Zanima me, kojim Crkvama Rimokatolička Crkva ne priznaje sakramenat krštenja kao valjani i zbog kojih razloga? Pozdrav!

 

Poštovani!

Nauk Katoličke Crkve traži za valjano slavlje pojedinog sakramenta obdržavanje određene forme, korištenje propisane materije, te ispravnu nakanu služitelja, kao i primatelja sakramenta (usp. Kan. 869§2 Zakonika kanonskog prava).

Materija sakramenta krsta jest prava voda (usp. kan. 849). Forma jesu riječi uz koje se obavlja uranjanje, polijevanje ili škropljenje, a koje proglašuju krštenje u ime Presvetog Trojstva (usp. Mt 28,19). U zapadnom, rimskom obredu forma krsta je „Ja te krstim u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga“; u bizantskom je obredu „Sluga Božji (Ime) krsti se u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“.

Ispravna nakana služitelja općenito se opisuje kao nakana „činiti ono što čini Crkva“. Po tom kriteriju valjanost krštenja se od starine ne dovodi u pitanje čak i ako je služitelj krštenja krivovjerac ili osoba koja sama ne pripada Crkvi. Stoga u slučaju prijeke potrebe (kao što je smrtna opasnost) dopušteno krsti svaki čovjek koji ima potrebnu nakanu. Nakana služitelja ne mora biti eksplicitna, niti popraćena znanjem o pojedinostima sakramenta. Za valjanost krsta traži se i odgovarajuća nakana (odraslog) primatelja da primi taj sakrament.

Iz navedenoga slijedi da se ona slavlja krštenja u kojima se ne obdržavaju navedeni zahtjevi, ne smatraju valjanima.

Primjer su takvog nevaljanog krštenja zajednice koje krste samo u ime Isusovo, a ne u ime Presvetog Trojstva. Nadalje, nevaljana su i krštenja kod kojih djelitelj ispovijeda vjeru koja se bitno razlikuje od vjere Crkve te ima nakanu krstiti osobu u svoju vjeru i „crkvu“. Takvi, kada krste, imaju nakanu činiti nešto drugo, a ne ono što Crkva čini. Takav je slučaj s mormonima, koji se ne mogu smatrati kršćanima zabludjelima u vjeri, već se radi o pripadnicima sasvim druge vjere. Tako kod njih krštenje nije ustanovio Krist; Otac i Sin i Duh Sveti su tri različita boga; ne priznaju istočni grijeh itd. Slično je i s Jehovinim svjedocima, koji ne priznaju božanstvo Sinu i Duhu Svetomu, te uopće nemaju formulu krsta.

Na našim prostorima broj takvih zajednica i njihovih pripadnika još nije toliko velik. Međutim, Crkva u Americi dosta se često u praksi susreće s pitanjima valjanosti krštenja. S obzirom na desetke tisuća zajednica proizišlih iz reformacije, kao i druge vjere koje imaju u sebi kršćanske elemente, nerijetko je potrebna prava istraga da bi se otkrilo je li određeno krštenje valjano ili nije. U slučaju da sumnja ostaje i nakon provedene istrage, ostaje mogućnost uvjetnog podjeljivanja krsta.

Prilažem i link na kojem je popis zajednica čija su krštenja utvrđena kao valjana, odnosno nevaljana (na engleskom jeziku).

Btb,

don Damir

SPAS | Bitno.net