PITAJTE SVEĆENIKA

Katolički svećenik i egzorcist otkriva tajne i djelovanje zloduha

Zloduh, đavao, Lucifer, Zli ili Sotona, o kojemu nam često govori Sveto pismo, nije mitski ni simbolični lik niti personifikacija zla ili grijeha: zlodusi su pali anđeli. Oci Četvrtoga lateranskog sabora (1215.) dogmatski su odredili postojanje demona kao duhovnih stvorenja koja su postala zla svojom vlastitom krivnjom. To je, dakle, istina naše vjere. Autor ovoga teksta katolički je svećenik o. Gilles Jeanguenin koji progovara o Sotoni iz iskustva svoje službe egzorcista.

zloduh djelovanje zloduha

Foto: Giovanni da Modena “Pakao”, Wikiart.com

Postoji, naime, neizmjeran broj zloduha, ali nemaju svi istu ulogu i ne pripadaju istoj hijerarhiji. “Mi smo legija”, rekli su zlodusi Isusu u gerazenskomu kraju (Mk 5,9). Pseudodionizije je u 5. stoljeću prvi pokušao “staviti reda” u anđeosku hijerarhiju. Po njemu postoji devet anđeoskih korova podijeljenih u tri kategorije:

– serafini, kerubini i prijestolja
– knezovi, vlasti i moći
– sile, arkanđeli i anđeli.

Nema sumnje da među zlodusima postoji istovjetna hijerarhija koju nalazimo među dobrim anđelima, ali ne znamo točno u čemu se ona sastoji. Zlodusi se nikada ne bune protiv svojega poglavara jer su svi sjedinjeni u zlu zbog mržnje koju osjećaju prema Bogu i ljudima.

Ima li mnogo zloduha?

To ne znamo točno, ali kada je riječ o anđelima, uvijek se govori o veliku broju: govori se o “mnoštvu” anđela ili o “neizbrojivoj” nebeskoj vojsci. Prorok Danijel kaže da je pred prijestoljem Pradavnoga “rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim” (Dn 7,10). Što se pak tiče broja zloduha, neki su autori držali da se trećina anđela pobunila protiv Boga. Da bi potkrijepili tu pretpostavku, pozivaju se na jedan odlomak iz Knjige Otkrivenja gdje stoji da zmajev rep “povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju” (Otk 12,4).

Koja imena Biblija daje zlodusima?

Razna imena koja Biblija pridaje zlodusima ukazuju na jednu te istu stvarnost: to su dusi koji uživaju u zlu i u mržnji:

– Sotona dolazi iz hebrejskoga i znači “protivnik” i “tužitelj”. U arapskomu jeziku Sotona označava “jarca”, smrdljivu životinju, tipično negativan lik iz antičke mitologije.
– Demon (iz grčkoga daímon) u grčko-rimskoj mitologiji označava bića koja su između bogova i ljudi.
– Belzebul, “poglavica zlih duhova”, dolazi od “ba’al zebûl”, koji je bio kanaansko božanstvo (usp. Mt 12,24).
– Đavao (od grčkoga diabállein, odakle diábolus) znači: “onaj koji dijeli, raspršuje”, “tužitelj”, “lažac”, “klevetnik”.
– Lucifer (iz latinskoga “svjetlonosan”) je ime koje su prvi crkveni oci dali zloduhu oslanjajući se na proroka Izaiju (usp. 14,12–20).
– Mamon (od hebrejskoga mamôn) znači “bogatstva, novac” koji se suprotstavljaju Bogu (usp. Sir 31,8; Mt 6,24).

Biblija spominje i druge nazive: Belial (usp. Pnz 13,14 i 2 Kor 6,15), Behemot (usp. Jb 40,15), Levijatan ili zmaj i zmija (usp. Jb 3,8), Asmodej ili “pogubitelj” (usp. Tob 3,8), Zli (usp. Mt 6,13)…

U Svetomu pismu Staroga i Novoga zavjeta ova su đavolska stvorenja spomenuta 1073 puta.

Po svetome Grguru Velikome, Lucifer “je bio stvoren prvi i odmah je bio opijen ohološću” (Ez 28,14–17).
On je prvi pao i za sobom povukao velik broj anđela:

“Kako pade s nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio:
‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići.
Na zbornoj ću stolovati gori
na krajnom sjeveru.
Uzaći ću u visine oblačne
bit ću jednak Višnjemu.’
Ali sruši se u Podzemlje,
u dubine provalije!
Nikad se više ne će spominjati
pleme zlikovačko.”
(Iz 14,12–15.20)

Postoji li zloduh doista ili je on tek predodžba zla?

