Tu je određen krajnji rok u kojem se vjernici moraju barem jednom ispovjediti. Obično su to vjernici činili uz blagdan Uskrsa, pa je po staroj crkvenoj praksi vrijeme od početka korizme, tj. od Pepelnice, pa do Duhova smatrano kao vrijeme u kojoj se može zadovoljiti toj potrebi pričesti uz koju je redovito onda išla i ispovijed. Međutim, u toj crkvenoj zapovijedi ističe se da je to minimum ispod kojega se ne smije ići, to znači da je to tek okvir u koji onda mogu doći u obzir i češće ispovijedi.

Odnos ispovijedi i pričesti

Vrlo se često može čuti od vjernika da određenog dana ne idu na pričest jer se nisu ispovjedili. Očito je da osjećaju duboku povezanost pričesti i čiste savjesti. Nažalost, negdje je to postalo gotovo pravilo, a budući da se na ispovijed ne može ići tako često, pa već i zbog toga što se ne može naći odgovarajućeg svećenika, onda kod mnogih ispada da se ispovjede najčešće o Uskrsu i tada pričeste i da tijekom godine više ne pristupaju pričesti.

Ispovijed ima svakako svoju logiku i potrebu koja je vezana uz stanje naše savjesti. Ispovijed nam je potrebna kad god znamo da smo teško povrijedili ljubav Božju, tj. teško sagriješili, a pričest je isto tako u svojoj logici povezana uz svaku misu gdje se neprestano ponavlja poziv: »Blago pozvanima na gozbu Jaganjčevu!«, ili onaj povezan s Isusom i njegovim riječima na Posljednjoj večeri: »Uzmite i jedite od ovoga svi!«

Prema tome postoji stanovita vjernička muka: prema crkvenom zakonu svaki je vjernik dužan svake nedjelje biti i sudjelovati kod mise. A prema logici svake svete mise vjernik se osjeća pozvanim svoje sudjelovanje okruniti primanjem pričesti. Međutim, postoje okolnosti u kojima vjernik ne smije primiti pričest jer bi bilo nedostojno ako je u teškom neredu. U takvom stanju vjernik bi se trebao, ako ima mogućnost, prije mise ispovjediti i tako osloboditi tereta savjesti.

Ipak, čovjek neprestano griješi, samo najčešće su to tzv. laki grijesi koje možemo povjeriti Božjem milosrđu i kroz čin kajanja što ga redovito molimo na početku svake mise. Ako je o tome riječ, onda se vjernik može pričešćivati ako se prije toga i nije ispovjedio.

Češća ispovijed

Svaki je čovjek grešnik, ali samo Bog zna težinu grijeha što ga pojedinac čini. I najbolje je takav sud uvijek prepustiti Bogu jer čovjek može upasti u krivo prosuđivanje i osuđivanje svojih bližnjih.

Kao grešnici, kršćani redovito osjećaju i potrebu češće ispovijedi kao redovitog načina oslobođenja od grijeha. Sigurno se događa da vjernik dulje vrijeme živi bez teškog grijeha, što je zapravo normala kršćanskog života i tome trebaju vjernici težiti. Međutim, Crkva svejedno inzistira, pa i u slučaju da netko kroz godinu dana teško ne sagriješi, da pristupi svećeniku i ostvari svoje pravo na ispovijed. Time se povjerava službeniku sakramenta i želi da i objektivno primi sud o svojem stanju, a dobro je povremeno i svoje lake grijehe staviti u okvir milosrđa Božjega kroz ispovijed.

Uz velike blagdane u godini

Kako često će vjernik doći na ispovijed unutar jedne godine, zapravo nema pravila. Neki vjernici osjećaju potrebu za ispovijedi dok prate velike blagdane crkvene godine, jer ih to nekako jače potiče na razmišljanje i na provjeravanje svojeg stanja. Tako se mogu vidjeti u našim crkvama mnoštvo vjernika koji osim za Uskrs i pred blagdan Božića čekaju strpljivo svoj red za ispovijed. Mnogima uz ta dva blagdana su i neki drugi veliki blagdani prigoda za ispovijed. Tu može biti Velika Gospa, pa blagdan Svih svetih radi molitve za pokojne, župni blagdan i patron crkve i slično. Tako se vrlo često dogodi kod mnogih vjernika da se praktično ispovjede pet do šest puta godišnje. Unutar toga, jasno, ako nema nekog nereda, mogu sasvim mirno ići na pričest kod svake mise gdje sudjeluju.

Prvi petak u mjesecu

Nekima ni to nije dovoljno u ritmu njihova duhovnog života. Mnogi su povezali svoj duhovni život, a time onda i svoju ispovijed uz mjesečni ritam, najčešće uz tzv. pobožnost prvih petaka u mjesecu. Tada vjernici zapravo obavljaju svoju ispovijed svakoga prvog petka i od mjeseca do mjeseca prate svoj duhovni i vjerski život uz pomoć svog ispovjednika koji im u nekom smislu postaje i duhovnikom.

Što prije

U slučaju teškog nereda u ljudskom životu i u duši važno je što prije pristupiti ispovijedi i na redoviti način zadobiti oproštenje grijeha i čistoću savjesti.

fra Zvjezdan Linić

Glas Koncila | Bitno.net