S obzirom na to da je New age vrlo složena pojava, koju bitno određuje mogućnost slobodnoga kombiniranja različitih i često proturječnih elemenata, nemoguće je ovdje sustavno navesti sve njegove odrednice. Ali dovoljno je da se samo jedno od navedenih obilježja New agea pojavljuje u nekoj praksi ili vjerovanju, pa da dotična praksa bude s kršćanskoga stajališta neprihvatljiva. Onima koje se žele podrobnije pozabaviti ovom temom preporučujemo knjigu “New age i kršćanstvo” fra Josipa Blaževića na kojoj se temelji ovaj članak. Slijedi prikaz razlika između učenja New agea i kršćanstva po nekim ključnim pitanjima za razumijevanje istine o čovjeku, svijetu i Bogu.

1. BOG

New age: New age prihvaća ezoterijsko vjerovanje da je cijeli pojavni svijet energija. Energija vibrira na različitim frekvencijama i svaka frekvencija određuje oblik koji će energija poprimiti. Budući da misao može utjecati na energiju i usmjeravati je, kako vjeruje New age, teologija New agea je sprega fizike i psihologije (“znanstvena vjera”). Pojam Boga u New ageu, dakle, ne spada u područje teologije nego fizike i psihologije. New age se klanja “bogu energije” ili “bogu (pod)svijesti”. Riječ je o primitivnoj razini materijalističkoga panteizma. Bog nije osoba. On je energija koja sve prožima i svime upravlja, prvobitna supstancija, jastvo, neosobna kozmička sila, čista svijest, ocean svijesti, vitalni princip, bitak, beskonačni kaleidoskop života i smrti, posljednji uzrok, svijest koja se manifestira kao božanska igra (lila), matrica univerzuma (akaša). Bog je izvor svih stvari, Duša svijeta, Univerzalni um, Kozmički mozak. E. Levi Trojstvo dijeli na “Svijest Snage” (Otac), “Svijest Ljubavi” (Sin) i “Svijest Inteligencije” (Duh Sveti). U panteističkoj viziji – sve je Bog. Sliku Boga New age kompletira istočnjačkim i predkršćanskim religijama, boginjom Gejom i feminističkim božanstvima.

Kršćanstvo: Crkva ne osporava postojanje suptilnih kozmičkih energija, osobito onih koje je znanost identificirala, uključujući i otkrića kvantne fizike i dubinske psihologije, ali ih Crkva ne poistovjećuje s Bogom koji je izvor i vrhovni stvoritelj svega što postoji, pa i energijâ. Isus nam je objavio Boga koji je osoba, s kojim se može stupiti u kontakt u molitvi, on je svemogući Otac koji nas neizmjerno ljubi, nježna Majka koja nikada ne zaboravlja svoje čedo (usp. Iz 49,50). Istodobno je trancendentni Bog, neizmjerno nadilazi sve stvoreno, ali i imanentni, koji svemu daje život i sve pokreće iznutra. “U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo” (Dj 17,28). Isus ga naziva “moj Otac”: “Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” (Lk 2,49). I sam Bog objavljuje da mu je Isus Sin: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” (Mk 1,11). Otac je stalno s Isusom: “No ja nisam sâm jer Otac je sa mnom” (Iv 16,32). I na kraju života, posljednji put: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” (Lk 23,46). Nema traga nikakvoj neosobnoj sili. Bog je Trojstvo, obitelj, zajednica ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga.

