Čak ni ‘životinja’ poput zapovjednika Auschwitza, Rudolfa Hössa, nije izuzeta od Božjeg milosrđa

*Detaljno o životu i pokajanju Rudolfa Hössa možete pročitati u predavanju Johna Jaya Hughesa danom na sveučilištu Seton Hall: “Pokajanje masovnog ubojice: slučaj Rudolfa Hössa, zapovjednika logora Auschwitz“

Božje milosrđe nije milosrđe ovog svijeta, nekakva sapunica koja se raspline u kontaktu s čovjekom, dotičući ga, ali ne i mijenjajući.

Božje milosrđe je snažno, nerijetko skandalozno i sposobno promijeniti i najtvrdokornija srca.

Pa i ono koje je direktno i indirektno krivo za smrt stotina tisuća ljudi.

Oni koji su preživjeli Auschwitz nazivali su Rudolfa Hössa “životinjom”. Höss je najdugovječniji upravitelj zloglasnog koncentracijskog logora te je implementirao i razvio mnoge metode egzekucije zarobljenika. Smatra se kako je odgovoran za smrt stotina tisuća Židova i ostalih logoraša.

U tekstu za portal Aleteia, John Burger piše kako je tijekom Godine milosrđa sa suprugom u župnoj crkvi slušao nagovor poljske redovnice, sestre Gaudije, koja je progovorila o obraćenju upravitelja Auschwitza.

Zloglasni koncentracijski logor nacisti su izgradili u jugozapadnom dijelu Poljske nakon što su 1939., zajedno sa sovjetima, izvršili invaziju te podijelili njezin teritorij.

Procjene govore kako je u Auschwitzu stradalo oko milijun i sto tisuća osoba, od kojih su većina Židovi. Smatra se kako je jedan od šest ubijenih Židova u holokaustu stradao u ovom logoru. U logoru su ubijeni i mnogi katolički svećenici i redovnice, među njima i Edith Stein te Maksimilijan Kolbe.

U svom nagovoru, sestra Gaudia istaknula je kako su nacisti jednog dana u logor “odveli cijelu isusovačku zajednicu”. Jedino nisu ulovili poglavara samostana koji se tada nalazio na putu.

“Nakon što se vratio, bio je u tolikoj boli da je rekao: ‘Moram biti sa svojom braćom.'”

Poglavar se nekako ušuljao u logor tražeći svoju braću isusovce, no ulovili su ga stražari i odveli Hössu.

“Bili su potpuno uvjereni da će ga ubiti bez pitanja”, rekla je redovnica, no, na njihovo iznenađenje, Höss ga je pustio.

Nakon rata zapovjednika logora zatočili su Britanci te je u Poljskoj osuđen na smrtnu kaznu vješanjem. Kazna je izvršena 16. travnja 1947. u Auschwitzu. Posljednje dane svog života proveo je u zatvoru u Wadowicama (rodnom mjestu Karola Wojtyle, budućeg pape i sveca Ivana Pavla II.).

S lijeva na desno: Richard Baer (kasniji zapovjednik logora Auschwitz), dr. Josef Mengele i Rudolf Höss/Foto: Wikimedia Commons

Höss, kojeg su nakon uhićenja britanski vojnici nekoliko puta pretukli, bojao se osvete poljskih čuvara.

Kako svjedoči sestra Guadia, nacistički upravitelj bio je “potpuno uvjeren” kako će ga Poljaci “mučiti tijekom boravka u zatvoru” i to na najgore moguće načine.

“Koliko li je bilo veliko njegovo iznenađenje kad su čuvari – muškarci čije su žene, kćeri i sinovi bili ubijeni u Auschwitzu – dobro postupali prema njemu. On to nije mogao shvatiti.”

I to je, prema riječima redovnice, bio trenutak njegova obraćenja.

“Prema njemu su se ponašali milosrdno. Milosrđe je ljubav za koju znamo da ju ne zaslužujemo. On nije zaslužio njihov oprost, njihovu dobrotu, njihovu pristojnost. A opet je sve to dobio.”

Zanimljivo je kako je Höss odgojen u katoličkoj obitelji, ali je vjeru napustio u mladosti. Već se 1922. učlanio u Nacističku partiju.

Suočen sa smrću, ali i milosrđem svojih čuvara, zatražio je svećenika.

“Htio je ispovjediti svoje grijehe prije nego što umre”, rekla je sestra Gaudia.

No, bilo je to vrijeme nedugo nakon rata i mnoge su rane bile svježe te “nije bilo lako pronaći svećenika koji bi htio slušati ispovijed Rudolfa Hössa”.

Nakon što nisu uspjeli pronaći nijednog koji bi to bio voljan, Höss se sjetio isusovačkog poglavara kojeg je nekoliko godina prije pustio na slobodu: oca Władysława Lohna. Preklinjao je čuvare da ga potraže.

I pronašli su ga, u svetištu Božjeg milosrđa u Krakovu, gdje je služio kao kapelan pri Sestrama Gospe od Milosrđa. Otac Lohn pristao je čuti njegovu ispovijed.

Ispovijed je “trajala i trajala”, te je poznati nacist primio odrješenje. Idućeg je dana isusovac ponovno došao u ćeliju kako bi ga prije smrti pričestio.

“Čuvar koji je bio prisutan rekao je kako je trenutak u kojem je vidio ‘životinju’ kako kleči, sa suzama u očima, izgledajući poput malenog dječaka i primajući euharistiju, primajući Isusa u svoje srce, bio jedan od najljepših u njegovu životu”, poručila je redovnica, dodavši: “Nezamislivo milosrđe.”

U pismu državnom tužitelju, poslanom četiri dana prije egzekucije, Höss je priznao težinu svojih zlodjela.

“Moja me savjest obvezuje da napišem sljedeću izjavu. U samoći svoje zatvorske ćelije došao sam do gorke spoznaje kako sam smrtno griješio protiv čovječanstva. Kao zapovjednik Auschwitza, bio sam odgovoran za izvršenje dijela okrutnog plana ‘Trećeg Reicha’ za uništenje ljudi. Čineći to, nanio sam ogromne rane čovječanstvu. Izazvao sam neizrecivu patnju posebno poljskom narodu. Za to ću platiti svojim životom. Neka mi Gospodin Bog jednog dana oprosti što sam učinio. Molim poljski narod za oprost. U poljskom sam zatvoru prvi put osjetio što je ljudska ljubaznost. Unatoč svemu što se dogodilo, iskusio sam humani tretman koji nikako nisam mogao očekivati i koji me duboko posramio. Neka činjenice o odvratnim zločinima koje izlaze na svjetlo dana učine ponavljanje ovakvog zločina nemogućim za sva vremena.”

Foto: Shutterstock.com

Slično je ustvrdio i u oproštajnom pismu supruzi Hedwig Hensel s kojom je imao petero djece.

“S obzirom na moje sadašnje znanje mogu jasno vidjeti, s ljutnjom i gorčinom, kako je cijela ideologija o svijetu u koji sam toliko snažno i nepokolebljivo vjerovao bila temeljena na potpuno krivim osnovama te se jednoga dana definitivno morala urušiti. Stoga su moja djelovanja u službi te ideologije bila potpuno kriva, premda sam vjerno smatrao da je ideja ispravna. Logično je da su se sada u meni pojavile sumnje je li se i moj odlazak od Boga temeljio na potpuno krivim osnovama. Bila je to teška borba, ali sam ponovno pronašao svoju vjeru u Boga.”

U oproštajnom pismu djeci, Höss je najstarijem sinu poručio:

“Čuvaj svoje dobro srce. Postani osoba koja sebi dopušta da ju primarno vode toplina i ljudskost. Nauči razmišljati i prosuđivati svojom glavom, odgovorno. Ne prihvaćaj sve nekritički i kao potpunu istinu… Najveća pogreška mog života bila je što sam vjerovao svemu što je dolazilo s vrha i nisam si dopuštao imati najmanju sumnju u istinu koja mi je bila predstavljena… U svim svojim pothvatima ne dopusti samo umu da govori, već prvenstveno slušaj glas svog srca.”