SVJEDOČANSTVO EGZORCISTA

Egzorcist Gabriele Amorth o oslobođenju opsjednute žene: Pomogla joj je molitva i medaljica Majke Božje

„Simona, ako želiš karijeru i ako želiš zaraditi mnogo novca, onda svoju dušu prodaj Sotoni. Vidjet ćeš kolika ćeš dobročinstva time zadobiti!”

Foto: Shutterstock.com

Simona je bila žena od četrdesetak godina. Imala je rukovodeći posao u nekom važnom poduzeću u sjevernoj Italiji. Svakoga je dana kao osobna tajnica morala dočekivati kolege, primati telefonske pozive klijenata, ugovarati sastanke. Njezin je posao doduše bio privlačan, ali i vrlo odgovoran. Obavljala je vrlo mnogo posla i jedva ga je stizala obaviti. Šteta što se do toga položaja morala popeti na prljav način, i to jako prljav – sklopila je savez sa Sotonom.

„Prodat ću ti svoju dušu ako mi omogućiš veliku karijeru“, rekla je Sotoni tijekom jedne spiritističke seanse na koju ju je pozvao jedan pristaša moćne sotonske sekte. Prije negoli je sudjelovala na toj seansi, ta joj je osoba rekla:

„Simona, ako želiš karijeru i ako želiš zaraditi mnogo novca, onda svoju dušu prodaj Sotoni. Vidjet ćeš kolika ćeš dobročinstva time zadobiti!”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I, čim je ušla na seansu, na svoju je nesreću učinila ono što joj je prijatelj predložio. A što je učinio Sotona? Odmah ju je poslušao. Za pet mjeseci dogurala je do razine koja ju je vodila do najvišeg rukovodećeg položaja. Od jednostavne službenice postala je voditeljica, dobila više negoli dvostruku plaću s golemim bonusima.

No savez s Đavlom skupo će je stajati. Darovati mu dušu doista znači živjeti pod stalnom prismotrom Đavla.

Ubrzo je opazila da Sotonina prisutnost u njezinu životu nije nipošto diskretna. On, Sotona, često se uprisutnjivao i na poslu. Uostalom, što bi drugo trebao činiti? Njezina je duša pripadala njemu. Više nije pripadala njoj. On je, dakle, mogao s njom učiniti što god mu se prohtjelo.

Kako se Sotona uprisutnjuje? Po bijesnim napadima, napadima srdžbe i mržnje. Kada bi ti napadi spopali Simonu, morala je pobjeći u kupaonicu i zatvoriti se. U protivnom, izložila bi se opasnosti da doživi veliku nezgodu.

Često joj se događalo da se našla sama sa svojom tajnicom. Odjednom bi joj bijesna mržnja zaslijepila pamet. Sve je u njoj govorilo:

“Baci se na nju, udari je, ubij je!“

Tada bi morala pobjeći, zatvoriti se u kupaonicu, udarati nogama i šakama u zid, silovito se istresti o zid kupaonice pet minuta da se smiri. Ti napadaji bijesa bili su vrlo siloviti. Simona je često udarala glavom o zid i, kada bi izišla iz kupaonice, znakovi toga bili su očiti. Ali da to nije činila, posljedice bi bile pogubne za osobe koje su bile s njom. Poslije izljeva bijesa sve se prividno vraćalo u normalu sve do novog snažnog napada.

Simona je ubrzo otkrila da je savez s Đavlom bumerang za njezin život. Istina, zarađivala je mnogo novaca i bila vrlo važna voditeljica, ali je njezin život u pravom smislu riječi postao pakao. Sotona ju je napadao svakoga dana, i u najnezgodnijim trenutcima. I bilo joj je uistinu nemoguće osloboditi se toga.