2. ISUS KRIST

New age: Isus Krist nije Bog. “Kristička svijest”, koja je u Kristu, predstavlja kozmičku vibraciju, energiju koja upravlja zakonom evolucije. Učenje o kozmičkome Kristu (M. Fox) New age je preuzeo od Teilharda de Chardina i uklopio ga u vlastitu interpretaciju biblijskoga koncepta novoga neba i nove zemlje. “Kristička svijest” prožima sve stvari i može se utjeloviti u avatarima ili majstorima koji su predodređeni da vode čovječanstvo u “Novo doba”. U trenutku krštenja na Jordanu “kristička svijest” spustila se na Isusa i on je tada postao Krist (New age pravi razliku između zemaljskoga Isusa i božanskoga Krista). Danas ta ista svijest upravlja drugim majstorima (Babajijem, Maitreyom, bodhisattvama, avatarima) koji čovječanstvu pokazuju put (Levi). Krist je bio vođa čovječanstva u eri Riba. On je samo jedno od lica “krističke svijesti” kao što su to bili svi veliki posvećenici tijekom povijesti. Znanje i moć primio je od velikih posvećenika koji su živjeli prije njega. Ne postoji samo jedan Krist, nego mnoštvo njih, a svatko od nas može postati Krist (prosvijetljeni) kada razvije svoje urođene potencijale i dosegne razinu svijesti u kojoj raspoznaje vlastito božanstvo. Skrivene je godine proveo u Indiji učeći istočnjačke tehnike i jogu.

Kršćanstvo: Isus Krist je pravi Bog i pravi čovjek. On je druga božanska osoba Pre- svetoga Trojstva, rođen, ne stvoren. “Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu” (Kol 1,17−18). Ušao je u povijest čovječanstva, utjelovio se u krilu Blažene Djevice Marije, po Duhu Svetomu, bez sudjelovanja muža. On je vidljiva slika Boga nevidljivoga. Njegovo je poslanje bilo otkupiti svijet od njegovih grijeha po žrtvi vlastitoga života (usp. Mt 26,26–28). Pod Poncijem Pilatom osuđen je na sramotnu smrt i raspet na križu za naše spasenje. Nakon smrti treći je dan uskrsnuo od mrtvih. Poslao je Duha Svetoga po kojemu ostaje prisutan među onima koji u njega vjeruju. Po njemu, svi koji u njega vjeruju, imaju život vječni, očekuju “pobožanstvenjenje” kroz sakramente, njegovom milošću, a u konačnici će to postići o uskrsnuću mrtvih, kada će i tjelesno ustati iz svojih grobova, na život vječni. Krist je Pantokrator, Svevladar, Kralj svega stvorenoga, pa u određenomu smislu uživa kozmičke atribute. “Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti!” (Dj 4,12)

3. DUH SVETI

New age: Pojam “Duha Svetoga” uzrok je velikoj pomutnji koju prouzročuje New age. On mu je omiljeno i djelotvorno sredstvo transcendiranja religija jer u svim religijama postoji govor o duhu, vitalnome principu, ruah, prani, ch’i, ki i slično. Kako bi ga učinio po mjeri svih religija, New age ga je prekrstio u “božansku energiju”. Malo tko će zapaziti da je ovo iskorak iz teologije u područje fizike, diviniziranje energija, energijama pridavanje božanskih atributa. Riječ je o sofisticiranu idolopoklonstvu, materijalističkome panteizmu. Istodobno se New age zaštitio od teološke kritike iza pseudofizike i od znanstvene kritike iza pseudoteologije. Ovim pojmom New age uklanja granice među religijama i stvara sinkretizam znanosti i religija. Služi mu kao sredstvo za postizanje zdravlja, ali, istodobno, i kao sredstvo spasenja.

Kršćanstvo: U neku ruku New ageu treba dati za pravo kada govori o “božanskim energijama” jer sve što je Bog stvorio jest, na neki način, “božansko”, u sebi nosi otisak svojega Stvoritelja. No nije “božansko” na način kako ga tumači New age. Jer za kršćanstvo ništa nije sveto, i to ništa u punu smislu te riječi, nikakav prostor, vrijeme ili biće, životinja ili osoba, pa ni energija, osim Isusa Krista i njegova Duha koji je prisutan u srcima ljudi. Taj Duh je treća božanska osoba Presvetoga Trojstva, a nikakva neosobna kozmička sila ili energija. Njega je poslao Isus Krist i on, u sakramentima, u Crkvi, uprisutnjuje Krista, ali se na Crkvu ne ograničava jer “Duh puše gdje hoće” (usp. Iv 3,8). Povezanost s Duhom Svetim tajna je svetosti.

