Tako nam Ivan pripovijeda o židovskoj zamolbi Pilatu da se trojici raspetih muškaraca prebiju golijeni, čime bi smrt nastupila brže te bi mogao nastupiti subotnji počinak. Ivan nastavlja: „Kada dođoše Isusu i vidješe da je već mrtav, njemu ne prebiše golijeni, nego jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah poteče krv i voda“ (Iv 19, 33). Koliko je Ivanu stalo do toga da njegov izvještaj ozbiljno shvatimo, iako je kao svjedoka mogao navesti samo sebe, spoznajemo po hitnosti njegovih riječi: „Onaj koji ovo vidje svjedoči – njegovo je svjedočanstvo istinito, i on zna da govori pravo – da i vi trajno vjerujete“ (Iv 19, 35). Značenje onoga što je vidio pojašnjava i temelji na Svetom pismu: „To se dogodi da se ispuni Pismo: ‘Ni jedna mu se kost neće prelomiti.’ A na drugome mjestu Pismo veli: ‘Gledat će na onoga koga su proboli’ “ (Iv 19, 37).

Ako želimo razumjeti Isusovo trpljenje i smrt, i mi ćemo – poput učenika iz Emausa – ukazati na Stari zavjet. Ivan nam u dva kratka citata saopćava da se upravo u ovom trenutku najdublje nemoći i izgubljenosti počinje ostvarivati Božje obećanje spasenja kojeg su navijestili proroci.

Gledati na Probodenoga (Zah 12,10 i 13,1)

U Zaharijinoj knjizi čitamo: „A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca“ (Zah 12, 10). „U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće“ (Zah 13, 1).

Ovo viđenje ispunja se pred svim ljudima u propovijedi na Duhove apostola Petra. U Djelima apostolskim piše da, kada su slušatelji spoznali koga su izručili smrti na križu, „duboko se u srcu potresoše te rekoše…: ‘Braćo, što da činimo?’“ Tada slijedi čudesno, nepojmljivo naviještanje opraštajuće milosti Božje i darova Duha Svetoga (Dj 2, 37-39). Oko tri tisuće ljudi, kako kaže izvještaj, tog je dana crpilo iz „izvora… protiv grijeha i nečistoće“ (Zah 13, 1), kojega im je pokazao Petar, te su se očistili u krštenju. Mnogi su se od njih u tom trenutku prisjetili Isusova proročanstva: „Kad podignete Sina Čovječega, tada ćete saznati da Ja Jesam“ (Iv 8, 28) – izričaj, koji u Starom zavjetu označava Božje Ime i Njegovu Prisutnost. Toga su dana mnogi spoznali istinu jedne druge Isusove rečenice koju nam je prenio Ivan: „A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi“ (Iv 12, 32). Što se počelo ispunjavati s ovim prvim Duhovima, od tada se poput neprestano nadiruće struje provlači kroz povijest.

Janje Božje (Izl 12, 46)

Drugi citat kojim Ivan tumači smrt na križu potječe iz Knjige Izlaska, a odnosi se na propise koji su se trebali održavati pri pripremanju pashalnog janjeta: „ … niti na žrtvi smijete koju kost slomiti“ (Izl 12, 46). Ovim citatom i ukazom na to da se raspetome nisu prebile golijeni, Ivan označava Isusa kao Jaganjca Božjega, koje Svojom smrću i Svojom Krvlju ljude čuva od zatora i uništenja. Tako Ivan posiže unatrag za starozavjetnom teologijom žrtve i odgovarajućim obredom hramskog kulta, kako bi izrazio činjenicu da su svoj cilj i ispunjenje pronašli u ovoj nenadmašivoj žrtvi.

Dr. Helga Böse (nastavlja se)

Izvor: Böse, Helga. Licht und Salz : das Leben Gottes für die Welt. Mariawald : Bernardus Verlag, 2013., str. 28-31.

Prevedeno s posebnim dopuštenjem izdavača.

Ostale tekstove iz ovog serijala možete naći OVDJE.