SVETICA DANA

Blažena Marija od Božanskoga Srca – plemkinja zbog koje je papa Lav XIII. posvetio cijeli ljudski rod Srcu Isusovu

Nalazeći se na bolesničkoj postelji, a pošto se posavjetovala sa svojim ispovjednikom, budućim patrijarhom Indije, monsinjorom Theotonijem Ribeira de Castrom, g. 1898. dva put je pisala papi Leonu XIII. moleći ga da ljudski rod posveti Srcu Isusovu.

Blažena Marija od Božanskog Srca

Gotovo bismo mogli reći da je proglašenje blaženom 1. studenoga 1975. sestre Marije od Božanskoga Srca iz Kongregacije sestara od Dobroga Pastira bila potrebna nadopuna beatifikacije, koja se zbila nešto ranije, tj. na Misijsku nedjelju iste godine. Tada je Pavao VI. proglasio blaženima biskupa Eugena Mazenoda, Arnolda Janssena, oca Freinademetza i Mariju Tereziju Ledochowsku – same apostolske misionarske duše, koje su se u Crkvi više bavile izvanjskim apostolatom, dok je Marija od Božanskog Srca provodila više onaj skriveni, kontemplativni život molitve i pružanja naknade za ljudske grijehe, a u kojemu ipak svaki apostolat ima svoje korijenje. U Crkvi su, uz one radnike koji izravno rade na njivi Gospodnjoj, potrebni i tihi radnici koji ih u pozadini prate molitvom. Zato u Crkvi ima jednako građansko pravo i aktivni i kontemplativni život. Štoviše, jedan drugi nadopunjuje i dobiva od njega potrebnu uspješnost.

Marija od Božanskog Srca, u svijetu Marija Droste zu Vischering, bila je po rodu grofica, dakle, plemkinja. Rodila se na blagdan Male Gospe 1863. u Münsteru, u Njemačkoj, u krilu stare i duboko katoličke obitelji. Bezbrižno je djetinjstvo provela u dvorcu Darfeld, nedaleko od rodnoga grada. Djevojčica je bila veoma živahna. Njezina odgojiteljica piše o njoj: ”Rijetko sam vidjela tako živahno, veselo i dražesno dijete. Na njoj je sve bilo ljupko, tako da je zbog toga njezinu majku počela hvatati neka zabrinutost.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Marija je imala divne roditelje. Njezin otac grof Klement bio je poslanik u parlamentu u Berlinu, a majka grofica Helena von Galen bila je u rodu sa slavnim nadbiskupom iz Mainza Kettelerom te s budućim biskupom u Münsteru i kardinalom von Galenom, koji je po svoj Njemačkoj bio poznat po svome otporu prema Hitleru i njegovu režimu. No osim tih vanjskih odlika resila ih je oboje velika pobožnost prema Srcu Isusovu. Majka je tu spasonosnu i nadasve korisnu pobožnost naučila još kao gojenica u domu sestara Srca Isusova u Blumenthalu kod Aachena. Za nju je u vrijeme trajanja zaruka osvojila i svoga budućega muža. Sa svojom obitelju ona će redovito obavljati pobožnost prvih petaka. U tako izrazito duboko kršćanskom okolišu i Marija je primila odličan vjerski odgoj, snažno obilježen pobožnošću prema Srcu Isusovu. Kip Božanskoga Srca resio je njihovu dvorsku kapelu, a i Isus je s probodenim Srcem bio središte te divne kršćanske obitelji. Ona je njemu sva bila posvećena, njemu je posve pripadala. A Isus, vjeran svojim obećanjima, blagoslovio je tu obitelj posebnim blagoslovom.

Marija je išla u školu kad sestara Srca Isusova. Kako je intelektualno bila bogato obdarena, naučila je više stranih jezika, pa latinski, a bila je izrazit talenat i za glazbu i slikarstvo. Vrativši se u očinsku kuću, posvetila se kao socijalna radnica službi bolesnika i siromaha. No, to je bilo samo prijelazno razdoblje. Nju je Gospodin zvao u samostan. Ona se tome pozivu najspremnije odazvala te 10. siječnja 1889. stupila u samostan sestara od Dobrog Pastira u Münsteru.

Svršivši novicijat, provela je nekoliko godina u radu s mladeži. Briga za rehabilitaciju mladeži naročita je zadaća Instituta od Dobrog Pastira. Kao veoma sposobna sestra, Marija je već g. 1894. poslana u Portugal, u Oporto, da ondje bude poglavarica. U toj se službi pokazaše i njezine izvanredne sposobnosti za upravu. Kao poglavaricu resila ju je i čvrstoća, ali i dužna razboritost. Unatoč teškoj bolesti, koja ju je odvela gotovo na rub groba, Marija se i dalje posvećivala ne samo svojoj redovničkoj zajednici, nego i djelima ljubavi, a podržavala je i odlične veze s crkvenim vlastima u biskupiji. Gospodin je svoju vjernu i revnu službenicu pohodio križem uzetosti. Kako je ta bolest sve više napredovala, ona je više i trpjela. U takvom je stanju još više štovala Isusovo Srce i njegov križ.

Nalazeći se na bolesničkoj postelji, a pošto se posavjetovala sa svojim ispovjednikom, budućim patrijarhom Indije, monsinjorom Theotonijem Ribeira de Castrom, g. 1898. dva put je pisala papi Leonu XIII. moleći ga da ljudski rod posveti Srcu Isusovu. Papa je bio iznenađen takvim posredovanjem pa je stvar predao najprije na ispitivanje teolozima. Plod ispitivanja bila je Papina enciklika Annum sacrum od 25. svibnja 1899., u kojoj Papa naviješta otvaranje Svete godine 1900. i traži od biskupa svega svijeta da 11. lipnja ljudski rod posvete Srcu Isusovu.

Sestra Marija od Božanskoga Srca umrla je tri dana prije toga, tj. 8. lipnja 1899., baš kad je počinjala trodnevnica kao priprava za svečani čin posvete. Pokopana je na groblju u Oportu među siromasima, no glas je o njezinoj svetosti sve više rastao pa je pokrenut i postupak za njezino proglašenje blaženom. Kod beatifikacije te odlične Božje službenice Papa Pavao VI. je rekao:

”Sestra Marija od Božanskoga Srca Droste zu Vischering potječe iz ugledne plemićke obitelji. Do još većih je časti došla ipak po izvanrednim milostima koje joj je Bog udijelio, po vatrenom štovanju Srca Isusova i po brizi za ugroženu mladež i siromahe. Isto vrijedi i za njezino neumorno nastojanje oko promicanja svećeničkih zvanja. Po teškoj i za spas duša radosno podnašanoj bolesti, i sama prava slika vječnog Dobroga Pastira, sestra Marija od Božanskoga Srca postade ponizna glasnica jednoga poslanja, što ga je po posveti ljudskoga roda Presvetom Srcu Isusovu imao ostvariti naš prethodnik Leon XIII.”

Ova je blaženica išla putem koji za svakoga kršćanina može biti veliko nadahnuće.

Josip Antolović, SJ | Bitno.net

Objavljeno: 8. lipnja 2019.

Možda vam se svidi