4. CRKVA

New age: Spasenje je individualno. Nema mjesta za posrednicu spasenja. Svatko sam mora pronaći vlastiti put i tragati za prosvjetljenjem. Institucije su općenito nepoželjne, pa tako i Crkva. Svatko svoj put započinje od nule, oslobođen bilo čijega utjecaja ili vanjskoga autoriteta.

Kršćanstvo: Crkva nastavlja Kristovo spasiteljsko djelo tijekom povijesti. Ona je “stup i uporište istine” (1 Tim 3,15). Njezina prva i glavna zadaća je “služenje istini” (FR 2). Spasenje se ostvaruje komunitarno, kroz “općinstvo svetih”. Nitko ne kreće od nule, nego nastavlja gdje su drugi stali, baštini ono što su mu prijašnje generacije ostavile.

5. OBJAVA

New age: Stječe se intuicijom, vidovitošću, “uvidima”, izmijenjenim stanjima svijesti. Ta spoznaja (gnoza) plod je osobnoga iskustva. Nerastavljive su od uvida “objave” primljene spiritističkom metodom kanaliziranja (channeling). Sadržaj “reportaža” s onoga svijeta proturječan je i navodi na zaključak da o zagrobnoj topografiji entiteti onoga svijeta ne znaju ništa više od nas.

Kršćanstvo: Bog se objavio u povijesti. Najprije stvaranjem (svemir je najljepše napisana knjiga svih vremena, napisana prstom Božjim) i ona se zove na- ravna objava. Druga je povijesna objava, po prorocima i, naposljetku, po Isusu Kristu koji je “ujedno i posrednik i punina sve objave” (DV 2), “objavi daje puninu i dovršava je” te “nemamo više očekivati nikakvu javnu objavu prije nego se u slavi pojavi naš Gospodin Isus Krist” (DV 4). Za kršćane je javna objava završena smrću posljednjega apostola.

6. DOBRI I ZLI ANĐELI

New age: Omiljena i višeznačna bića u New ageu. Služe i za transcendiranje religija jer postoje u svim vjerskim tradicijama, iako ne s istim značenjem. Osobito ih populariziraju poganske tradicije koje njima obiluju. U New ageu su oni energetska bića, duhovi vodiči, duhovi prirode, reiki vodiči, duhovi predaka, poganska i mitološka bića (gnomi, vile). Osim u ceremonijalnoj magiji stroge podjele na dobre i zle anđele u New ageu nema. Domaća ezoterijska scena vrvi anđelima, anđeoskim karticama, suvenirima, radionicama za prizivanje anđela, kanaliziranjem anđeoskih poruka, anđeoskim shopovima itd.

Kršćanstvo: Božja stvorenja, raspoređena po korovima, duhovne naravi, na službu čovjeku. Kršćanska objava govori da postoje i pali anđeli, koji čovjeka zavode, zbog čega čovjek treba biti vrlo oprezan. Sv. Pavao upozorava da “sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla” pa se ne treba čuditi da se “i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti” (2 Kor 11,14–15). Mjerilo razlikovanja je Evanđelje koje nam je navješteno: “Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet” (Gal 1,9).

7. SPASENJE

New age: Svatko spašava sama sebe (samospasenje) posredstvom tehnika ( joga, transcendentalna meditacija) za postizanje izmijenjenih stanja svijesti i višega znanja (gnoze). Spasenjskoj samospoznaji (gnozi) privodi pro- svjetljenje (nirvana, satori, samaddhi), buđenje okultnih (siddhi) moći, sklad s univerzumom. I danas čovjek vjeruje zmiji iz Edena da ne će umrijeti i da će spoznati dobro i zlo ako bude jeo sa zabranjenoga “stabla spoznaje dobra i zla” (usp. Post 3,4–5). Nema spomena grijehu.

Kršćanstvo: Spasenje je nezasluženi dar koji nam Bog daruje iz ljubavi po otkupiteljskoj žrtvi Isusa Krista. Nema pod nebom drugoga imena, mimo Isusova, po kojemu se možemo spasiti od grijeha (usp. Dj 4,12). Bog je s čovječanstvom sklopio novi i vječni savez koji nikada minuti ne će. Čovjeka ne spašavaju njegova djela, nego vjera u Sina Božjega, ali je vjera bez djela mrtva. “Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu” (Iv 3,17). Pravo prosvjetljenje dolazi od Isusa Krista koji je jedini “svjetlo svijeta” (usp. Iv 12,46).