Zato je došla k meni i zamolila me da joj pomognem. Odmah sam joj naložio da svakoga dana moli. Dakle, rekao sam joj da prekine svaki odnos s osobom koja ju je odvela na spiritističku seansu. Vrlo sam dobro spoznao negativan utjecaj te osobe na Simonin život i zamolio je da prekine svaki odnos s njom. Zatim sam joj rekao: „Jednom tjedno moramo obaviti egzorcizam i vidjeti kako će se stanje dalje odvijati.”

„Oče, a kada me Sotona napadne na poslu, što moram učiniti?”

„Odmah se trebaš sakriti. Dakle, kada mu se ne uspiješ oduprijeti, sakrij se. A kada se sakriješ, pokušaj moliti. Moli ovu molitvu: Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo. Znaš li kakva je to molitva? To je jedina molitva koju je Majka Božja ikada izdiktirala. Dakle, to je vrlo važna molitva, zato što dolazi izravno iz Marijina Srca. Dogodilo se to u noći 18. srpnja 1830. godine. Katarina Labouré, milosrdna sestra svetoga Vinka Paulskog, čula je da je netko kod podnožja kreveta zove: ‘Sestro Labouré, sestro Labouré!’ Probudila se i vidjela dijete koje je isijavalo svjetlost – svoga anđela čuvara koji ju je pozivao da dođe u kapelicu: ‘Dođi u kapelicu, čeka te Majka Božja’, rekao joj je anđeo. Katarina se obukla i pošla za anđelom. Anđeo je u kapelici tu mladu redovnicu doveo sve do prezbiterija i ondje joj se ukazala Majka Božja. Tako je između Majke Božje i Katarine započeo razgovor koji je trajao više od dva sata. Prije negoli je iščeznula, Majka je Božja rekla Katarini: ‘Vratit ću se, kćeri moja, jer ti imam povjeriti jedno poslanje’. Najednom je mala kugla koju je Majka Božja držala na Srcu otišla uvis, a ona je spustila ruke i obavila svijet, koji joj je bio pod nogama, svijetlim zrakama, koje su simbol zadobivenih milosti. Oko lika Majke Božje oblikovao se ovalan okvir s riječima strelovite molitve napisane zlatnim slovima: O, Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo! Zatim je izgledalo kao da se slika okrenula. Lik Majke Božje iščeznuo je, a u središtu je blistalo veliko slovo M, iznad kojega je bio križić. Ispod slova M blistala su dva Srca – Isusovo i Marijino. Uokolo se isticalo dvanaest zvijezda. Vidjelica je čula glas koji joj je rekao: ‘Daj otisnuti medalju po uzoru na ovaj prizor. Osobe koje ju budu nosile oko vrata zadobit će milosti!’ Medalju Bezgrješne otisnutu 1832. godine puk je nazvao Čudotvornom medaljicom zbog mnogih duhovnih i materijalnih milosti zadobivenih po Marijinu zagovoru. Poslije nekog vremena Majka se Božja ukazala drugi put. Bila je odjevena u bijelo-zlatnu odjeću, zaogrnuta plavim plaštem, a na glavi je imala bijeli veo. Stajala je uspravno na polovici kugle, koju je obavijala zelenkasta zmija. U visini Srca, Majka je Božja u rukama držala i s ljubavlju stiskala drugu pozlaćenu kuglu, koju je prikazivala Bogu koji je bio prožet majčinskim osjećajem. Taj je glas vidjelici rekao: ‘Ova kugla simbolizira cijeli svijet i svaku pojedinu dušu’. Zatim su se prsti Majke Božje ispunili sjajnim prstenjem, ukrašenim dragim kamenjem iz kojih su se spuštali snopovi svjetla. Eto, Simona, stavi i ti oko vrata tu medaljicu i kada te Sotona bijesno napadne, moli tu molitvu s vjerom.“

Simona se vratila svojim dužnostima. Egzorcizmi su se odvijali vrlo mirno. Đavao je tijekom egzorcizama uspijevao biti skriven. Simona je bila prividno dobro, a kada bi se vratila poslu, đavao bi se pokazivao u svem svom bijesu. Simoni sam odmah jasno rekao:

