SRCE BOŽJE U OBJAVI, MISTICI I NAUKU KATOLIČKE CRKVE (3)
Slika Probodenoga u Evanđelju po Ivanu
Predmet čašćenja Srca Isusova uvijek je bilo probodeno Srce Raspetoga, ranjeno kopljem kojim jedan rimski vojnik mrtvom Kristu probode bok. To je ponajprije bio fizički događaj čije se pojedinosti mogu znanstveno objasniti. Ali već im evanđelist Ivan, koji u detalje i vjerno iznosi svoja zapažanja, daje jedno značenje u svjetlu starozavjetnih proročanstava. On želi, da u onome što je izvana vidljivo, razumijemo nutarnje zbivanje, „da i vi trajno vjerujete“ (Iv 19, 35), kako to izrijekom kaže. Ostale članke iz serijala možete pročitati OVDJE.
Tako nam Ivan pripovijeda o židovskoj zamolbi Pilatu da se trojici raspetih muškaraca prebiju golijeni, čime bi smrt nastupila brže te bi mogao nastupiti subotnji počinak. Ivan nastavlja: „Kada dođoše Isusu i vidješe da je već mrtav, njemu ne prebiše golijeni, nego jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah poteče krv i voda“ (Iv 19, 33). Koliko je Ivanu stalo do toga da njegov izvještaj ozbiljno shvatimo, iako je kao svjedoka mogao navesti samo sebe, spoznajemo po hitnosti njegovih riječi: „Onaj koji ovo vidje svjedoči – njegovo je svjedočanstvo istinito, i on zna da govori pravo – da i vi trajno vjerujete“ (Iv 19, 35). Značenje onoga što je vidio pojašnjava i temelji na Svetom pismu: „To se dogodi da se ispuni Pismo: ‘Ni jedna mu se kost neće prelomiti.’ A na drugome mjestu Pismo veli: ‘Gledat će na onoga koga su proboli’ “ (Iv 19, 37).
Ako želimo razumjeti Isusovo trpljenje i smrt, i mi ćemo – poput učenika iz Emausa – ukazati na Stari zavjet. Ivan nam u dva kratka citata saopćava da se upravo u ovom trenutku najdublje nemoći i izgubljenosti počinje ostvarivati Božje obećanje spasenja kojeg su navijestili proroci.
Gledati na Probodenoga (Zah 12,10 i 13,1)
U Zaharijinoj knjizi čitamo: „A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca“ (Zah 12, 10). „U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće“ (Zah 13, 1).
Ovo viđenje ispunja se pred svim ljudima u propovijedi na Duhove apostola Petra. U Djelima apostolskim piše da, kada su slušatelji spoznali koga su izručili smrti na križu, „duboko se u srcu potresoše te rekoše…: ‘Braćo, što da činimo?’“ Tada slijedi čudesno, nepojmljivo naviještanje opraštajuće milosti Božje i darova Duha Svetoga (Dj 2, 37-39). Oko tri tisuće ljudi, kako kaže izvještaj, tog je dana crpilo iz „izvora… protiv grijeha i nečistoće“ (Zah 13, 1), kojega im je pokazao Petar, te su se očistili u krštenju. Mnogi su se od njih u tom trenutku prisjetili Isusova proročanstva: „Kad podignete Sina Čovječega, tada ćete saznati da Ja Jesam“ (Iv 8, 28) – izričaj, koji u Starom zavjetu označava Božje Ime i Njegovu Prisutnost. Toga su dana mnogi spoznali istinu jedne druge Isusove rečenice koju nam je prenio Ivan: „A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi“ (Iv 12, 32). Što se počelo ispunjavati s ovim prvim Duhovima, od tada se poput neprestano nadiruće struje provlači kroz povijest.
Janje Božje (Izl 12, 46)
Drugi citat kojim Ivan tumači smrt na križu potječe iz Knjige Izlaska, a odnosi se na propise koji su se trebali održavati pri pripremanju pashalnog janjeta: „ … niti na žrtvi smijete koju kost slomiti“ (Izl 12, 46). Ovim citatom i ukazom na to da se raspetome nisu prebile golijeni, Ivan označava Isusa kao Jaganjca Božjega, koje Svojom smrću i Svojom Krvlju ljude čuva od zatora i uništenja. Tako Ivan posiže unatrag za starozavjetnom teologijom žrtve i odgovarajućim obredom hramskog kulta, kako bi izrazio činjenicu da su svoj cilj i ispunjenje pronašli u ovoj nenadmašivoj žrtvi.
Dr. Helga Böse (nastavlja se)
Izvor: Böse, Helga. Licht und Salz : das Leben Gottes für die Welt. Mariawald : Bernardus Verlag, 2013., str. 28-31.
Prevedeno s posebnim dopuštenjem izdavača.
Ostale tekstove iz ovog serijala možete naći OVDJE.