8. PREOBRAZBA

New age: Preobrazba je sredstvo pomoću kojega New age želi svijet uvesti u novo stanje uma kako bi ostvarili novu paradigmu. Naravno, nema jamstva da će u tome i uspjeti.

Kršćanstvo: Piše sv. Pavao: “Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno” (Rim 12,2). Na gori Taboru Isus se preobrazio i u slavi s njime pojavili su se Ilija i Mojsije (usp. Mt 17,3). Preobraženje predstavlja “kršćansku paradigmu” koja je započela s Isusom Kristom, a nastavlja se tijekom povijesti u Crkvi koja proces preobrazbe ostvaruje sakramentima kako bi svoje kćeri i sinove dovela do svetosti. Ne samo preobrazbe svijesti, nego cijele osobe.

9. ISTINA

New age: Ne postoji objektivna ni apsolutna istina. Sve su religije u posjedu jednoga njezina djelića. U konačnici, istina je ono što je istina za mene (“moja istina”). Ono što se meni trenutno čini dobro. Na pijedestalu je vlastiti “božanski” ego koji razlučuje dobro i zlo – kao bogovi.

Kršćanstvo: Postoji objektivna istina objavljena u Isusu Kristu koji je jedini “Put i Istina i Život” (Iv 14,6). Kršćanstvo je hod za Isusom. Istina nije predmet ničijih mišljenja, niti o njima ovisi, pa ni kada su postignuta referendumom, nego je ona u punini zasjala u Isusu Kristu u kojemu se jedino “može prepoznati punina istine koja ljude spašava” (FR 99) i prema čijoj riječi vjernik uređuje svoj život.

10. PATNJA, BOLEST I SMRT

New age: Posljedica su neravnoteže (poremećaj yina i yanga) u pojedincu i/ili kozmosu. New age im nije kadar dati smisao. Jadnu utjehu pojedinac može naći u vjerovanju da mu je patnja dug iz prijašnjih života koji mora otplatiti (karma) ili, modernijim rječnikom, lekcije koje je u trenutku začeća sam odabrao sa svojim duhom vodičem da mora naučiti u ovomu životu. Balansiranjem čakra želi se u organizmu ponovno vratiti energetska ravnoteža i prolongirati zemaljski život. Njeguje se utopija da ćemo samorazvojem svi postići stanje visokih frekvencija i vječno živjeti na nevidljivoj razini, poput iščezlih civilizacija (Maya, Inke) ili stanovnika Atlantide.

Kršćanstvo: Ušle su u svijet kao posljedica istočnoga grijeha. Preuzevši na sebe našu narav, Isus je našim patnjama, bolima i smrti dao nov smisao, novo značenje. Makar će se kršćanin boriti protiv zla i patnje u svijetu, svjestan je da patnja ima smisao pa može skrivati i tihu radost. “Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu” (Kol 1,24). Bolest i zdravlje mogu poslužiti kao sredstvo posvećenja – iako za njega nisu nužni. Sudjelovanje u Kristovim patnjama predstavlja udioništvo u otkupljenju svijeta.

11. ESHATOLOGIJA

New age: Vječni je život odredište duha koji će se jednoga dana rasplinuti u vrtlogu kozmičke energije (svijesti) prema mitu o vječnomu povratku. Utjehu pružaju eksperimenti s onostranim kroz “putovanja” u prijašnje živote, iskustva “tik do smrti” (near-death experiences), astralne projekcije, vjera u reinkarnaciju (Blavatsky). Budući je život cikličko ponavljanje mnogih sličnih života s istim željama, istim nevoljama i istim potrebama, uvijek prema većemu savršenstvu (pobožanstvenjena evolucija).

