Sv. Bernard iz Clairvauxa poznat je kao obnovitelj redovničkoga života, savjetnik papa i careva, pobornik jedinstva i čistoće u vjeri, svetac izvanrednoga žara i duha i veliki štovatelj Blažene Djevice Marije

Bernard

Rođen je u Francuskoj oko 1090. godine u blizini Dijona. Otac mu je bio iz redova aristokracije, a majku Alethu životopisci slave kao iznimnu ženu i majku.

Od malena je pokazivao sklonost prema pobožnom i mističnom životu, što se poslije uvelike odrazilo u redovničkom životu od kojega su ga mnogi odgovarali. Ipak, u dobi od 21 godine, s četvoricom braće i nekoliko rođaka ušao je u cistercitski samostan, kolijevku toga reda. Latinski se taj samostan zove Cistercium, a otud i ime redovnika: cisterciti. U tom samostanu Bernard je postao njegov najveći redovnik. Svojim sinovima pridružio se i Bernardov otac Tescelin. Kako je Bernard u mladenaštvu ostao bez majke, tako se sada cijela obitelj ponovno okupila u strogom cistercitskom redu.

Bernard je u to vrijeme bio najveći govornik u Europi. Na početku svog  redovničkoga života se odlikovao tolikom krepošću i strogošću, da je već nakon tri godine izabran za opata novog samostana u Svijetloj dolini, Clara Vallis, ili francuski Clairvaux. Tu se s dvanaestoricom mladića nastanio i postavio temelje slavnom samostanu. Za svećenika je zaređen 1115. godine, u dobi od samo 25 godina.
U Clairvaux-u je sljedećih 38 godina kao jednostavan redovnik bio duhovni obnovitelj Europe.

[facebook]Želiš li još poticajnih članaka, klikni Like![/facebook]

Prve godine opatskoga života posvetio je raznim pitanjima redovničkoga života: oduševljavanju, organizaciji i izgradnji zajednice kojoj je kao opat stajao na čelu. Učinio je to tako uspješno da će samostan u Clairvauxu sa svojih 67 redovnika postati uzor redovničke stege, veoma privlačno mjesto za duše što su težile za savršenstvom. A takvih je duša tada bilo mnogo, tako mnogo da se Bernardovo razdoblje može podičiti pravom eksplozijom redovničkih zvanja. Bernard će do svoje smrti osnovati 68 podružnih samostana, koji su se svi smatrali kao “kćerke” opatije u Clairvauxu.

Međutim, Bernard nije ograničio svoju djelatnost na svoje redovnike. Svojim propovijedima on je vršio silan utjecaj na mnoge redovnike, svećenike i laike svoga vremena, gotovo u svim zemljama Europe. L. Grill kaže da je njegova korespondencija bila veća nego i samih papa i careva onoga vremena.

Godine 1130. propješačio je cijelu Francusku, Italiju i Njemačku, nagovarajući vjernike da pristanu uz pravog papu Inocenta II.

Bernard je sam sebe nazivao “utvarom stoljeća” jer je bio redovnik koji se stalno bavio vanjskim crkvenim i političkim poslovima. Poput sv. Pavla, i Bernarda je ljubav prema dušama tjerala na akciju i u svjetovnim događajima i zbivanjima.

Umro je shrvan pokorom, naporima i bolešću u dobi od 63 godine. Bilo je to 20. kolovoza 1153., kad su redovnici u Clairvauxu molili treći čas. Kako je bio veliki pobožnik Blažene Djevice Marije te širitelj njezine slave, pokopan je pod njezinim oltarom u opatijskoj crkvi. Svome je vremenu udario tako snažan pečat da se ono u povijesti naziva “Bernardova epoha”.

Svetim je proglašen 1174. godine, a zbog ljepote svojih govora prozvan je ‘naučiteljem medenih usana’.

D.M. Bitno net