Zloduh nije ni simbolična predodžba zla ni odvratna rogata zvijer koja je obitavala u zajedničkoj mašti i opsjedala mišljenje ljudi na kraju srednjega vijeka. Zloduh, đavao, Lucifer, Zli ili Sotona, o kojemu nam često govori Sveto pismo, nije mitski ni simbolični lik niti personifikacija zla ili grijeha: zlodusi su pali anđeli. Oci Četvrtoga lateranskog sabora (1215.) dogmatski su odredili postojanje demona kao duhovnih stvorenja koja su postala zla svojom vlastitom krivnjom. To je, dakle, istina naše vjere.

“Đavla i druge zloduhe Bog je zasigurno stvorio dobre po naravi, ali su oni postali zli svojom vlastitom voljom.”
Četvrti lateranski sabor, pogl. I (Dz 428)

Ovaj su nauk ponavljali brojni sabori (Braga, Lateran, Firenca, Trident, Drugi vatikanski), kao i drugi dokumenti učiteljstva kao npr. kateheza Ivana Pavla II.
23. srpnja 1986. i Katekizam Katoličke Crkve (br. 391–395).

Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i Predaja jednodušna.
Katekizam Katoličke Crkve, 325–336

Što znači: zlodusi su duhovna stvorenja?

Anđeli su duhovna bića, manja u odnosu na Boga budući da ih je Bog stvorio, ali viša u odnosu na ljude. Pobunjeni su anđeli čisti duhovi koji nisu podložni ni ljudskoj dimenziji ni ljudskomu stanju: ne ograničuju ih dakle ni prostor, ni materija, ni vrijeme. Duhovi ne posjeduju tijelo pa zato ne jedu, ne spavaju, ne umiru. Zlodusi, dakle, nemaju tjelesno postojanje niti osjetilnu spoznaju, ali posjeduju puno veću duhovnu i razumsku spoznaju nego ljudi. Tijekom jedne audijencije papa Ivan Pavao II. vrlo je jasno govorio o razumu i slobodi anđela “koji su zbog svoga razuma od početka bili pozvani spoznati istinu i ljubiti dobro koje spoznaju u istini, i to na mnogo sveukupniji i savršeniji način nego što to može čovjek” (Opća audijencija, 23. srpnja 1986.). Kada je Bog, dakle, stvorio anđele, dao im je izvanrednu ljepotu, slobodu, volju i razum, ali nisu svi htjeli priznati Božju suverenost. Kako već rekoh, zlodusi nemaju tijelo i nisu ograničeni ni prostorom ni vremenom: zato su nazočni tamo gdje djeluju. U svjetlu teologije svetoga Tome možemo zaključiti da se nazočnost zloduha može odrediti u prostoru samo tamo gdje se u svijetu i na stvorenjima vrši njihova zloćudna djelatnost.

Zaziv Mariji za očuvanje od zamka Zloga

O Bezgrješna Djevice, Majko Božja i majko naša, u svojoj dobroti primi našu molitvu i zagovaraj nas kod nebeskoga Oca.
Crkva u tebi prepoznaje novu Evu jer te je Bog izabrao da zgaziš oholu glavu Sotone. Zbog toga poslanja Bog te učinio bezgrješnom od samoga začeća i ispunio milošću više od bilo kojega drugog stvorenja na zemlji. Ti sudjeluješ u otkupljenju svijeta time što nam daješ Isusa i otvaraš naše srce za objavu njegove ljubavi.

Sada te usrdno molimo da zagovaraš za nas da nam Bog pošalje svetoga Mihaela i sve svoje anđele da pobijedimo svaku napast, raskrinkamo zamke neprijatelja i živimo u Božjemu miru. Bezgrješna Djevice, udalji od nas Sotonu i zle duhove i zaštiti nas od svakoga zloćudna utjecaja. Ne dopusti da zlo dodirne tvoju djecu i da ih grijeh udalji od Boga.

Nauči  nas,  premila  Majko,  da  budemo  ponizni pred Bogom i ljudima, nepokolebljivi u vjeri, ustrajni u molitvi i neiscrpni u ljubavi. Neka u nama rastu ljubav i želja da susretnemo Isusa u euharistiji i u sakramentu pomirenja.

O Majko, pobjednice, utječemo se pod tvoj milosrdni plašt: štiti papu, biskupe, svećenike i sav Božji narod od napadaja Sotone i svih neprijatelja Crkve. O Majko puna sućuti, usrdno te molimo da budeš uz nas u času naše smrti.
Majko snažna i moćna, neka Isusova ljubav pobijedi u našim srcima i u cijelome svijetu. Amen.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Gillesa Jeanguenina “Sotona i njegove zamke”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

Bitno.net

Objavljeno: 31. siječnja 2017.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi