Sveta predaja i Sveto pismo
“Sveta predaja i Sveto pismo usko su dakle međusobno povezani i združeni. Oboje naime proistječe iz istog božanskog vrutka i na neki se način uzajamno hraneći k istom cilju smjera”. Oboje uprisutnjuje i čini u Crkvi plodnim Otajstvo Krista, koji je obećao da će ostati sa svojima “u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28,20).
“Bog je predobrostivo uredio da ono isto, što je objavio za spasenje svih naroda, ostane dovijeka neiskvareno i da se prenosi svim naraštajima”.[39]
Apostolska predaja
75 “Krist Gospodin, u kom se dovršuje sva objava Višnjeg Boga, dao je apostolima nalog da Evanđelje, – koje je, unaprijed obećano po prorocima, On sam ispunio i svojim ustima proglasio – propovijedaju svima kao vrelo svekolike spasonosne istine i moralnog reda uvodeći ih u zajedništvo božanskih darova”.[40]
Apostolsko propovijedanje…
76 Prema Gospodinovoj zapovijedi Evanđelje se prenosilo dvojako:
- usmeno: “Apostoli su usmenim propovijedanjem, primjerima i ustanovama predali ono što su ili primili iz usta, drugovanja i djela Kristovih, ili naučili pod utjecajem Duha Svetoga”;
- pismeno: “Apostoli i apostolski muževi (ljudi njihova kruga), nadahnuti istim Duhom Svetim, poruku su spasenja izrazili pismeno”.[41]
…nastavljeno po apostolskom nasljedstvu
77 “Da se Evanđelje u Crkvi bez prekida uščuva neiskvareno i živo, apostoli su kao nastavljače ostavili biskupe, predajući im svoje vlastito učiteljsko mjesto”.[42] “Apostolsko se propovijedanje, na osobit način izraženo u nadahnutim knjigama, moralo neprekinutim nastavljanjem sačuvati sve do dovršenja vremena”.[43]
78 To živo prenošenje zbiva se po Duhu Svetom i, ukoliko je zasebno od Svetoga pisma, mada s njime ipak najuže povezano, naziva se “Predajom”. Po njoj “Crkva u svom naučavanju, životu i bogoštovlju postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest, sve što vjeruje”.[44] “Naučavanje Svetih Otaca svjedoči o životvornoj prisutnosti te Predaje: njezino se bogatstvo slijeva u djelovanje i u život Crkve vjernice i moliteljice”.[45]
79 Na taj način sebedarje što ga je Otac izvršio po svojoj Riječi u Duhu Svetome, ostaje prisutno i djelotvorno u Crkvi: “Bog, koji je jednoć progovorio, bez prekida razgovara sa Zaručnicom svoga ljubljenog Sina; i Duh Sveti, po kojem se živa riječ Evanđelja razliježe u Crkvi i po njoj u svijetu, uvodi svoje vjerne u svu istinu te čini da u njima obilno stanuje riječ Kristova”.[46]
Odnos između Predaje i Svetog pisma
Zajedničko vrelo…
80 “Sveta predaja i Sveto pismo usko su dakle međusobno povezani i združeni. Oboje naime proistječe iz istog božanskog vrutka i na neki se način uzajamno hraneći k istom cilju smjera”.[47] Oboje uprisutnjuje i čini u Crkvi plodnim Otajstvo Krista, koji je obećao da će ostati sa svojima “u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28,20).
…ali dva različita načina prenošenja
81 “Sveto pismo je Božja Riječ ukoliko je pod dahom Duha Svetog pismeno ustaljena”.
A Sveta predaja čuva “Riječ Božju, koju Krist Gospodin i Duh Sveti povjeriše apostolima” te je prenosi “cjelovito njihovim nasljednicima da je oni – vođeni svjetlom Duha istine – svojim navješćivanjem vjerno čuvaju, izlazu i šire”.
82 Tako biva da Crkva, kojoj je povjereno prenošenje i tumačenje Objave, “svoju sigurnost o svim objavljenim stvarima ne crpi samo iz Svetoga pisma. Zato valja oboje (tj. Sveto pismo i Predaju) primati i častiti jednakim osjećajem pobožnosti i štovanja”.[48]
Apostolska predaja i crkvene predaje
83 Predaja (ili Tradicija), o kojoj ovdje govorimo, jest ona koja dolazi od Apostola i prenosi ono što su oni primili od naučavanja i primjera Isusova i što su naučili od Duha Svetoga. U stvari, prvi naraštaj kršćana nije još imao napisani Novi zavjet; a i sam Novi zavjet svjedoči o razvoju žive Predaje. Od te Predaje treba razlikovati teološke, disciplinske, liturgijske ili pobožne “predaje” (ili tradicije), koje su tijekom vremena nastale u mjesnim Crkvama. One predstavljaju posebne izražajne oblike velike Predaje prilagođene različitim mjestima i razdobljima. U svjetlu apostolske Predaje ove se “predaje” mogu čuvati, prilagođivati ili čak napustiti pod vodstvom crkvenog Učiteljstva.
Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)
Foto: Shutterstock.com
———————————————————————–
[39] II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 7.
[40] II. Isto.
[41] Isto.
[42] Isto.
[43] Isto, 8.
[44] Isto.
[45] Isto.
[46] Isto.
[47] II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 9.
[48] Isto.