Zašto papu nazivamo sveti otac ako je Isus rekao da ne zovemo ocem nikoga na zemlji?

Koliko mi je poznato, Isus je rekao da ne zovemo ocem nikoga na zemlji (Mt 23,9), a narod ga, kad god moli za papu, tako naziva. Po meni papa niti je svet niti je otac. Koliko znam, i sama riječ papa znači otac, znači dvaput ga nazivamo ocem. Opet se navlači narod na grijeh. Sami su se apostoli nazivali slugama Božjim i apostolima Kristovim, nikakvim ocima. Znate li kad je nastao naziv papa?

Poštovani!

Da bismo pravilno razumjeli Sveto pismo, uvijek moramo rečenice promatrati u širem kontekstu. Jednako tako i ovaj ulomak iz Matejeva Evanđelja u kojem Isus zabranjuje da se ljude na zemlji naziva ocima. Cjelokupni ulomak glasi ovako:

Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.“ (Mt 23,1–13)

Dakle, vidimo da u ovom ulomku Isus kori farizeje zbog licemjerstva. Oni se nalaze na pozicijama koje zloupotrebljavaju i žele si prigrabiti duhovni autoritet koji zapravo nemaju. U skladu s tim inzistiraju na tome da im se pridijevaju počasni nazivi koje ne zaslužuju i koji ne odražavaju njihovu pravu brigu za narod. Prema tome, Isus ne zabranjuje da se koristi naziv otac sam po sebi, već zabranjuje da se on zloupotrebljava. Osim toga, zabranjuje da se duhovni autoritet čovjeka pomiješa s vrhovnim autoritetom Boga koji je jedini Otac svima.

Prema tome, Isus ne zahtijeva da se imenica otac općenito prestane upotrebljavati. Ako bismo to tvrdili, kako bismo onda objasnili ulomak iz Markova Evanđelja u kojem Isus kori farizeje što ne odaju dužno poštovanje ocu (!) i majci (usp. Mk 7,9) ili to da se u Novom zavjetu i sami apostoli prema svojim zajednicama ili pojedincima odnose kao duhovni očevi?

Sjetimo se da Pavao piše zajednici u Korintu: „Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih!“ (1 Kor 4,14–15). U Poslanici Filemonu on obraćenika Onezima naziva „svojim djetetom koje rodi u okovima“. Ivan u svojim poslanicama čitatelje također naziva djecom. Štoviše, u Drugoj Ivanovoj poslanici (2 Iv 2,13) vidimo da duhovne voditelje naziva oci.

Postoji još mnoštvo primjera iz kojih vidimo da se već u Svetom pismu pojam otac ne zabranjuje ni za biološke očeve, ali ni za duhovne očeve koji doista ispunjavaju svoju ulogu. Kao što smo vidjeli kod Pavla, oni svoju djecu zapravo „rađaju po evanđelju“. U tom smislu odraz su Božjega očinstva. Ono što se zabranjuje oholo je prisvajanje titula kojima se želi osobno uzvisiti. Za te Isus kaže: „Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen“ (Mt 23,12).

Stoga nije točna tvoja primjedba da se apostoli nisu nazivali ocima. Ne samo apostoli, već i velik broj ranih kršćanskih teologa i svetaca nosili su taj naziv. Još i danas vrlo se često govori o crkvenim ocima iz razdoblja patristike. U početku je taj naziv bio vrlo proširen. Na Istoku se koristio za obične svećenike dok je na Zapadu bio pridržan za biskupe. Tek se negdje u 4. stoljeću počinje koristiti kao razlikovni naslov za rimskoga biskupa. Međutim, u mnogim zemljama (pa i kod nas) naziv otac koristi se za sve svećenike. Kada taj naziv koristimo kao titulu za rimskoga biskupa, njim izražavamo njegovu očinsku brigu za čitavu Crkvu koja mu je povjerena kao nasljedniku sv. Petra.

Mnogi pape tijekom povijesti doista nisu bili sveti, ali je ipak njihova služba zadržala element očinske brige i vodstva uz pomoć Duha Svetoga. Prilikom posjeta pape Benedikta svi smo mogli osjetiti tu očinsku brigu i toplinu.

Btb

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.