Ekumenizam je pokret koji nastoji obnoviti jedinstvo podijeljenih kršćanskih Crkava. Zbog istine je potrebno priznati da je u suvremenom obliku taj pokret nastao 1910. godine na međunarodnoj konferenciji uglavnom protestantskih zemalja u Glasgowu. Katolička se Crkva relativno brzo priključila tom pokretu, a Drugi vatikanski sabor je kao svoje glavne ciljeve postavio obnovu jedinstva među svim kršćanima (usp. Dekret o ekumenizmu br. 1).

Izričito Drugi vatikanski sabor: Briga za obnovu jedinstva tiče se sveukupne Crkve, kako vjernika tako i pastira, i svakoga pojedinog od njih obvezuje prema njegovim mogućnostima, bilo to u svagdanjem kršćanskom životu ili u teološkim i povijesnim istraživanjima (br. 5). Svakome je kršćaninu jasna velikosvećenička Kristova molitva – da svi budu jedno kao i mi, Oče (usp. Iv 17,11.21). Ne može se biti Kristov bez rada na jedinstvu rasparane Kristove haljine – Crkve. U tom je radu isključen svaki prozelitizam, sinkretizam, kao i novinarski senzacionalizam. Najpotrebnije je obraćenje srca, zajednička molitva, ekumenski odgoj, uzajamno upoznavanje među braćom i suradnja s njima, ako smo i ako su otvoreni Duhu.

[facebook]Želiš još ovakvih tekstova? Klikni like i prati nas na Facebooku:[/facebook]

Svojim ekumenskim stavom mi nikoga ne možemo prisiliti na istovjetno djelovanje jer je ekumenizam plod ljubavi. U ljubavi su, pak, uvijek dvije strane u djelovanju. Ako jedna od njih nije spremna uzvratiti na ponuđenu ljubav, nju se na to ne može prisiliti. U nadi protiv svake nade mi, želimo li biti vjerni Crkvi, moramo ekumenski djelovati. Kada sva sredstva iscrpimo, uvijek nam ostaje neiscrpiva molitva.

dr. don Josip Ćorić

Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.