PASTORALNA BRIGA

Kako se gluhonijeme i gluhoslijepe osobe mogu ispovjediti?

Osobe koje imaju ozbiljna oštećenja sluha, govora ili vida spadaju među posebno osjetljive skupine kojima treba pristupati s velikom pastoralnom brigom

ispovijed gluhonijemih ispovijed gluhoslijepih

Foto: Shutterstock.com

Razmišljajući nedavno o sakramentu pokore i pomirenja, našao sam se pred pitanjem: kako se gluhonijeme ili gluhoslijepe osobe mogu ispovjediti? Ivan

Dragi Ivane,

osobe koje imaju ozbiljna oštećenja sluha, govora ili vida spadaju među posebno osjetljive skupine kojima treba pristupati s velikom pastoralnom brigom, razumijevanjem i otvorenošću. Zakonik kanonskog prava (kan. 777, p. 4) među obvezama župnika izričito navodi brigu da se katehetska poduka dade i onim župljanima koji imaju tjelesne ili mentalne poteškoće. U konkretnoj praksi, to se može čini na niz načina. Što se tiče samog sakramenta pomirenja, prakse su različite. Poneke župe, osobito u većim gradovima u inozemstvu, nude programe posebne pastoralne skrbi za osobe koje imaju slušnih, govornih i vidnih poteškoća. U pravilu se među pastoralnim djelatnicima nalazi i svećenik koji tečno govori znakovni ili taktilni jezik pa se ispovijed može obavljati na taj način.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najčešće se pak ispovijed obavlja preko pisane komunikacije. Gluhonijeme osobe ispišu rukom svoje grijehe na papiru te ih predaju svećeniku koji nakon toga napiše svoje savjete i pokoru. Gluhoslijepe osobe često sa sobom nose posebne uređaje za tipkanu komunikaciju koji su opremljeni i tzv. Brailleovim printerom. Na taj način gluhoslijepa osoba može ispisati svoje grijehe, te pomoću dodira pročitati savjete svećenika. Naravno, ako takva sprava nije dostupna, komunikacija se može obavljati i pomoću taktilne abecede ili pisanja na dlanu.

Treba imati na umu i činjenicu da Kanonsko pravo ne zabranjuje ni ispovijed putem tumača (kan. 990), pri čemu ona tu osobu također veže apsolutni sakramentalni pečat šutnje.

U nešto širem kontekstu, vrijedno je znati da je tema brige za osobe s tjelesnim i mentalnim oštećenjima već dugo prisutna u katoličkoj tradiciji. Španjolski svećenik Juan Pablo Bonet (1573. – 1633.) jedan je od prvih koji su se sustavno posvetili edukaciji gluhih osoba. Napisao je traktat o znakovnom jeziku i tako postao jedan od njegovih izumitelja. Sveti Franjo Saleški je na svome putovanju u La Roche sreo Martina, tada 25-godišnjeg mladića koji je od rođenja bio gluhonijem. U sedamnaestom stoljeću je prevladavalo mišljenje da takve osobe nisu sposobne za edukaciju. Bez obzira na to, Franjo je izradio poseban znakovnih jezik i dugi niz godina posvetio Martinovoj vjerskoj i općoj edukaciji. Danas se Franjo Saleški, između ostalog, slavi kao zaštitnik gluhih osoba.

BTB,

don Damir Stojić

SPAS | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 28. lipnja 2018.

Možda vam se svidi