Ogledalo (lat. speculum) igra značajnu ulogu u gatanju (divinaciji). Oduvijek je plijenilo pozornost svojom intrigantnošću. Dok se u objektivnoj stvarnosti od njega svjetlost odbija, subjektivno ono prikazuje paralelnu stvarnost, kao i kristalna kugla, otvara vrata u drugu dimenziju stvarnosti, uzrokuje astralnu projekciju, ili prenosi u svijet vila i bogova (Alisa u zemlji čudesa). Posredstvom ogledala i kristalne kugle vračevi prizivaju razne entitete poganskoga svijeta, bogove i božice, dubove vodiče, vile, elementale, baš kao i duhove pokojnika (spiritizam).

Poznato je da su se stari Grci bavili proricanjem budućnosti gledanjem u ogledalo (“katoptomatijom”). Odlaženje tzv. mudracima ogledala, ljudima koji su proricali budućnost na temelju nečijeg odraza u vodi, bila je vrlo česta praksa. Kada bi se netko razbolio, dali bi mu zrcalo prethodno umočeno u vodu da se u njega pogleda. Ako bi ta osoba vidjela izobličenu sliku, vjerovali su da će uskoro umrijeti. Ukoliko je odraz bio pravilan, to je značilo život. “Swedenborgovo ogledalo”, ogledalo Emanuela Swedenborga (1688. – 1772.), švedskog teozofa i utemeljitelja kristalografije, bilo je obično staklo s olovnim premazom, pomiješanom s potom osušenim maslinovim uljem. Služilo je također u svrhu proricanja posredstvom magnetiziranja.

Neudana žena ubrzo će ugledati svoga budućeg muža ako se u novogodišnjoj noći pred ogledalom bude češljala i jela jabuku. Osobe koje se puno gledaju u ogledalo bit će ružne. Kad netko u obitelji umre, treba prekriti sva ogledala da duša te osobe ne bi ostala zatočena u njima. Maloj djeci nije se dopuštalo gledati u ogledalu jer je njihova duša još bila u razvoju pa bi joj pogled u ogledalu mogao naškoditi. Za zaštitu od zlih duhova vješalo se mjedeno ogledalo iznad kreveta. Tko bi pogledao u čarobno ogledalo od berila, mogao bi u njemu razabrati svoju sudbinu.

Sedam godina nesreće pripada onome tko razbije ogledalo, proizlazi iz ovoga drevnog pučkog praznovjerja, jer ogledalo razbija i dio duše onoga tko se u njemu ogledao, a duši treba sedam godina da se ponovno obnovi. Sedam je sveti broj sreće i savršenstva. Osim u Bibliji, prisutan je u Talmudskoj književnosti, u kojoj “sedmo nebo” predstavlja mjesto najvećega mogućeg blaženstva. Možda je prihvatljivije objašnjenje zašto baš sedam godina nesreće to što su prva ogledala bila toliko skupa da bi onomu tko ih razbije trebalo sedam godina besplatno služiti njegovom vlasniku kako bi otplatio štetu. Nesreća se mogla spriječiti iznošenjem komadića razbijenog ogledala na otvoreno i njihovim zakopavanjem na mjesečini.

fra Josip Blažević

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Praznovjerje”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.