se pokazalo kako ni iz masonske perspektive nije moguće biti mason i kršćanin u isto vrijeme?

Konferencija koju spominjete za mene je bila, nakon prvotnoga obraćenja, pravi dokaz radikalne nespojivosti katoličanstva i masonske filozofije. Nakon toga izlaganja i te zgode, postalo mi je jasno da ta nespojivost povlači i potpuni razlaz od moje nekadašnje „braće,“ dok su pritom kršćani, u ime neke miroljubivosti, popustljivi prema masonima, čija je pak tolerancija čista iluzija.

– Koji je to trenutak ili duhovni poticaj bio presudan za vaše obraćenje? Je li to bio onaj boravak u Lurdu koji opisujete u knjizi?

Gledajući unatrag, moram reći da je odlučujući, ključni trenutak moje transformacije bila ona prva misa u lurdskoj kripti, u kojoj mi se Isus otkrio Svojom Riječju i Svojom stvarnom nazočnošću. Intelektualno obraćenje je nastupilo potom, uz usporedbu masonskih učenja i vjeronauka Katoličke Crkve.

– U svojoj knjizi prostor posvećujete masonskom utjecaju na politiku. U svezi s tim zanimljivo je bilo vidjeti kako je u vrijeme nedavnih predsjedničkih izbora u Francuskoj Masonska loža Veliki orijent Francuske pozvala da se glasuje za Macrona, a on je svojedobno održao i predavanje u toj istoj utjecajnoj masonskoj loži. Kako to komentirate i je li Macron doista neovisan kao što se predstavlja?

Smatram da je Veliki orijent Francuske pozvao na glasovanja za Emmanuela Macrona suštinski iz straha od dolaska na vlast Marine Le Pen, čija nacionalistička stranka ne gaji nikakve simpatije prema masonima. Ne treba zaboraviti da je naš novi predsjednik s dvanaest godina tražio da bude kršten, te da je srednjoškolsku naobrazbu stekao u isusovačkome koledžu. Sukladno mojim spoznajama, ne bih rekao da se u njemu može nazrijeti notorni mason otkad je na vlasti.

*Knjiga “Bio sam mason” koju je napisao Maurice Caillet dostupna je u svim knjižarama Verbum kao i preko web knjižare Verbum.hr, a moguće je više o njoj saznati na linku ovdje.

Goran Andrijanić | Bitno.net