PITAJTE SVEĆENIKA
(Ne)valjanost krštenja: Kojim Crkvama katolici priznaju krštenje i zašto?
S obzirom na desetke tisuća zajednica proizišlih iz reformacije, kao i druge vjere koje imaju u sebi kršćanske elemente, nerijetko je potrebna prava istraga da bi se otkrilo je li određeno krštenje valjano ili nije.
Zanima me, kojim Crkvama Rimokatolička Crkva ne priznaje sakramenat krštenja kao valjani i zbog kojih razloga? Pozdrav!
Poštovani!
Nauk Katoličke Crkve traži za valjano slavlje pojedinog sakramenta obdržavanje određene forme, korištenje propisane materije, te ispravnu nakanu služitelja, kao i primatelja sakramenta (usp. Kan. 869§2 Zakonika kanonskog prava).
Materija sakramenta krsta jest prava voda (usp. kan. 849). Forma jesu riječi uz koje se obavlja uranjanje, polijevanje ili škropljenje, a koje proglašuju krštenje u ime Presvetog Trojstva (usp. Mt 28,19). U zapadnom, rimskom obredu forma krsta je „Ja te krstim u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga“; u bizantskom je obredu „Sluga Božji (Ime) krsti se u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“.
Ispravna nakana služitelja općenito se opisuje kao nakana „činiti ono što čini Crkva“. Po tom kriteriju valjanost krštenja se od starine ne dovodi u pitanje čak i ako je služitelj krštenja krivovjerac ili osoba koja sama ne pripada Crkvi. Stoga u slučaju prijeke potrebe (kao što je smrtna opasnost) dopušteno krsti svaki čovjek koji ima potrebnu nakanu. Nakana služitelja ne mora biti eksplicitna, niti popraćena znanjem o pojedinostima sakramenta. Za valjanost krsta traži se i odgovarajuća nakana (odraslog) primatelja da primi taj sakrament.
Iz navedenoga slijedi da se ona slavlja krštenja u kojima se ne obdržavaju navedeni zahtjevi, ne smatraju valjanima.
Primjer su takvog nevaljanog krštenja zajednice koje krste samo u ime Isusovo, a ne u ime Presvetog Trojstva. Nadalje, nevaljana su i krštenja kod kojih djelitelj ispovijeda vjeru koja se bitno razlikuje od vjere Crkve te ima nakanu krstiti osobu u svoju vjeru i „crkvu“. Takvi, kada krste, imaju nakanu činiti nešto drugo, a ne ono što Crkva čini. Takav je slučaj s mormonima, koji se ne mogu smatrati kršćanima zabludjelima u vjeri, već se radi o pripadnicima sasvim druge vjere. Tako kod njih krštenje nije ustanovio Krist; Otac i Sin i Duh Sveti su tri različita boga; ne priznaju istočni grijeh itd. Slično je i s Jehovinim svjedocima, koji ne priznaju božanstvo Sinu i Duhu Svetomu, te uopće nemaju formulu krsta.
Na našim prostorima broj takvih zajednica i njihovih pripadnika još nije toliko velik. Međutim, Crkva u Americi dosta se često u praksi susreće s pitanjima valjanosti krštenja. S obzirom na desetke tisuća zajednica proizišlih iz reformacije, kao i druge vjere koje imaju u sebi kršćanske elemente, nerijetko je potrebna prava istraga da bi se otkrilo je li određeno krštenje valjano ili nije. U slučaju da sumnja ostaje i nakon provedene istrage, ostaje mogućnost uvjetnog podjeljivanja krsta.
Prilažem i link na kojem je popis zajednica čija su krštenja utvrđena kao valjana, odnosno nevaljana (na engleskom jeziku).
Btb,
don Damir
SPAS | Bitno.net