Po onome što sama o sebi kaže, Lorna Byrne je polupismena Irkinja, teška disleksičarka, u djetinjstvu smatrana “retardiranom” zbog nesposobnosti koncentracije na okolinu, udovica i majka četvero djece. Byrne nije obična spisateljica ili romanopisac nego vidovnjakinja, štoviše u posjedu “posebnih moći drevnih svetaca” (?!), navodno od najranije dobi u svakodnevnoj komunikaciji s anđelima i raznim duhovnim bićima iz drugih svjetova. U desetoj godini života navodni su joj duhovi pokazali budućega muža i obznanili da će on umrijeti mlad. U djetinjstvu su od Byrne tražili da šuti o svojim iskustvima s anđelima, a u odrasloj je dobi primila nalog da o njima piše knjige koje je, zbog nepismenosti, diktirala u diktafon. Tako je nastala njezina prva knjiga Anđeli u mojoj kosi, objavljena u više od 50 zemalja, prevedena na 26 jezika. Byrne svjedoči kako su joj anđeli neprestano ponavljali da će pisati knjige i da će joj biti “poslana pomoć”. Otkriva kako se uz “anđeoske pomagače” njezin život preobrazio i kako je od udovice na rubu siromaštva postala međunarodno priznata spisateljica koja putuje cijelim svijetom. Posjećuju je bolesnici, navodno čak i teolozi različitih religija te (sic!) čak i poglavar jednoga vjerskog reda iz Rima (?!), tražeći od nje savjete i duhovno prosvjetljenje.

Angelologija (nauk o anđelima) Lorna Byrne, daleko od ambicije da bude kršćanski pravovjerna, odiše newageovskim sinkretizmom, karakterističnim za srodna djela primljena “kanaliziranjem” (N. D. Walsch, G. Johst, L. Royal). Moderni spiritizam, koji je cvao od konca osamnaestoga do početka dvadesetoga stoljeća, bio je usredotočen na komunikaciju s duhovima pokojnika. Razvojem suvremene tehnologije spiritizam nije nestao s pozornice svijeta, nego je doživio svoju preobrazbu. Osobito u ambijentu New agea, više na cijeni nisu mediji koji komuniciraju s dušama mrtvih, makar ni oni nisu posve iščezli, koliko mediji koji poruke “kanaliziraju” od “letećih tanjura” (“tehnicizirani” duhovi), duhova prirode (ekološko-poganski milje) ili anđela (nadreligijska duhovnost). Silver RavenWolf, popularna američka vještica, usredotočena na vrbovanje djece i adolescenata u vještičarstvo, obraća se navedenome uzrastu riječima: “Stavite anđele, anđele i nadasve anđele, i mama i tata ne će imati ništa reći. Da, jer svi vole anđele. Zamisao je da anđeli nadilaze sve religije, štoviše stvaraju mostove između različitih religija.”1

Danas vlada manija za anđelima – postmodernistička angelomanija. New age je iznjedrio mnogobrojne radionice za komunikaciju s anđelima, anđeoske igrice i kartice, kojima osvaja najmlađe, anđeoske talismane i amajlije, a nadasve brojnu literaturu koja smutnju unosi i u pobožne kršćanske duše. Tko danas želi napisati kakav bestseler, dobitna kombinacija glasi: anđeli! Byrne je dobro znala na koju kartu treba staviti ulog!

U knjizi Stube prema nebu, s elementima brige za okoliš, Byrne piše o divovskome anđelu (ma što “div” imao značiti!) po imenu “Jimazen”, koji čuva naš planet, ugrožen našim stilom života (ekologija), od kojih je nedavno jedan dodijeljen i Hrvatskoj. Anđelom čuvarom Zemlje proglašava proroka Elijaha (možda Iliju, iako je teško objasniti kako je prorok zalutao među anđele!) i arkanđela Mihaela, ali i duhove ljudi koji su preminuli. U knjizi Anđeli u mojoj kosi Byrne opisuje “anđela materinske ljubavi” (populariziranje matrijarhata!), okrugla i golema poput sunca. Njegova su krila savijena oko njega, ali otvorena prema van, navodno “nalik na kvočku”. Pojava Isusa Krista, kršćanska dioba na dobre i zle duhove, isprepleteni s istočnjačkom naukom o reinkarnaciji, razvidnim čine sinkretističku duhovnost New agea koju promiče Lorna Byrne.

Opsežna literatura o komunikaciji s anđelima i bićima iz drugih svjetova urodila je, među ekspertima, dvjema mogućim teorijama koje objašnjavaju njihovu raširenost. Ili su njihovi autori beskrupulozni lašci, jer je takva literatura uspješno sredstvo bogaćenja, ili se grotlo pakla otvorilo pa se podzemlje obrušilo na sav ljudski rod. U oba slučaja sentimentalna sinkretistička duhovnost ove spisateljice nije pomirljiva s kršćanskom objavom. Sv. Pavao davno je najavio pojavu “novih objava” i “novih evanđelja”, suprotstavljenih kršćanskoj objavi sadržanoj u Svetomu pismu:

Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunju- ju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponav- ljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. (Gal 1,6–9)

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Josipa Blaževića New age i kršćanstvo. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. O knjizi “New age i kršćanstvo” saznajte više na linku ovdje gdje je možete i prelistati.

1   Silver RAVENWOLF, Giovani streghe. Magia per una nuova generazione, Cesena, 2000., 251.