IZ ŽIVOTA GABRIELEA AMORTHA

Agnese je bila ‘najsvetija, najčišća i najneporočnija župljanka’, zato je Sotona ušao u nju

„Zašto si ušao u nju? Odgovori mi, u Kristovo ime!” kada se prisjetim odgovora koji je Sotona dao, i danas ostajem bez riječi

Foto: Rawpixel

Bio sam mlad svećenik, ne sjećam se točno koliko sam imao godina. Išao sam propovijedati tjedan dana u jednu župu udaljenu deset kilometara od Bresciae. Župnik se zvao don Faustino Negrini. Djelovao je ondje već četrdeset godina. Župljani su ga voljeli. Dvije tisuće duša cijenile su ga i u svemu slijedile. Jednoga mi je dana rekao:

„Dođi kod mene.“

Odveo me u sakristiju. Ondje je bila neka žena. Predstavila mi se:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Dobar dan, zovem se Agnese Salomoni.“

Njezino ime nikada nisam zaboravio. I danas se sjećam boje njezina glasa.

Ne znam zašto me don Faustino pozvao da dođem k njemu. Možda je htio da budem sudionik svih važnih događaja u njegovoj župi. Kako bilo da bilo, htio je da mi Agnese ispriča svoju životnu priču. Dugo sam je slušao. Bio sam užasnut. Imala je šesnaest godina kada je Sotona ušao u nju. Zašto je ušao u nju? Don Faustino, koji je od svoga biskupa imao dopuštenje da nad njom moli egzorcizam, jednoga je dana tijekom egzorcizma nad Agnesom to isto pitanje postavio Sotoni.

„Zašto si ušao u nju? Odgovori mi, u Kristovo ime!”

Kada se prisjetim odgovora koji je Sotona dao, i danas ostajem bez riječi:

„Zato što je Agnese najsvetija, najčišća i najneporočnija župljanka. Pa sam tako učinio da bude moja.”

Velik je to misterij. Istina je da se oni koji su u Božjoj milosti nemaju čega bojati. Sotona ništa ne može onima koji žive u Božjoj milosti. Ali je istina i to da je Sotona moćan. I da želi nadasve učiniti svojima one koji su sveti, one čija duša i tijelo posve pripadaju Bogu.

Egzorcizmi za oslobođenje Agnese bili su vrlo teški. Ta teška bitka svakoga je puta trajala satima. I trajala je godinama.

Jednom ju je don Faustino odveo kod oca Pija u Pietrelcinu, mjesto udaljeno stotinjak kilometara od njegove župe, i zatražio njegovu pomoć. Kada ju je vozio u automobilu od Lombardije do Pugliae, dogodilo se mnogo toga. Automobil se neprestano zaustavljao iako nije bilo nikakva kvara. Don Faustino se morao više puta zaustavljati i izlaziti iz automobila da vidi ima li kakav kvar na motoru. Samo kada se molio, automobil bi se kretao, ali bi se poslije nekoliko kilometara opet na magičan način zaustavljao. Bilo je to iscrpljujuće i vrlo dugo putovanje. Otac Pio nije bio egzorcist, ali je uspio potjerati nekoliko demona po jednostavnom blagoslovu i molitvi. Sotona se bojao oca Pija. Kad god bi se automobil zaustavio, zastrašeno, a ponekad i bijesno držanje opsjednute, bili su očiti znakovi koliko se Sotona boji fratra iz Pietrelcine. Otac Pio nije za Agnesu učinio gotovo ništa. Molio je nad njom egzorcizam, ali još nije bila oslobođena. Tijekom povratka Sotona je bio ushićen. Ismijavao je oca Pija. Govorio je kroz Agnesina usta:

„Ja sam mu to učinila. Ja sam mu to učinila!“

Smijao se i vikao. Bio je ushićen. A automobil je bez ikakva zastoja prevalio mnogo kilometara od San Giovanni Rotonda do Bresciae. Tijekom vožnje nije bilo nikakve smetnje. Uopće nije bilo potrebno prekidati vožnju. Ali Sotona nije znao da je egzorcizam oca Pija na svoj način djelotvoran. Doista, nedugo poslije toga Agnese je bila oslobođena. Don Faustino je pitao Sotonu da mu, u Isusovo ime, kaže kada će otići iz tijela opsjednute. Sotona je bio primoran otkriti mu dan i sat. Svi su župljani sazvani u crkveni trijem. Agnese je pred svima u jednom trenutku, čim je započeo obred, bila oslobođena. Bili su to radost i olakšanje za cijeli onaj kraj.

Ne znam zašto mi je Bog nekoliko mjeseci poslije svećeničkog ređenja dao upoznati Agnesu Salomoni. Možda me htio iskušati glede onoga protiv čega ću se boriti nekoliko godina poslije toga. Zapravo, od dana kada sam rođen pa sve do 1986. godine slučaj Agnese Salomoni bio je na neki način jedino izravno iskustvo susreta s Đavlom koje sam imao. Božji su putovi beskrajni i nedokučivi. A još više njegovi naumi. I u šezdesetoj se godini život može iznenada promijeniti. I u šezdesetoj godini Bog može snažno potresti ljudski život.

Gabriele Amorth

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Posljednji egzorcist”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Objavljeno: 9. ožujka 2020.

Možda vam se svidi