NA DANAŠNJI DAN

Prva propovijed pape Ivana Pavla II.: ‘Ne bojte se! Štoviše, širom otvorite vrata Kristu!’

Na današnji dan 1978., novoizabrani papa Ivan Pavao II, započeo je svoj pontifikat svečanom misom na Trgu sv. Petra. Nakon njegove kanonizacije u travnju 2014. godine, taj je datum uvršten u Opći rimski kalendar, kao spomendan sv. Ivana Pavla II., pape. Donosimo tekst propovijedi koju je Ivan Pavao II. održao toga dana.

Foto: Flickr.com/Lawrence OP

Foto: Flickr.com/Lawrence OP

  1. “Ti si Krist, Sin Boga živoga” (Mt 16,16).

Ove je riječi izgovorio Šimun, sin Jonin, u krajevima Cezareje Filipove. Da, on ih je izrekao svojim jezikom, s duboko proživljenim i iskušenim uvjerenjem – ali njihovo podrijetlo, njihov izvor nije u njemu: “…jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima” (Mt 16,17). To su bile riječi Vjere.

Ove riječi označavaju početak Petrova poslanja u povijesti spasenja, u povijesti naroda Božjega. Od tog trenutka, od te ispovijesti vjere, sveta povijest spasenja i naroda Božjega krenula je prema novoj dimenziji: izraziti se u povijesnoj dimenziji Crkve. Ova crkvena dimenzija povijesti naroda Božjega ima podrijetlo, zapravo je rođena, iz ovih riječi vjere, i povezana je s čovjekom koji ih je izgovorio: “Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.”

  1. Ove se iste riječi moraju ponovno izgovoriti i čuti, danas i ovdje: “Ti si Krist, Sin Boga živoga.”

Da, braćo i sinovi i kćeri, ove riječi prije svega.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Njihov sadržaj otkriva našim očima otajstvo živoga Boga, tajnu kojoj nas je približio Sin. Nitko, zapravo, nije doveo živoga Boga tako blizu čovjeku i objavio ga, kao što je on to sam jedini učinio. U našem poznavanju Boga, u našem putovanju prema Bogu, sasvim smo povezani sa snagom ovih riječi: “Onaj koji vidi mene, vidi Oca.” On koji je beskonačan, nedokučiv, neopisiv, približio nam se u Isusu Kristu, jedinorođenom Sinu, rođenom od Marije Djevice u betlehemskoj štali.

Svi vi koji već imate neprocjenjivi dar vjere, svi vi koji još tražite Boga, i također vi koje muči sumnja: molim vas čujte još jednom, danas na ovom svetom mjestu, riječi koje je izrekao Šimun Petar. U tim je riječima vjera Crkve. U tim je istim riječima, štoviše, konačna i potpuna istina o čovjeku: sinu živoga Boga. “Ti si Krist, Sin Boga živoga.”

  1. Danas novi rimski biskup svečano počinje svoju službu i poslanje Petrovo. U ovom je, zapravo, gradu Petar završio i ispunio poslanje koje mu je povjerio Gospodin.

Gospodin mu je uputio ove riječi: “…dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.” (Iv 21,18)

Petar je došao u Rim!

Što ga je drugo vodilo i dovelo u ovaj grad, srce Rimskoga carstva, osim poslušnosti nadahnuću primljenu Gospodina. Možda taj galilejski ribar nije htio doći ovamo. Možda bi više volio ostati onamo, na obalama Genezaretskog jezera, sa svojom lađom i svojim mrežama. Ali uz Gospodinovo vodstvo, poslušan njegovu nadahnuću, došao je ovamo!

Prema drevnoj predaji (književno veličanstveno izraženoj u romanu Henryka Sienkiewicza) Petar je htio napustiti Rim za vrijeme Neronovih progona. Ali Gospodin je posredovao: pošao je susresti ga. Petar mu se obratio pitajući: “Quo vadis, Domine?” (Kamo ideš, Gospodine?). I Gospodin mu je odmah odgovorio: “Idem u Rim, da me ponovno razapnu.” Petar se vratio u Rim i ostao ondje do svog raspeća.

Da, braćo i sinovi i kćeri, Rim je Petrovo sjedište. Kroz stoljeća novi su ga biskupi nasljeđivali na njegovu sjedištu. Danas novi biskup dolazi na Petrovu stolicu u Rim, biskup pun strepnje, svjestan svoje nevrijednosti. I kako je moguće ne strepiti pred veličinom ovog poziva i pred sveopćim poslanjem ovog rimskog sjedišta?!

Na Petrovo sjedište danas stupa biskup koji nije Rimljanin. Biskup koji je sin Poljske. Ali od ovog trenutka on također postaje Rimljaninom. Da, Rimljaninom. On je također Rimljanin jer je sin nacije čija je povijest, od prvih svitanja, i čija je tisućljetna tradicija, obilježena živom, jakom, neprekinutom i duboko osjećajnom vezom s Petrovim sjedištem, nacije koja je uvijek ostala vjerna ovom rimskom sjedištu. Nedokučiv je plan Božanske Providnosti!