Kršćanstvo: “Ljudima [ je] jednom umrijeti, a potom na sud” (Heb 9,27). Smrt je za svakoga čovjeka trenutak konačne istine o njemu samome po kojoj je pozvan potpuno se predati u ruke Očeve. Smrću se ulazi u vječni život, u potpuno novo iskustvo spoznaje i ljubavi. Nakon smrti slijedi posljednji sud na kojemu će svatko biti suđen po vlastitim djelima. Raj je nagrada pravednicima, pakao kazna zlotvorima, a čistilište “popravni ispit” onima koji još nisu prispjeli do potpuna savršenstva u ljubavi. Na kraju slijedi uskrsnuće tijela i život vječni u zajedništvu s Bogom i svima svetima.

12. VRIJEME

New age: New age je preuzeo mitsko, istočnjačko, cikličko poimanje vremena. Zlatno doba što ga naviješta dob Vodenjaka trebalo bi biti razdoblje mira, sklada, pravednosti. Zemlja bi trebala biti nastanjena savršenim bićima koja će umom upravljati kozmičkim zakonima. To bi trebalo biti vrijeme u kojemu će svijet biti očišćen od kršćanstva (kraj Riba), a novi svjetski poredak uspostaviti svjetsku “nadreligiju”. Akvarijanski Krist, Maitreya, već radi na dovršetku Kali Yuge ili mračna (i nasilna) razdoblja Riba. Trebala bi na nebu zasjati duga, kozmički most između ljudskih duša i duše svijeta.

Kršćanstvo: Bog je svijet stvorio iz ništa (ex nihilo). Kršćanstvo na vrijeme gleda linearno, ono ima svoj početak, trajanje i kraj. Punina je vremena događaj Isusova utjelovljenja. Na kraju vremena kršćani radosno iščekuju ponovni Kristov dolazak. Za kršćane je New age (Novo doba) započelo prije 2000 godina, Kristovim utjelovljenjem, kada su započela i posljednja vremena koja će trajati do ponovnoga Kristova dolaska. Isus je “Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak” (usp. Otk 22,13). Bog će sve izmiriti u Kristu, bilo na zemlji, bilo na nebesima (usp. Kol 1,20).

13. PARADIGMA

New age: New age promiče biocentričku paradigmu svojstvenu dubinskoj ekologiji. U njezinu se središtu ne nalazi ni Bog ni čovjek, nego život kao takav. U cikličkomu poimanju vremena, pokretanom karmom, životi ljudi, životinja i bogova jednako su vrijedni. Granica između Stvoritelja i stvorenja potpuno je uklonjena. Preferira se povratak prirodi, promoviraju prava životinja, makrobiotska, vegetarijanska i vegan prehrana. Iza ekološke svijesti, kulta majke Zemlje (božice Geje) skriva se ideologija nepomirljiva s kršćanstvom.

Kršćanstvo: Teocentrička paradigma vrijeme poima linearno. U njezinu se središtu nalazi Bog koji je postao čovjekom pa je ona i kristocentrična/antropocentrična jer čovjeka smatra središtem svega stvorenoga i krunom stvaranja. Bog je osoba koja ljubi neizmjerno i bezuvjetno. Osobnost stvorenja i Stvoritelja ostaje cjelovita i u najtješnjemu ljubavnom sjedinjenju (unio mistica). Prirodu je Bog stvorio i povjerio čovjeku da je čuva i obrađuje. Način prehrane nema utjecaja na spasenje koje ovisi o ljubavi: “Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima. Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrće. Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi ono- ga tko jede” (Rim 14,1−3).

14. ANTROPOLOGIJA

New age: Čovjek je Bog koji je zaboravio svoju istinsku narav. Mora se ostvariti (“bogoostvarenje”). Odvojenost od Boga iluzija je kojom su obmanuti oni koji još žive na nižim razinama svijesti. New age je usvojio (i izopačio) tantričku okultnu antropologiju na bazi čakri. Radom na njihovu uravnoteženju pojedinac se već za života stapa s neosobnim božanstvom i postiže savršeno zdravlje. Antropologija stvara kulturu, a kultura antropologiju. Smjenom antropologija ostvaruje se smjena kultura. Iza antropologije na bazi čakri stoji panteistička teologija, filozofija, kozmologija, medicina, soteriologija (tehnike samospasenja) itd. Nametanjem antropologije na bazi čakre nameće se cijela jedna kultura sa svim svojim vlastitostima.

