“Ako je ikako moguće, htio bih osjetiti sve što ti osjećaš. Ali ti si savršen čovjek i tvoji su osjećaji daleko profinjeniji od mojih. Gledajući tebe, uvijek iznova uviđam da ne znam trpjeti. Zadivljen sam tvojom spremnosti da se u potpunosti predaš. Isuse, moram ti reći da sam kukavica. Gledajući te čavlima pribijena na križ, kako ‘trpiš koliko se samo može trpjeti, ruku raširenih u gesti Vječnoga Svećenika’ (Sveti Josemaría Escrivá, Sveta krunica), želim te zamoliti nešto što će možda izgledati ludo: želim te slijediti, Gospodine. Želim se potpuno predati tebi, jednom i zauvijek, i biti spreman učiniti sve što želiš od mene. Znam da nisam ni približno toliko jak da bih mogao izvršiti takav zadatak. Ali znam da te volim, Isuse.”1

“Dopusti nam,Gospodine, iznad svega približiti se tvome mrtvom Sinu, približiti se njegovu križu, koji se ocrtava na vrhu Golgote. Neka ga doživimo iskreno i s unutarnjom sabranosti koja je znak kršćanske zrelosti. Božanski i ljudski događaji muke prodrijet će tako u dušu, kao riječi koje nam sam Bog upućuje da bi razotkrio tajne naših srdaca i pokazao nam što uistinu očekuje od naših života.”2

Razmatranjem muke Kristove steći ćemo bezbrojna dobra. Ponajprije će nam pomoći izgraditi potpunu odbojnost prema grijesima, “jer za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe”.3 Raspeti Isus treba postati knjiga koju ćemo, po primjeru svetaca, neprekidno čitati i iz koje ćemo naučiti mrziti grijeh i uistinu porasti u ljubavi prema Bogu, koji nas toliko ljubi; iz Kristovih ćemo rana naučiti koliko je zlo grijeha koje ga je osudilo trpjeti tako okrutnu i sramotnu smrt da bi Božja pravda bila zadovoljena. U Kristovim ranama pronaći ćemo dokaze njegove velike ljubavi prema nama: pretrpio je toliku bol upravo zato da bi nam pokazao koliko nas ljubi.4

Kristove patnje potiču nas na izbjegavanje svake lagodnosti, bezvoljnosti i lijenosti. One će razbuktati našu ljubav i odagnati mlakost. Pomoći će nam bdjeti nad osjetilima i vršiti pokoru.

Ako Gospodin ponekad dopusti da trpimo bolesti, patnje i muke koje su osobito teške i ozbiljne, pomoći će nam i utješit će nas razmatranje Kristove boli i Kristove muke. Isus je iskusio sve vrste tjelesne i moralne patnje: “Trpio je od pogana i Židova; od muškaraca i žena, poput sluškinje koja je optužila svetoga Petra. Trpio je od vladarâ i njihovih službenika, od običnoga naroda […]. Trpio je od rođaka i prijatelja, od Jude, koji ga je izdao i Petra, koji ga je zanijekao. […] Trpio je zbog prijatelja koji su ga napustili, zbog glasina i uvrjeda protiv njega. Njegovo je dostojanstvo trpjelo poruge i ismijavanje, čak su mu i odjeću oduzeli, jedino što je imao. U duši je osjećao tugu, prazninu i strah, na tijelu bolove od rana i udaraca biča.”5

Donesimo odluku da ćemo u ovim danima koji prethode Kristovoj muci biti bliže Blaženoj Djevici i zamolimo je da nas nauči kako razmatrati trenutke u kojima je njezin Sin toliko trpio zbog nas.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan). Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

1 M. MONTENEGRO, Via Crucis, XI.

2 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, nav. dj.

3 Iz 53,5.

4 SVETI ALFONZ LIGUORI, nav. dj.

5 SVETI TOMA AKVINSKI, Teološka Suma, III, q. 46, a. 5.