ODGOVARA SVEĆENIK

Što je istočni grijeh?

Što je istočni grijeh i na što se on odnosi? Kako to da je Blažena Djevica Marija bila izuzeta od istočnoga grijeha ako se on prenosi začećem?

Jabuka

Foto: Shutterstock.com

Postavljeno pitanje u sebi uključuje brojna druga pitanja i potpitanja na koja dobronamjerni ljudi uma, vjere, teologije i Crkve do naših dana nisu našli primjeren odgovor koji bi umirio i zadovoljiotraganje čovjeka vjere za odgovorom. Zapravo, sva pitanja koja dotiču dobro i zlo, vjeru i nevjeru, ne mogu naći potpuni odgovor, uz puno poštovanje prema intelektu, samo uz razumska obrazloženja. Umjesto pojma istočni grijeh upotrebljavajmo iskonski ili izvorni grijeh. Pitanje svakoga zla pa tako i izvornoga grijeha, odnosno njegova nastanka, usko je i nerazdruživo povezano s pitanjem podrijetla zla. Čovjek se oduvijek pitao odakle zlo i što je to čovjeka nagnalo da se pobuni protiv Boga i pokuša staviti sebe povrh i namjesto Boga. Stoga je potrebno i poželjno proučavati i razmišljati kroz Katekizam Katoličke Crkve, koji u broju 398 kaže da je čovjek u izvornom grijehu sam sebe pretpostavio Bogu, a time je prezreo Boga: izabrao je sebe nasuprot Boga, protiv zahtjeva svoga položaja kao stvorenja, a otud i protiv vlastitoga dobra. Čovjek stvoren u stanju svetosti bio je određen da bude od Boga pobožastvenjen u slavi. Zaveden od đavla htio je biti kao Bog, ali bez Boga i ispred Boga, a ne u skladu s Bogom. Pitanje izvornoga grijeha i svakoga osobnog grijeha vezano je uz slobodu čovjeka. Zaveden je od đavla – zavođenje se uvijek odvija lijepim riječima i lijepim obećanjima – a kad zlo postigne cilj, ostavlja čovjeka sama u drami i besmislu.

U tome zavođenju od đavla, Adamu kao da je zamrlo povjerenje u Boga i rodio se izvorni grijeh.

RajPovjerenje znači živjeti po vjeri u nekoga – u ovom slučaju u Boga – ali Adam se argumentom i pravom svoje slobode opredijelio za povjerenje u zlo, protiv Boga, protiv njegove dobrote i ljubavi, protiv Božjih obećanja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Izvorni grijeh tako postaje baština svakoga čovjeka, jer je čovjekova narav ranjena i time je čovjek skloniji grijehu. Time što je izvorni grijeh i naša osobna baština, a nismo krivi zbog ranjene naravi i ne niječemo ljudsku slabost, ipak se čovjek ne smije poistovjetiti s grješnom naravi. U tom bi slučaju čovjek griješio bez prestanka. Ali to nije tako i čovjek nije samo narav. U našoj je naravi i moć protiv grijeha – savjest, milost, ljubav, dobrota, opraštanje, sakramenti…

Griješi čovjek koji se u svom izboru više pouzdaje u sebe nego u Boga i njegovu ljubav. Iz izvornoga Adamova grijeha izlaze svi grijesi. Svaki osobni grijeh pokušaj je ostvarenja čovjeka na krivi i razarajući način. Zlo je pokušaj čovjeka da se ostvari na krivi način, sam bez Boga. Grijeh nije nešto što se jednima sviđa, a drugima ne sviđa – on je jednostavno zabranjen. Grijeh nije samo okamenjen u zakonima i paragrafima – Krist kaže da grijeh izlazi iz čovjekova srca. Iluzija je i varka ako čovjek misli da je s onu stranu dobra i zla, s onu stranu moralnosti. Grijeh je prekoračenje Božje ljubavi.

Koliko je god zlo naše i u nama i naša stvarnost, poželio bih da mlade kršćane više zanima Isus Krist i njegova dobrota i ljubav prema čovjeku, njegovo oslobađanje čovjeka od zla sakramentima koji su drugi Krist. Krist zlo uzima i definira ozbiljno. Nema izjednačenja dobra i zla, nema brisanja granice. I baš je Isus Krist preuzeo na sebe slučaj čovjeka i na ramenima ga ponio svojom ljubavlju na Kalvariju, proveo kroz smrt i grob i uskrsnućem mu vratio nadu.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Katekizam Katoličke Crkve donosi citat sv. Leona Velikoga: Neizreciva Kristova milost darovala nam je bolja dobra od onih koje nam je demonska zavist otela. Bitnije je, dakle, da nakon pada čovjek nije od Boga napušten. Tko je od Isusa Krista tražio iskreno oproštenje u skladu sa zaokretom života, Krist ga nikada nikome nije odgađao niti ga je vratio.

Sv. Pavao: Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno obilova milost (Rim 5,20). U vazmenoj noći: O sretne li krivice, koja je zavrijedila takvoga i tolikoga Otkupitelja. Isus Krist je Put, Istina i Život.

Katekizam Katoličke Crkve: Blažena Djevica Marija je prva i na jedinstven način uživala pobjedu nad grijehom koju je Isus Krist izvojevao: bila je očuvana od svake ljage izvornoga ili iskonskoga grijeha i kroz cijeli svoj zemaljski život, posebnom Božjom milošću, nije počinila nikakav grijeh.

Mislim da nitko nema pravo prozivati Boga za ovu istinu. Puno više Bogu trebamo vjerovati nego o njemu znati. Potrebno je i znati, ali ne možemo sve.

Izvorni je grijeh kao mrlja ljudske naravi za koju nisam kriv, a za rješenje se pobrinuo Isus Krist. Mislim da ste ispravno mislili, a nespretno se izrazili da se izvorni grijeh prenosi začećem. Začeće kroz supružničku ljubav po Kristovu sakramentu ženidbe ne začima grijeh. Roditelji su kroz sakramentalnu bračnu ljubav produžena stvaralačka ruka Boga.

don Tomislav Ćubelić

Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 9. kolovoza 2012.

Možda vam se svidi