“Nemoj misliti da će se kod tebe sve riješiti za kratko vrijeme. Ti si svoju dušu prodala Sotoni. Da bi je nanovo zadobila, bit će možda potrebne i godine. U to sam uvjeren.“

Na poslu je pokušavala provoditi u praksu „metodu“ koju sam joj predložio. Tijekom napada bježala je u kupaonicu i ondje molila molitvu koju sam je poučio i čvrsto stiskala medaljicu Majke Božje. Na početku ta molitva nije imala nikakva učinka. No, poslije nekoliko mjeseci došli su rezultati. Kada bi izlazila iz kupaonice, više nije imala modrica ni hematoma. Još je lupala glavom o zid i udarala nogama i šakama, ali na njezinu tijelu na misteriozan način nije bilo ozljeda.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Jesi li vidjela?“, upitao sam je. „Sotona je još u tebi, ali Majka Božja čini svoje. Vidjet ćeš, sve će dobro završiti.”

Prolazile su godine i Simona je na poslu bila pred jednom važnom odlukom. Direktor poduzeća ponudio joj je na srebrnom tanjuru, po ne znam koji put, novo promaknuće. Predložio joj je da postane njegova zamjenica, u biti, drugi položaj po važnosti u cijelom poduzeću. Samo što je to promaknuće imalo svoju cijenu, a ta je cijena bila otpuštanje tadašnjeg zamjenika direktora. Simona mi je to ispričala. Rekao sam joj:

„Odreci se toga promaknuća. To je kušnja s neba. Karijeru ti je omogućio Sotona. Sada ti nudi posljednje promaknuće. I jasno je da ti on to nudi. Naime, nudi ti ga uz uvjet otpuštanja tvoga kolege s posla. Zato moraš učiniti samo ovo – odreći se. Imaj pouzdanja u Majku Božju. Ako prihvatiš, Đavlu će to biti dokaz da si na njegovoj strani i taj će dokaz on uporabiti protiv Majke Božje pred Isusom. Odreci se. I imaj pouzdanja u Majku Božju.“ „Ali, oče Gabriele, ako ja ne prihvatim, prihvatit će netko drugi, a zamjenik direktora ipak će biti otpušten.“ „Da, ali tvoja će savjest biti čista. I tvoj NE Sotoni bit će velika pomoć za tvoje oslobođenje.“

Simona nije prihvatila prijedlog svoga direktora. On to nije mogao vjerovati pa je svoju odluku ipak proveo u djelo. Od toga se trenutka Simonina karijera vrtoglavo strmoglavila. Za oko šest mjeseci bila je otpuštena. Je li to bio kraj svemu? Ne, to je bio početak svega. Simona je za dvije godine ostala bez posla. Bile su to dvije vrlo teške godine za nju. Podupirao sam je i govorio joj neka ima pouzdanja. Poslije dva mjeseca oslobođena je Sotone. To se dogodilo jednog popodneva. Bila je u kući s prijateljicom. Osjetila je kako se Sotona u njoj očituje, kako je spopada mržnja prema svemu i svima, kako u nju ulazi mržnja prema prijateljici i kako želi ubiti tu prijateljicu. Otrčala je u kupaonicu. Ali, umjesto da se iskali udaranjem nogom, počela je urlikati. Na kraju toga urlikanja postala je slobodna. Sljedećih se dana njezin život promijenio. Našla je novi posao. Svjetlo je ponovno zasjalo.

Simona će kasnije otkriti to svjetlo. Tijekom tih godina, mimo njezina znanja, zamolio sam mnoge osobe da mole za nju. I te su molitve imale ploda. Osobe koje mole jesu blagoslov s Neba. Blagoslov za moje egzorcizme.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Posljednji egzorcist”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 4. travnja 2018.

Možda vam se svidi