  1. U prošlim stoljećima, kada je nasljednik Petrov preuzimao svoje sjedište, na njegovu je glavu stavljan triregnum ili tijara. Posljednji okrunjeni papa bio je Pavao VI. 1963., ali nakon svečane krunidbene ceremonije, nikada više nije koristio tijaru, ostavivši slobodu svojim nasljednicima da se odluče o tome.

Papa Ivan Pavao I., čija je uspomena još tako živa u našim srcima, nije želio imati tijaru; ne želi je niti njegov nasljednik danas. Ovo nije vrijeme za povratak obreda i onoga što se pogrešno smatra simbolom svjetovne vlasti papa.

Naše nas vrijeme poziva, potiče i obvezuje da se zagledamo u Gospodina i utonemo u ponizno i pobožno razmatranje nad otajstvom vrhovne vlasti samoga Krista.

On koji je bio rođen od Marije Djevice, tesarev sin (kako se za njega mislilo), Sin živoga Boga, kako je Petar ispovjedio, došao je da nas učini “kraljevskim svećenstvom”.

Drugi vatikanski koncil nas je podsjetio na otajstvo ove vlasti i na to da se Kristova misija svećenika, proroka-naučitelja i kralja nastavlja u Crkvi. Svi, cijeli Božji narod, sudjeluje u ovoj trostrukoj misiji. Možda je u prošlosti tijara, ova trostruka kruna, stavljana na papinu glavu da bi se tim simbolom izrazio Gospodinov plan za njegovu Crkvu, to jest da svi hijerarhijski redovi Kristove Crkve, sva “sveta vlast” koja se vrši u Crkvi, nije ništa drugo nego služba, služba s jednom svrhom: osigurati da sav narod Božji sudjeluje u ovom trostrukom Kristovom poslanju i uvijek ostane pod vlašću Gospodnjom; vlašću koja svoj izvor ima ne u vlasti ovoga svijeta, nego od Oca nebeskoga i u otajstvu križa i uskrsnuća.

Apsolutna, ali ipak slatka i blaga vlast Gospodinova odgovara cijeloj dubini ljudske osobe, najuzvišenijim težnjama intelekta, volje i srca. Ona ne govori jezikom sile, nego se izražava kroz ljubav i istinu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Novi nasljednik Petrov na rimskom sjedištu uzdiže danas gorljivu, poniznu i vjerujuću molitvu: Kriste, učini da postanem i ostanem službenikom tvoje jedinstvene vlasti! Službenikom tvoje ugodne vlasti! Službenikom tvoje vlasti koja ne poznaje zalaza. Učini me slugom. Uistinu slugom slugu svojih.

  1. Braćo i sestre, ne bojte se dočekati Krista i primiti njegovu moć.

Pomozite Papi i svima koji žele služiti Kristu, i s Kristovom snagom služiti ljudima i cijelom čovječanstvu.

Ne bojte se. Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu!

Neka se njegovoj spasonosnoj snazi otvore državne granice, ekonomski i politički sustavi, široka polja kulture, uljudbe i razvoja. Ne bojte se! Krist zna “što je u čovjeku”. Samo on to zna!

Tako često danas čovjek ne zna što je u njemu, u dubinama njegova uma i srca. Tako je često nesiguran o značenju života na ovoj zemlji. Salijeće ga sumnja, koja se pretvara u beznađe. Stoga od vas tražim, molim vas ponizno i s povjerenjem, dopustite Kristu da govori čovjeku. Samo on ima riječi života, da, vječnoga života.

Upravo danas cijela Crkva slavi Svjetski misijski dan; to jest kada moli, razmatra i djeluje da bi Kristove riječi života mogle dosegnuti sve ljude i da ih oni prime kao poruke nade, spasenja i potpunog oslobođenja.

  1. Zahvaljujem svima ovdje prisutnima koji ste željeli sudjelovati u ovoj svečanoj inauguraciji u službu novog Petrova nasljednika.

Od srca zahvaljujem državnim poglavarima, predstavnicima vlasti, i delegacijama vlada što su me počastili svojom nazočnošću.

Hvala vama, uzoriti kardinali Svete Rimske Crkve.

Zahvaljujem vama, voljena braćo u biskupstvu.

Hvala vama, svećenici.

Vama sestre i braćo, redovnici i redovnici redova i kongregacija! Hvala!

Hvala vama, Rimljani.

Hvala hodočasnicima koji su došli iz cijeloga svijeta.

Hvala svima koji su s ovim svetim obredom povezani putem radija i televizije.

