Katolička spisateljica Katie Prejean McGrady nedavno je na svojem Twitter profilu podijelila tužnu priču o ženi koju je nedavno upoznala u avionu. McGrady je prije polijetanja sjela pokraj nepoznate žene i otvorila laptop na kojem je bila fotografija njezine jednogodišnje bebe. To je bio povod za početak tužnog razgovora, donosi ChurchPop. „O, prekrasna je! Je li to vaše dijete?“ upitala je žena, o kojoj je McGrady kasnije saznala kako ima dobro plaćen posao u jednoj uglednoj i vrlo uspješnoj američkoj kompaniji. „Da, ovo je moja Rose“, pohvalila se spisateljica.

Nakon nekoliko minuta suputnica je nastavila s pitanjima: „Je li ona vaše jedino dijete?“ McGrady je objasnila da za sada jest te dodala kako se nada da će njezina kći uskoro dobiti brata ili sestru. Suputnica je odjednom zašutjela, pa je McGrady odlučila prekinuti tišinu: „A imate li vi djece?“ Žena je odgovorila: „Imam dvoje. Odnosno troje… Ali samo dvoje živih.“

Spisateljica priznaje kako je već prije čula slične riječi. U početku je pomislila kako je žena doživjela spontani pobačaj ili je izgubila dijete zbog bolesti ili u prometnoj nesreći. „Napravila sam pobačaj u vrijeme dok sam još bila u braku sa svojim prvim suprugom“, nastavila je žena. McCardy priznaje kako ju je ovaj iskreni odgovor toliko iznenadio da je sljedećih nekoliko minuta ostala bez teksta. „Iskreno, nisam znala kakav stav moja sugovornica ima o pobačaju. Možda joj je sada žao, možda je pak ponosna na svoju odluku, ili je zbunjena, povrijeđena…“, objašnjava McCardy.

Žena joj je opisala sve okolnosti koje su je dovele do strašne odluke da učini pobačaj. Tada je još radila u New Yorku. Bila je mlada i tek se počela dokazivati u poslu. Neprestano je putovala i pokretala nove kompanije. Koristila je kontracepcijske pilule, ali je nekoliko dana zaredom zaboravila popiti pilule. „Naposljetku sam ostala trudna. Sjećam se da smo u samo tjedan dana dogovorili pobačaj i da smo ga platili kreditnom karticom. S posla sam izostala samo dva dana“, priznaje. Dok je potpunoj strankinji iznosila bolne detalje ove bolne priče, nije se usudila pogledati je u oči, nego je konstantno gledala u sjedalo ispred sebe. Tek bi ponekad spustila pogled prema koljenima.

„Razveli smo se nakon četiri godine. Oboje smo se promijenili. Nikada nismo bili kod kuće. Kasnije smo čak htjeli dijete, ali ga nismo dobili“, nastavila je. U tom trenutku je počela govoriti posebno tiho. McCardy opisuje kako se nad dvije žene nadvila takva tišina da je mislila kako nepoznata žena neće završiti svoju priču. Međutim, ponovno je progovorila: „Sada znam da je za sve to kriv pobačaj. Oboje nas je uništio. Nas dvoje smo stalno osjećali kako nam nešto nedostaje, ali to nismo imali snage izgovoriti. Nismo htjeli priznati koliko je to bilo pogrešno. Ja sam bila jako povrijeđena, a moje tijelo je ostalo trajno ranjeno“, kaže.

Katolička spisateljica se tijekom cijelog razgovora silno trudila da ne prekine sugovornicu. U srcu ju osjetila kako žena očito želi otvoriti dušu potpunom strancu. Tek je sada progovorila: „Jako mi je žao.“ Žena joj je odgovorila: „Ne, ja sam ta kojoj je žao. Svijetu sam oduzela dijete. Sebi sam oduzela dijete. Nikada si to neću oprostiti.“ Žena je tijekom razgovora imala suzne oči, ali u niti jednom trenutku nije zaplakala.

Kasnije su zajedno gledale obiteljske fotografije. Spisateljica je primijetila kako su joj djeca Latinoamerikanci, dok ona i njezin suprug nisu, pa je pretpostavila da su djeca posvojena. McCardy joj se naposljetku zahvalila na povjerenju, a žena joj je poručila: „Hvala vama što ste me saslušali. Ali i hvala vam što ste rodili svoju kćer i želite još djece.“ Dvije žene kasnije nisu puno pričale, ali su se prije izlaska iz aviona čvrsto zagrlile.

„Ne znam kako se ona zove i odakle je. Jedino znam čime se bavi, da je u tome jako uspješna, ali i da silno žali zbog učinjenog pobačaja. Molit ću se za nju svakoga dana“, kaže spisateljica. Ovaj susret se dogodio baš u vrijeme kada je Amerika u Washingtonu hodala za život.

„Ponosna sam što sam dio pro-life pokreta. Međutim onaj najvažniji dio posla, preobrazba srca i promjena zakonodavstva, započinje kada se ulice isprazne i prosvjednici raziđu. Promjena započinje u našim susretima s ljudima, u našem slušanju i ljubavi prema drugim ljudima“, završava spisateljica Katie Prejean McGrady.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net