Ćiril Jeruzalemski, biskup Jeruzalema rodio se oko 313/15. god. u istome gradu. Roditelji su mu bili kršćani, pa su i sina odgojili u kršćanskom duhu. Izvrsno je poznavao Sveto pismo i djela crkvenih pisaca.

Zaređen je oko 335. za đakona, a 343. za svećenika, u razdoblju oštrih teoloških rasprava, političkih i unutarcrkvenih sukoba. Postao je nakon smrti jeruzalemskog biskupa Maksima 348. njegov nasljednik. Jedno je vrijeme vrlo plodno i nesmetano djelovao, ali se kasnije upustio u raspravu s Akacijem iz Cezareje, koji je bio napola arijanac, a smetalo ga je da je I. nicejski sabor u svome 7. kanonu dao počasni primat jeruzalemskom biskupu. Radilo se posve o ljudskom prestižu, želji za vlastitim ugledom. Zato je oklevetao Ćirila, podvalivši mu vjerske zablude, te da je prodao neki dragocjeni crkveni palij.

I tako, Ćiril je 358. prognan u Tarz (danas Turska), a tamo je svojim djelovanjem i propovijedanjem pridobio naklonost vjerničkog puka i biskupa. Oni su u njemu upoznali pravovjernog biskupa i čovjeka bez mane koji je nevin otjeran u progonstvo.

Vratio se 378. u Jeruzalem i sudjelovao na Drugom općem saboru u Carigradu 381., gdje je svojim naukom opovrgao postavke Makedonija i Arija, tako da mu je priznata pravovjernosti i zakonitost biskupovanja na jeruzalemskoj biskupskoj stolici.

Vrstan vjeroučitelj, proslavio se svojim katehezama s kojima je dao sjaj književnoj vrsti kateheza, naviještanju preko sustavne pouke. Kroz svoje 24 kateheze, u kojima je razvio i protumačio vjerske istine i nauk o trima važnim kršćanskim sakramentima – krštenju, potvrdi i euharistiji, dao nam je vrlo vrijedan uvid u svoje doba tj. u 4. stoljeće, a osobito u vjerske i liturgijske prilike u Jeruzalemu.

Ćiril je u svojim propovijedima i spisima ispovijedao pravovjeran nauk o Presvetom Trojstvu i o Kristu. “Ispovijeda jedinstvo božanske naravi i bori se protiv marcionita i sabelijevaca. Propovijeda vječno rođenje Sina od Oca i Njegovu istobitnost s Njime u božanstvu, u kraljevstvu, u volji, u djelima. brani božanstvo Duha Svetoga tvrdeći da izlazi od Oca po Sinu. Podržava osobno jedinstvo u Kristu i bogomajčinstvo u Mariji.” (Constantino Vona)

Sveti Ćiril prikazuje kršćanski duhovni život kao neprestani svjesni čin solidarnosti s Kristom, Bogočovjekom. Odlučno naučava Kristovu stvarnu prisutnost u Euharistiji, te zajedništvo i pritjelovljenje Kristu. Propovijedao je pripravnicima na krštenje u bazilici koju je na Kalvariji dao sagraditi car Konstantin. To je bilo mjesto naročito prikladno za razmišljanje o Kristovoj muci.

Evo nešto od toga duhovnog blaga, koje nas u korizmene dane može veoma obogatiti.

Iz Kateheza sv. Ćirila: “Veselite se nebesa, i neka klikće zemlja, zbog onih koji se imaju poškropiti izopom i očistiti se duhovnim izopom, snagom Onoga kome su za vrijeme muke dali piti pomoću izopa i trske. I neka se raduju nebeske sile! Neka se priprave duše koje se imaju sjediniti s duhovnim Zaručnikom! Jer glas onoga koji viče u pustinji opominje: Pripravite put Gospodnji! O sinci pravde, poslušajte Ivana koji potiče i govori: Ispravite put Gospodnji! Uklonite sve zapreke i prepreke, da pravim putem možete ići u život vječni. Puni žive vjere očistite svoje duše kao posude i pripravite ih za primanje Duha Svetoga! Počnite pokorom prati svoje haljine da budete čisti, kad vas Zaručnik pozove u svoje odaje.

Zaručnik, naime, zove svakoga bez razlike, jer je velikodušan i vrlo milostiv. Jaki glas njegovih glasnika sve okuplja, a onda odjeljuje one koji ulaze na svadbu. A svadba znamenuje krštenje.Neka se ne dogodi da itko od onih koji su se odazvali čuje ovu riječ: Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbene odjeće? O kad bi svima vama bilo dano čuti: Dobro, slugo dobri i vjerni! Bio si vjeran u malim stvarima, postavit ću te nad mnogima. Uđi u veselje svoga Gospodara! Dosada ste se nalazili pred vratima. Želim da svi uzmognete reći: Uveo me kralj u svoje odaje. Nek se veseli duša moja u Gospodinu! Zaodjenuo me odjećom spasenja i haljinom veselja. Postavio mi je na glavu vijenac kao zaručnik, i uresio me čistim zlatom kao zaručnicu.

Neka nitko od svih vas nema na duši bilo kakvu ljagu, nabor ili nešto slično! Ne kažem vam, prije nego stečete milost. Ta kako bih, kad ste tek pozvani na oproštenje grijeha? Nego vam velim da savjest na sebi ne bi imala ništa za osudu, kada se milost bude davala, pa da tako sudjeluje kod učinka milosti. Braćo, doista je to velika stvar, i pristupite k njoj s posebnom pažnjom! Neka se svaki od vas pojavi pred Bogom, uz kojega su bezbrojne čete anđela. Duh će Sveti zapečatiti vaše duše, vi ćete biti izabrani u vojsku velikoga kralja! Stoga budite pripravni i opremljeni! Ne oblačite najbjelje haljine, nego imajte pobožnost čiste savjesti!”

Sveti Ćiril preminuo je u Jeruzalemu 387., nakon 38 godina biskupstva, od kojih je 16 godina proboravio u izgnanstvu. Papa Leon XIII. proglasio ga je 1893. crkvenim naučiteljem. Već od davnina štuje ga kao sveca i Istočna i Zapadna Crkva.

Ime Ćiril je perzijskog porijekla i znači “mladi kralj”.