Trebaju li homoseksualne osobe tvoje milosrđe?

Evo zanimljivog pitanja jedne vjernice. Tema je vezana za referendum o braku i homoseksualce prema kojima, kako se često čuje, moramo biti milosrdni. Kontekst rasprave je vezan za citat poznatog pastora Ricka Warrena koji glasi: “Naša je kultura prihvatila dvije ogromne laži. Prva je – ako se ne slažeš s nečijim životnim stilom, onda ga se bojiš ili ga mrziš. Druga je – ako voliš nekoga, znači da se slažeš sa svime što osoba vjeruje ili čini. Obje su besmislene. Ne moraš odbacivati vlastita uvjerenja da bi bio milosrdan.”

Foto: Z.Ć./Bitno.net

Foto: Z.Ć./Bitno.net

„…Misliš li da ljudi koji ne misle isto kao ti trebaju tvoje milosrđe? Kada bi kršćani, katolici, vjernici…, malo više živjeli po onome što je učio, govorio, činio, živio Isus, a malo manje bili slijepi sljedbenici forme, bili bismo manje licemjerni, sebični i isključivi, a više ljudi. Biti čovjek je najveća vrlina…“
I. A.

Mislim li da ljudi koji ne misle isto kao ja trebaju moje milosrđe? Da, mislim. Jedno od duhovnih djela milosrđa jest neuka poučiti i grešnika prekoriti – Crkva to naučava, a to je isto duboko ukorijenjeno u Evanđelju. Također smatram da ako netko ima svoje mišljenje, da to njegovo mišljenje nije nužno ispravno. Ne mogu sva mišljenja biti ispravna i ne može svačiji način života biti ispravan jer to je onda relativiziranje morala i etike i subjektiviziranje istih. Također, ako sam vjernik, onda mora postojati neka apsolutna Istina po kojoj se moram ravnati.

No, ne radi se ovdje o tome da onaj tko drugačije misli treba moje milosrđe. Grešnici trebaju milosrđe, ne samo Božje milosrđe, nego i ostalih ljudi. Trebaju razumijevanje, prihvaćanje, solidarnost i suosjećajnost. Ali ono što im ne treba jest slaganje s njihovim grešnim načinom života. Ljubav kršćanina se sastoji u tome da sve čini za spasenje duše i dovođenje pojedinog čovjeka k Isusu. Ljubav također podrazumijeva i govorenje Istine – upoznat ćete Istinu i i Istina će vas osloboditi (Iv 8, 27), kaže Gospodin.

Za iskazati milosrđe treba se voditi Gospodinom – aktualan primjer jest bludnica koju su farizeji htjeli kamenovati. On joj reče: “Ni ja te ne osuđujem – idi i ne griješi više” (Iv 8, 11). Dakle, Isus je milosrdan, blag, prihvaća grešnika i slaba čovjeka, ali isto zahtijeva od nas da se odreknemo svojih grijeha. Nije rekao bludnici: “Ni ja te ne osuđujem – idi i čini što si činila i prije.” 

Bog je ljubav, kaže sv. Ivan Apostol, no isto tako kaže u Prvoj poslanici:

“Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.” (1 Iv 1, 9-10)

Da, katolici bi trebali biti kao Isus – no, znaš li doista kakav je Isus bio? Parafrazirat ću velikog Chestertona iz knjige Pravovjerje: Rekli su mi da je Isus blag, dobar i nikom ne bi naudio, a ja otvorih Sv. pismo i vidjeh bijesnog Isusa koji bičuje trgovce u hramu i Isusa koji proklinje i koji prijeti.

Isusa se treba promatrati u cjelini – jer Isus nije neki hipi koji prihvaća sve i nikoga ne osuđuje. On je BOG. On prezire grijeh, ali ne prezire grešnika. On je umro radi naših grijeha i radi našega spasenja i radi toga je uskrsnuo. Katolici moraju biti isključivi po pitanju grijeha, a što je grijeh to imamo rastumačeno u Sv. pismu i crkvenoj tradiciji.

Forma nije bitna, kažeš. Forma je bitna – da nije bitna Isus je mogao nedoći i s nebesa učiniti jednim potezom prsta da nas spasi, ali nije. No, on je došao u obliku (formi) siromašnog djeteta u siromašnoj obitelji, “on za nas trpi čim se rodi”. Poštovao je svaku formu svojega naroda – bio poslušan roditeljima, radio je sa svojim poočimom sv. Josipom, čekao je da napuni 30 godina kako bi počeo naučavati jer je tako židovski zakon tražio, vršio je sve vjerske zapovijedi i obrede. Umro je na križu i tim oblikom (formom) pokazao nam kako se trebamo nositi sa životom i poteškoćama, grijehom i nepravdom.

Što se tiče pitanja braka i njegove važnosti i naravi, isti Isus nanovo je vratio ispravno viđenje braka jer je očito smatrao da su židovi njegova vremena naopako redefinirali brak: 

„Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?« On odgovori: »Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.«
Kažu mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i – otpustiti?« Odgovori im: »Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub.«” (Matej 19, 1-9)

Primijeti: „od početka ne bijaše tako“.

Stoga, moramo duboko promišljati o Isusovim riječima, uzimati ih u cjelini. Nismo savršeni katolici, grešnici smo, zato i idemo svako malo na ispovijed jer nam je Božje milosrđe itekako potrebno. Često smo licemjerni i zli, ali Bog nam oprašta, i meni i tebi i homoseksualcu…, i zato što On oprašta i mi smo dužni oprostiti, ali i biti svjesni da On ujedno traži i da se više ne griješi.

V.K.

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 29. studenoga 2013.

Možda vam se svidi