Sveta Monika – pravi primjer majčinstva

Sveta Monika poznata je kao majka sv. Augustina. Zagovornica je odlutalih od vjere i pustolova, zaštitnica majki, obitelji i udovica

Monika

Rođena je u Tagasti u odličnoj kršćanskoj obitelji iz koje je baštinila dobar odgoj i ljubav prema mudrosti. Udala se za maloposjednika Patricija, dobrog i osjećajnog čovjeka, ali temperamentnog Afrikanca koji ju nije poštedio bračne nevjere. Kao kršćanka nastojala ga je pridobiti za svoju vjeru.

Svjedočila mu je više životom nego riječima, strpljivo podnoseći njegove ispade srdžbe i nevjernosti. Taj jezik strpljive ljubavi i mudrost u nošenju križa nije mogla ne djelovati na njezina muža pa se on javio za katekumena, a na smrtnoj je postelji primio kupelj preporođenja postavši po krštenju kršćanin. Bilo je to prvo veliko životno djelo te velike žene u kojem je vjerno surađivala s Božjom milošću i nadahnućima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U životu ove svetice, prema njezinom vlastitom svjedočenju, spominje se i zgoda iz djetinjstva i mladenaštva. Naime, Monika je znala, kad bi je roditelji slali u podrum po vino, i sama ispijati više čaša. Postala je to opasna navika, a kad ju je kućna sluškinja u jednoj prepirci nazvala pijanicom, ta ju je riječ toliko pogodila da više nikada nije posegnula za vinom.

U svojoj 22. godini, 13. studenog 354. godine Monika je rodila Augustina, sina prvijenca. Bilo je to njezino prvo rađanje Augustina. Teže ga je bilo roditi kao odrasla čovjeka kad je pošao krivim putem. Sveta je majka punih 16 godina ustrajala u molitvama, suzama i trpljenjima za svoga sina dok nije došao do obraćenja i krštenja.

Osim njega, rodila je još jednoga sina, po imenu Navigija, i jednu kćerku, kojoj ne znamo ime, no poznato je da se udala, postala udovica, a onda sve do smrti bila poglavarica jednog samostana žena u Hiponu, gdje joj je sin Augustin bio biskup.

Moniki je u 40. godini umro muž, a nakon toga započeo je mukotrpni put molitve za Augustinovo obraćenje. Tada ujedno započinje 16 najtežih godina njezina života, ali i njezino najslavnije životno razdoblje. Njezine suze i molitve nisu bile uzaludne. To je naslućivao i veliki milanski nadbiskup Ambrozije, koji je Moniki rekao da sin tolikih suza ne može propasti. I zaista, u povijesti Crkve Augustinova ispovijest vjerojatno je najpotresnija. A u IX. glavi toga Augustinova djela, koje i nosi naslov ‘Ispovijesti’ nalazi se jedan od najljepših opisa majke u književnosti.

Monika je slijedila Augustina na njegovu putu u Rim i u Milano. Bilo je to g. 385. kad se Augustin ukrcao u brod i došao u Rim. Majka je išla za njim drugim brodom, doživjevši na moru strašnu oluju. Došla je u Rim, ali ga ondje nije našla. Dostigla ga je u Milanu i našla slobodna od manihejskih zabluda, ali još uvijek neodlučna pred kršćanskom vjerom. Ostala je uz njega sve do obraćenja. S njime se povukla najprije na malo imanje Cassiciacum. Poslije toga su se vratili u Milano, gdje se Augustin spremao na krštenje. Taj je sveti sakrament primio 24. travnja 387.

Majčine su se želje ispunile i ona kao da više nije imala za što živjeti. Nakon toga krenula je put Afrike, ali se na brodu razboljela. Umrla je u Ostiji, na ušću Tibera, čekajući lađu za dalji put.

Svetu Moniku slavimo  kao ženu izvanrednih naravnih i nadnaravnih vrlina. Resila ju je silna jakost duha, oštroumnost i profinjena osjećajnost. A od nadnaravnih vrlina: nepokolebljivo pouzdanje, postojana molitva, razmatranje Svetoga pisma, poštivanje crkvenoga autoriteta. Njezine se relikvije veoma časte u crkvi Sv. Augustina u Rimu, a pučka je pobožnost slavi kao uzor i zaštitnicu kršćanskih majki.

D.M. Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 27. kolovoza 2013.

Možda vam se svidi