Na želju pape Grgura XIII. od 1576. do 1588. na Rimskom je kolegiju tumačio tzv. kontroverznu teologiju. I tako je nastalo njegovo slavno djelo Disputationes de controversiis christanae fidei adversus huius temporis haereticos. U njemu se manje-više nalazi sve ono što su tada novovjerci širili i naučavali. Bellarmin je na sve to dao odgovor pravovjernog katoličkog nauka

Isusovac, kardinal i teolog Roberto Bellarmino rodio se 4. listopada 1542. u Montepulcianu, u talijanskoj pokrajini Toscani. Bio je nećak pape Marcela II. Školu je započeo u isusovačkom kolegiju u svom rodnom gradu. Godine 1560. stupio je u red Družbe Isusove, a 1570. zaredio ga je za svećenika biskup Jansenius. U Louvainu je djelovao kao propovjednik i sveučilišni profesor od 1570. do 1576. Bio je prvi isusovac koji je s dopuštenjem luvenskog sveučilišta u isusovačkom kolegiju javno tumačio Summu sv. Tome Akvinca.

Na želju pape Grgura XIII. od 1576. do 1588. na Rimskom je kolegiju tumačio tzv. kontroverznu teologiju. I tako je nastalo njegovo slavno djelo Disputationes de controversiis christanae fidei adversus huius temporis haereticos. U njemu se manje-više nalazi sve ono što su tada novovjerci širili i naučavali. Bellarmin je na sve to dao odgovor pravovjernog katoličkog nauka. To je monumentalno djelo u tri sveska izašlo u Ingolstadtu (1586–1593). Protestanti su svojim vjernicima branili čitanje tog djela te osnovali čak katedru “antibellarminianu”.

Slijedila su njegova vrlo vrijedna teološka djela: De translatione Imperii Romani (Preseljenje Rimskog Carstva), Judicium de libro Concordiae (Sud o knjizi Concordiae), De indulgentiis et jubileo (O oprostima i jubileju). Ta su djela doživjela više izdanja, a sačuvala su vrijednost sve do danas.

Kao duhovnik u Rimskom kolegiju Bellarmino je upoznao Alojzija Gonzagu za čiju će se beatifikaciju kasnije žarko založiti. Od 1592. bio je rektor Rimskog kolegija, a već 1594. postaje provincijal Napuljske provincije Družbe Isusove te vrši tu službu do 1597. kad ga papa Klement VIII. poziva u Rim za papinskog teologa, savjetnika Svetog zbora oficija te rektora Penitencijarije kod sv. Petra.

Godine 1597. Bellarmino je objavio svoj glasoviti “Mali katekizam” – Dottrina cristiana breve, koji će doživjeti rekordan broj izdanja i prijevoda na strane jezike. Godinu dana kasnije objavit će veći Katekizam za katehete: Dichiarazione piu copiosa della dottrina (Roma, 1598). Riječ je o opširnijem i bogatijem tumačenju kršćanskog nauka. Poznato je, kako piše p. Sebastijan Tromp, DI, da je mali Bellarminov katekizam doživio 400 izdanja te da je doživio prijevode na 56 jezika (drugi autori misle čak 60 jezika). Među njima je prijevod i na hrvatski jezik. Mali je katekizam bio prevođen osobito u misijama, pa čak i na neke dijalekte. Zbog Katekizma papa Klement VIII. Bellarmina je uzdigao na kardinalsku čast. No zbog prepirke o “milosti” između isusovaca i dominikanaca isti ga je papa premjestio izvan Rima za nadbiskupa u Capui. Bellarmino se i ondje snašao i to ne samo na pastoralnom nego i na socijalnom i humanitarnom polju. U Capui je napisao djelo: Declaratio Symboli pro parochis – Tumačenje Vjerovanja za župnike.

Poslije 1605. godine, nakon smrti Klementa VIII., novi je papa Pavao V. Bellarmina vratio opet u Rim gdje je postao članom više kongregacija, među njima i Svetog oficija te protektorom redovnika celestinaca i Zavoda Germanicuma u kojem bijahu i neki hrvatski studenti, među njima sv. Marko Križevčanin, Martin Borković te kardinal Alojzije Stepinac.

Od 1607. dulje je vremena Bellarmino upravljao svojom rodnom biskupijom Montepulciano. Bio je kao posrednik uvučen u razne sporove između pape i nekih država. U sporu s Galileom Gallilejem, gledano s današnjeg stajališta, nije imao sreće braneći stari Ptolomejev sustav odnosa Zemlje i Sunca.

Pun zasluga, veliki je Bellarmino 17. rujna 1621. preminuo u Rimu. Prijatelji su mu u životu bili veliki i sveti ljudi, među inim kardinal Cesare Baronio, sv. Franjo Saleški. Proces za proglašenje Bellarmina blaženim pokrenut je već 1627., ali ga je proglasio blaženim tek papa Pio XI. 13. svibnja 1923., a svetim isti papa 29. lipnja 1930. te crkvenim naučiteljem 1931.

Josip Antolović, SJ | Bitno.net