Prije točno dvadeset godina dogodio se najsmrtonosniji teroristički napad u ljudskoj povijesti.

Pripadnici terorističke skupine Al-Kaida oteli su 11. rujna 2001. četiri putnička aviona, od kojih su se dva zabila u tornjeve Svjetskog trgovačkog centra na Manhattanu. Treći avion zabio se u Pentagon, dok je četvrti srušen u polje nakon što su putnici pokušali preoteti avion od napadača.

Napadi su odnijeli gotovo 3000 života dok je više od 25 000 osoba ranjeno.

Živote su izgubili i brojni vatrogasci, policajci i drugi koji su pomagali na mjestu nesreće.

No prva zabilježena službena žrtva bio je katolički svećenik.

Fra Mychal Judge, kapelan newyorških vatrogasaca, stigao je pred dva tornja, poznatijih pod nadimkom “Blizanci”, ubrzo nakon napada. U lobiju Sjevernog tornja priključio se zapovjednom mjestu koje su postavile spasilačke službe, moleći i pomažući spasiocima, ranjenima i umirućima.

U trenutku kad je fra Judge dijelio sakrament posljednje pomasti jednoj žrtvi, urušio se Južni toranj Svjetskog trgovačkog centra te je dio krhotina proletio kroz lobi susjednog “Blizanca”, ubivši svećenika, zajedno s mnogim drugima, na licu mjesta.

Tijelo fra Judgea bilo je prvo koje su spasioci iznijeli i predali mrtvozorniku te je svećenik zabilježen kao “žrtva 0001”, unatoč tome što su mnogi poginuli prije njega.

No prije no što je tijelo predano medicinskim djelatnicima, položeno je pred oltar crkve sv. Petra na Manhattanu koja se nalazi nedaleko mjesta tragedije.

Tamo je preminulog franjevca vidio, i njegovo tijelo blagoslovio, mons. Robert J. Romano, policijski kapelan, piše Aleteia.

Otac Romano to je jutro predvodio sprovodnu misu u Brooklynu. Čuvši za napad, obukao je policijsku uniformu te se zaputio na Manhattan kako bi pomogao unesrećenima.

Prelazivši preko Brooklynskog most, vidio je mnoštvo vatrogasaca i policajaca kako idu prema Manhattanu, dok su se u suprotnom smjeru kretale tisuće civila.

Svećenik svjedoči kako je prvo posjetio lokalne bolnice, koje su mobilizirale osoblje iščekujući ranjenike. Ipak nije ih puno došlo, većina je ili evakuirana na vrijeme ili je poginula u napadu.

Tada je o. Romano shvatio da je potrebniji na mjestu tragedije te se zaputio prema srušenim “Blizancima”, gdje je ostatak dana proveo pomažući. No bio je potpuno nepripremljen na prizor koji je zatekao.

Ističe kako je oko ruševina vladala zapanjujuća tišina, a svuda oko njega bila su trupla, uključujući tijela ljudi koji su se u trenutku napada nalazili na katovima iznad mjesta udara aviona, a koji su u očaju skakali u sigurnu smrt.

Tu je, pak, noć proveo u obližnjoj policijskoj postaji tješeći obitelji nestalih policajaca, da bi u jutarnjim satima predvodio svetu misu, s obzirom da su od 23 poginula policijska službenika njih 20 bili katolici.

Iduća dva mjeseca svakog je dana služio svetu misu u policijskoj postaji, a započeo je i s nedjeljnim misnim slavljima na mjestu tragedije, koje je s vremenom postalo poznato kao “Ground Zero”, tj. nulta točka.

Mise su bile namijenjene policijskim službenicima koji su smjenu odrađivali među ruševinama. Na prvoj euharistiji bilo je 17 službenika, a broj vjernika narastao je do 1000 sljedećeg proljeća, u vrijeme kada su radnici micali posljednje ostatke nekoć velebne konstrukcije.

“Nakon mise doručkovali smo u šatoru Vojske spasa. I sve bi obitelji bile tamo, iznimno sretne jer su mogle doći na misu”, otkrio je o. Romano, dodavši kako je mnoge tragedija vratila k Bogu.

“Koliko mi je ljudi prišlo i tražilo ispovijed, koliko se ljudi vratilo u Crkvi, koliko ih još uvijek dolazi u crkvu samo zbog toga”, ističe svećenik na kome su događaji 11. rujna ostavili trajne posljedice, uključujući PTSP i nesanicu.

“Ne mogu gledati nikakve televizijske emisije koje prikazuju zgrade ili u kojima se o njima razgovara.”

O. Thomas Colucci također je 11. rujna bio na mjestu napada, iako u službi vatrogasca. Za svećenika će biti zaređen tek kasnije.

Colucci razumije da se neki pitaju kako je dobri Bog pun ljubavi mogao dopustiti da se dogode ovakvi grozni napadi.

Na pitanje ljudi: “Gdje je Bog bio toga dana?”, uvijek pokazuje na Kristove “ruke i noge”.

“Taj ste dan mogli vidjeti Tijelo Kristovo u radnicima koji su se odazvali, u ljudima koji su preminuli, ali i među svim spasiocima koji su se pojavili: policajcima, vatrogascima, hitnoj službi, vozačima ambulantnih kola, medicinskim sestrama, liječnicima. Svi su tog dana odgovorili na poziv”, zaključio je o. Colucci.