Poštovani don Damire,

moje se pitanje odnosi na postojanje Zloga i osjećanje njegove prisutnosti. Naime, tijekom duljega perioda nakon obraćenja počela sam učestalo osjećati nemir izazvan prisilnim mislima, raznoraznim napastima, često sam znala sanjati i sama đavla kako je, između ostaloga, izgovarao moje ime i prijetio mi da neće odustati od mene. Nisam sigurna je li sve samo plod moje mašte ili možda previše pažnje pridajem svemu tome, ali činjenica je da imam problem. Strah se pojavio iznenada, i to baš nakon temeljite i lijepe ispovijedi, nakon molitve u kojoj samo tako prekrasno osjećala Božju prisutnost koja mi je prožimala cijelo tijelo dok sam klečala. Prekrasan osjećaj mira i sigurnosti ubrzo nakon molitve zamijenio je osjećaj straha da se u mojoj sobi (ili samo u glavi) nalazi nešto zlobno i da me promatra. Dolazile bi mi negativne misli koje su ubrzo preplavile moje tijelo, tada me hvatao strah. Zanima me je li to plod moje mašte, jesam li sama izazvala takve misli? Čitala sam kako je Sotona mnoge svece i svetice izravno napadao. Je li pogrešno bojati se takvih stvari? Vjerujem da je Isus Spasitelj i da se nemam čega bojati ako sam njegova. Upravo zato što čvrsto vjerujem u to imam grižnju savjesti zbog takvih strahova koji vrlo lako zavladaju i zamute mi oči. Oslabljuje li to moju vjeru? Molim vas za savjet.

Hvala vam! S poštovanjem! Jelena

Poštovana!

Kušnja i napasti neće manjkati u duhovnom životu. I ovakvo njihovo intenzivnije pojavljivanje kao kod vas nije ništa neobično. Mnogi su sveci bili kušani na slične i još teže načine (primjerice sv. Padre Pio). Bog to dopušta kako bi vas ojačao, još više pročistio i suobličio sebi te pripravio za poslanje. Važno je znati da je Gospodin uvijek jači od svih đavolskih uznemiravanja, nikada se ne dati obeshrabriti pred napadima. Bogu se uvijek utjecati, kao što to već i činite, siguran je put. Zazivati krv Kristovu, zaštitu Blažene Djevice Marije, moliti krunicu, prikazivati kao žrtvu. To su snažna sredstva za obranu.

Đavla se ne treba bojati. Dakako, po naravi dođe strah kada se osjeti njegova prisutnost, no odmah treba postupiti onako kako ste već opisali, potpuno se predati Gospodinu. Teško bi ono što ste opisali moglo biti plod mašte jer ovo o čemu govorite jesu duhovne stvarnosti, duhovni bojevi koje vodimo tijekom ovoga života na putu prema Bogu. I što je čovjek više u tome, bliži Bogu na putu rasta i svetosti, jasno je da će izražajnije i doživljavati duhovne stvarnosti.

Ovo ste izvrsno rekli: „Vjerujem da je Isus Spasitelj i da se nemam čega bojati ako sam njegova.“ Ostaje mi samo ohrabriti vas i potaknuti da se i dalje tako hrabro borite. Čak nije problem ni ako dođe do pada, važno je ustati i nastaviti dalje još odlučnije. Samo hrabro! Gospodin je uvijek uz vas i ne zaboravite da je on jači od svega što vas može zadesiti:

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. (Rim 8,35–39)

Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. (Rim 8,28).

Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8,31)

Btb

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.