Dragi don Damire,

znam da živimo u nesavršenu svijetu punu boli i patnje, ali i da u Bogu nalazimo snagu i utjehu za život jer je naš glavni cilj ipak doći u kraljevstvo nebesko, a on je rekao da će, kad stignemo k njemu, obrisati svaku suzu iz naših očiju. Ono što mene muči jest kako ćemo u raju moći biti potpuno radosni i kako ćemo biti utješeni ako saznamo da neke nama drage osobe nisu s nama u nebu, nego su odvojene od Boga i od nas čitavu vječnost?

Ivan

Poštovani Ivane,

niste jedini koji se to pitate. Nema razloga za zabrinutost. Mislite li da te osobe koje su vama drage i vi njima Bog ne ljubi savršenije nego vi? On je život dao i za vas i za njih, dao je i za one koje možda vama nisu drage. Bog savršeno ljubi i stoga želi da se svi ljudi spase. Više nego vi i ja.

U raju nema patnje zbog duša u paklu. Nemojte me pogrešno shvatiti. Božja radost ne ovisi o nama. Bog je punina ljubavi, on je savršen i kao takav je neovisan. Ono što će se s nama dogoditi u raju jest to da će Bog biti u nama, u punini, bit ćemo preobražavani tijekom cijele vječnosti. U tom preobraženju, kad Bog bude sve u svima, nećemo imati ni trunke tuge, žaljenja, patnje. Zapravo, ne možemo ni shvatiti kako će nam biti dobro u raju – toliko da nas ništa ne može učiniti tužnim jer radost kojom će nas ispuniti Bog apsolutna je i potpuna. Problema u raju neće biti, nego u ljudima koji su svojim životom odbili preobraženje u Bogu. Njima će biti pakao kada više ne budu osjećali Božju ljubav jer su je svojim djelima za života odbacili.

U Katekizmu Katoličke Crkve čitamo:

1051 Svaki čovjek, u času smrti, na posebnom sudu, prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu plaću od Krista, suca živih i mrtvih.

1052 „Vjerujemo da duše svih onih koji umru u Kristovoj milosti […] sačinjavaju Božji narod poslije smrti koja će konačno biti uništena u dan uskrsnuća, kad će se duše ponovno sjediniti sa svojim tijelima.“ 

1053 „Vjerujemo da mnoštvo duša, koje su sabrane oko Isusa i Marije u raju, sačinjavaju nebesku Crkvu, gdje, u vječnom blaženstvu, gledaju Boga kakav jest, i gdje su, u različitom stupnju, pridružene svetim anđelima u božanskom vladanju proslavljenog Krista, posredujući za nas i svojim bratskim zauzimanjem pomažući našoj slabosti.“

1054 Oni koji umru u Božjoj milosti i prijateljstvu, a nisu posve čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, poslije smrti podnose čišćenje, da postignu svetost potrebnu da mogu ući u Božju radost.

1055 Na temelju „općinstva svetih“ Crkva pokojne preporučuje Božjem milosrđu i prikazuje za njih molitve, napose svetu euharistijsku žrtvu.

1056 Po Kristovu primjeru, Crkva upozorava vjernike na „tužnu i mučnu stvarnost vječne smrti“, koja se zove „pakao“.

1057 Glavna je paklena kazna u vječnoj odvojenosti od Boga, u kojemu jedinom može čovjek naći život i blaženstvo, za što je stvoren i za čime teži.

1058 Crkva moli da se nitko ne izgubi: „Gospodine, ne dopusti da se ikada odijelim od tebe.“ Ako je istina da se nitko ne može sam spasiti, jednako je istina da Bog hoće „da se svi ljudi spase“ (1 Tim 2,4) i da je njemu „sve moguće“ (Mt 19,26).

1059 „Sveta rimska Crkva čvrsto vjeruje i ispovijeda da će se na Sudnji dan svi ljudi sa svojim tijelima pojaviti pred Kristovim sudištem, da polože račun za svoja djela.“

1060 Na kraju vremenâ, Kraljevstvo će Božje postići svoju puninu. Tada će pravednici, proslavljeni u tijelu i duši zauvijek kraljevati s Kristom, i sam će tvarni svemir biti preobražen. Bog će tada biti „sve u svima“ (1 Kor 15,28), u vječnom životu.

Božji blagoslov i svako dobro!

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.