Kršćanstvo: Čovjek je stvoren na sliku Božju, kao osoba, on je dijete Božje, ovisan o Bogu, ali nije Bog. Čovjek je stvorenje, ali slobodan birati između dobra i zla. Spasiti se ne može svojim snagama nego Božjom milošću. U Isusu Kristu čovjek je posvojeno dijete Božje, ima jednako dostojanstvo i prava, ali ne svojim marom, nego Božjim darom. Predodređen je da bude dijete Božje, ali slobodan to i odbiti.
Bremeniti pojam kršćanske antropologije i cijele zapadne kulture jest pojam osobe. Na njemu se temelje kršćanska teologija, filozofija, soteriologija, ona je temelj ljudskim pravima itd. U pozadini New agea je sukob dviju antropologija, u konačnici sukob kultura.

15. REINKARNACIJA I/ILI USKRSNUĆE

New age: Reinkarnacija u interpretaciji New agea nema isto značenje kao u hinduizmu i budizmu iz kojih je preuzeta. Ona je na Zapadu (od Lessinga) divizirana evolucija koja vodi trajnu samousavršavanju bez mogućnosti da se završi u “paklu” (optimizam bez temelja u istočnjačkim religijama). New age tvrdi da je rana Crkva prihvaćala reinkarnaciju sve do Carigradskoga sabora 553. godine na kojemu je osuđena zajedno s Origenom koji ju je, navodno, zagovarao. Smatra da je Isus potvrdio da je Ivan Krstitelj reinkarnacija proroka lije: “Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći” (Mt 11, 13-14). U navedenomu slučaju Isus je obični “guru” koji je učio put oslobođenja od reinkarnacije.

Kršćanstvo: Rana Crkva nikada nije zastupala reinkarnaciju. Nije ju zastupao ni Origen koji zaključuje raspravu o “selenju duša” (metensômatosis) kao protivnu Bibliji. U osudama Carigradskoga sabora nema spomena ni Origena ni reinkarnacije. Ivan Krstitelj levitima odgovara niječno na pitanje: “Jesi li Ilija?” Odgovori: “Nisam” (Iv 1,21). Iz cijeloga Novog zavjeta razvidno je da Isus nigdje ne govori o reinkarnaciji, nego naviješta uskrsnuće tijela: “Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga” (Iv 10,17−18). U Poslanici Rimljanima piše sv. Pavao o Isusu “postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posveti- telju uskrsnućem od mrtvih” (Rim 1,4). Isusovo uskrsnuće jamstvo je i našega uskrsnuća: “Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni” (1 Kor 15, 20–22). Isusovo uskrsnuće naviješta dan suda svijetu “jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih” (Dj 17,31). Jednom je samo ljudima umrijeti, a potom ih čeka sud (usp. Heb 9,27). Isusovo uskrsnuće najbolniji je trn u boku teologije New agea.

16. DOBRO I ZLO

New age: Ne postoji pojam dobra i zla, osobito ne apsolutnoga dobra i apsolutnoga zla. Niti postoji granica između dobra i zla. Postoji samo svjetlo i odsutnost svjetla, jednota i razjedinjenost, sklad energija i njihov nesklad. Baš kao što to ilustrira yin i yang. Oboje je relativno. Međusobno se isprepliću (u yinu ima nešto yanga i u yangu ima nešto yina). I dobro može biti zlo i zlo dobro. Nema jednoga bez drugoga. Zlo je stanje neprosvijetljena bitka.

Kršćanstvo: Plod sa stabla spoznaje dobra i zla smrtonosan je (usp. Post 2,16−17). Postoji jasno razlikovanje između dobra i zla. Razlikovanje između dobra i zla pripada isključivo Bogu. Božje zapovijedi su putokaz u razlikovanju jednoga od drugoga. Razum prosvijetljen vjerom spoznaje ispravno. Bog je apsolutna dobrota, jamac dobrote, i u njemu nema ništa zla.