  1. [Na poljskom] Obraćam se vama, dragi moji sunarodnjaci, hodočasnici iz Poljske, braćo biskupi na čelu s vašim divnim primasom, svećenici, sestre i braćo poljskih redovničkih kongregacija – vama predstavnicima Poljske iz cijeloga svijeta.

Što kazati vama koji ste došli iz moga Krakowa, iz sjedišta svetog Stanislava, čiji sam nevrijedni nasljednik bio kroz četrnaest godina? Što kazati? Sve što bih mogao reći palo bi u beznačaj uspoređeno s onim što moje srce osjeća, i što vaša srca osjećaju, u ovom trenutku.

Stoga ostavimo riječi. Neka ostane samo velika tišina pred Bogom, tišina koja postaje molitvom.

Pozivam vas: budite uz mene! Na Jasnoj Gori i svugdje. Nemojte prestati biti s Papom koji danas moli riječima pjesnika: “Majko Božja, ti koja braniš sjajnu Czestochowu i blistaš kod Ostrabrama”. Iste ove riječi upućujem vama u ovom trenutku.

  1. Bio je ovo vapaj i poziv na molitvu za novog papu, poziv izražen na poljskom jeziku. Isti poziv upućujem svima sinovima i kćerima Katoličke Crkve. Sjetite me se danas i uvijek u svojim molitvama.

[Na francuskom] Katolicima iz zemalja francuskoga jezika izražavam svoju ljubav i predanost. Nadam se osloniti se na vašu iskrenu sinovsku pomoć. Želim vam da napredujete u vjeri! Onima koji ne dijele ovu vjeru, također upućujem svoje poštovanje i srdačne pozdrave. Vjerujem da će njihovi izrazi dobre volje olakšati duhovnu misiju koja leži na meni, i kojoj ne nedostaju reperkusije za sreću i mir u svijetu.

[Na engleskom] Svima vama koji govorite engleski, upućujem u Kristovo ime srdačan pozdrav. Računam na podršku vaših molitvi i vaše dobre volje u izvršavanju moje misije služenja Crkvi i čovječanstvu. Neka vam Krist dadne svoju milost i svoj mir, obarajući prepreke podjela i ujedinjujući sve u njemu.

[Na njemačkom] Srdačan pozdrav upućujem svim ovdje prisutnim predstavnicima i svim ljudima iz zemalja njemačkoga jezika. Nekoliko puta – i nedavno tijekom moga posjeta Saveznoj Republici Njemačkoj – imao sam priliku osobno upoznati dobročiniteljski rad Crkve i njezinih vjernika. Neka vaš požrtvovan rad za Krista i dalje bude plodonosan za potrebe i nevolje Crkve u cijelom svijetu. Stoga vas molim da podržite moju novu apostolsku službu svojom molitvom.

[Na španjolskom] Moje se misli sada okreću svijetu španjolskoga jezika, tako značajnu dijelu Crkve Kristove. Vama, draga braćo i djeco, upućujem u ovom svečanom trenutku srdačan pozdrav novoga pape. Ujedinjeni vezom zajedničke katoličke vjere, vjerni svojoj kršćanskoj tradiciji, življenoj u sve pravednijem i solidarnijem ozračju, zadržite svoju poznatu privrženost Kristovu namjesniku i ustrajno njegujte pobožnost prema našoj Majci, presvetoj Mariji.

[Na portugalskom] Braćo i djeco portugalskoga jezika: kao “sluga slugu Božjih” s ljubavlju vas pozdravljam u Gospodinu. Blagoslivljajući vas, povjeravam se u ljubavi u vaše molitve, i u vašu vjernost kako biste živjeli poruku ovoga dana i ovoga obreda: “Ti si Krist, Sin Boga živoga!”

[Na ruskom] Neka Gospodin bude s nama sa svojom milošću i čovjekoljubljem svoga milosrđa.

[Na češkom] Od sveg srca pozdravljam Čehe i Slovake, koji su mi tako bliski.

[Na ukrajinskom] Od sveg srca pozdravljam i blagoslivljam sve Ukrajince, u dijaspori i u čitavu svijetu.

[Na litavskom] Srdačan pozdrav mojoj braće iz Litve. Budite sretni i vjerni Kristu.

Otvaram svoje srce svoj svojoj braći iz kršćanskih crkava i zajednica, posebno pozdravljajući vas koji ste ovdje prisutni, u očekivanju našeg skorog osobnog susreta; a u ovom vam trenutku želim izraziti svoju iskrenu zahvalnost što ste željeli biti prisutni u ovom svečanom obredu.

A sada se obraćam svim ljudima, svakom čovjeku (i s kojim poštovanjem mora apostol Kristov izgovarati ovu riječ – “čovjek”!)

Molite za mene.

Pomozite mi da vam mogu služiti! Amen.

Izvor: osapientia.blogspot.hr


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 22. listopada 2015.

Možda vam se svidi