17. GRIJEH

New age: Ne postoji u kršćanskomu smislu riječi. Jedini je grijeh biti potpuno odan nekoj religiji i “slijepo” se pridržavati njezinih dogma i morala. Srž je problema “neznanje” (avidya) o vlastitoj božanskoj naravi i da smo karika u lancu života, međusobno povezani holistički. Grijeh je dvoj- stvo koje uzrokuje nesklad. Kozmički Krist nam je došao otkriti naše vlastito božanstvo i pokazati kako da činimo čuda kakva je on činio. Grijeh je neosjetljivost za ekološke probleme. Izlaz je u tehnikama za promjenu svijesti.

Kršćanstvo: Isus je naučavao kako je grijeh ključni čovjekov problem koji ga zarobljuje i da se čovjek sam od njega ne može osloboditi. Grijeh je zloupotreba slobodne volje. Isus opisuje grijeh kao sljepoću (usp. Mt 15,14), bolest (usp. Mt 9,12) i tamu (usp. Iv 3,19−21). Učio je da se svi trebaju za grijehe pokajati (usp. Mk 1,15) i moliti oproštenje (usp. Lk 7,37−48). Spasenje nam je darovano u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuće.
“Plaća za grijeh je smrt” (usp. Rim 6,23).

18. SREĆA

New age: Osobna je sreća jedina dogma New agea. Sve je njoj podređeno pa se New age definira i kao narcisoidna duhovnost.

Kršćanstvo: Sređena ljubav počinje od sama sebe, ali se na sebi ne zaustavlja. Sreća svoj korijen vuče iz susreta s Bogom i ljudima. Najsretniji je onaj čovjek koji je najviše ljudi usrećio. Zemaljska sreća predokus je onoga “što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube” (1 Kor 2,9).

19. PODRIJETLO

New age: Ezoterija, gnoza, poganstvo, suvremena znanost, međugeneracijski konflikt (1968.), istočnjačke religije.

Kršćanstvo: Sveto pismo, usmena predaja, crkveno učiteljstvo.

20. RELIGIJE

New age: Poimanje religija je cikličko. Od doba do doba na zemlju se spuštaju avatari da pokažu put čovječanstvu. Od njihovih učenja ljudi su napravili religije (kodeks dogma i morala), zamračili istinu koju su oni naučavali, radi čega silaze uvijek novi avatari. Sve su religije relativne, privremene i nepotpune, imaju djelomičnu istinu, zato ih treba nadići, iz svih uzeti samo ono najbolje, kao za švedskim stolom, odabrati što se kome najviše sviđa, sastaviti religiju po vlastitomu ukusu. Riječ je o duhovnosti bez religija, eklektičkoj mješavini religijski nepomirljivih koncepata bez prepoznatljiva religijskoga identiteta. U ovomu konceptu religije nema mjesta za istinu, a pustolovi duha osuđeni su na doživotno lutanje.

Kršćanstvo: Crkva Boga živoga, “stup i uporište istine” (1 Tim 3,15), svjesna da su u njoj sva sredstva spasiteljska, onkraj svakoga religijskog relativizma i sinkretizma, otvorena je ekumenizmu (s odijeljenim kršćanskim Crkvama) i međureligijskome dijalogu (s drugim religijama), zauzimajući se za promicanje mentaliteta “koji vidi u Bogu svemogućemu temelj svakoga dobra, neiscrpan izvor moralnoga života i potporu duboka smisla univerzalnoga bratstva” (Benedikt XVI.). Pretpostavka ravnopravnu dijalogu jest jednakost. Ta jednakost pretpostavlja jednako dostojanstvo sudionika u dijalogu, ali ne i jednaku vrijednost sadržaja njihovih vjerovanja. Reći da su sve religije jednako istinite isto je kao i reći da su sve jednako lažne. Pretpostavka dijalogu jest svijest o vlastitomu identitetu i vrijednosti. Smisao je dijaloga međusobno upoznavanje, svjedočenje i poštivanje, ali ne i nadilaženje religija, njihovo miješanje ili preuzimanje elemenata iz tuđih religija da bi se vlastitu “kompletirao”.

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Josipa Blaževića “New age i kršćanstvo”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. O knjizi “New age i kršćanstvo” saznajte više na linku ovdje gdje je možete i prelistati.