Zahvaljujući kihanju nadživjelo je i jedno benigno praznovjerje koje je danas dobilo novu interpretaciju rasprostranjenu u svim kulturama. Usklik “nazdravlje” ili “blagoslovljen bio”, koji uobičajeno prati kihanje, začudo ne prati kašalj!, potječe iz drevnih vremena, kada su ljudi vjerovali da je čovjekov duh nastanjen u glavi, ali i da zlodusi poput mušica (ili komaraca) oblijeću uokolo vrebajući priliku da uđu kroz čovjekova usta i tako se domognu njegove duše. Kihanje je, prema ovom praznovjerju, bilo simptom da demon bolesti napušta tijelo, a rukom na ustima pazilo se da ne uđu drugi, dok su prijatelji izvikivali čarobne poklike: “Nazdravlje!” Osobi koja će kihnuti preporučivalo se i da na ustima napravi znak križa. Hindusi nakon kihanja pucketaju prstima, kako bi bukom zastrašili zle duhove. Plinije piše da je još u njegovo vrijeme u Rimu vladao običaj pozdravljati ljude koji su kihnuli i poželjeti im sreću. Sv. Augustin je savjetovao da se ovom smiješnom i bezbožnom običaju ne pridaje pažnja.

Jedno drugo tumačenje poklika “God bless you” (“Bog te blagoslovio”) pripisuje se papi Grguru Velikom. U njegovo vrijeme Italijom se širila teška zaraza, a prvi simptom te neimenovane bolesti bilo je kronično kihanje, nakon čega bi uslijedila smrt. Papa je tada, prema ovom izvoru, poslao proglas zdravima da mole za bolesne i naredio da se svako kihanje poprati jednom kratkom molitvom ili izrekom “Deus te adjuvat!” (“Bog ti pomogao!”). Ako je osoba bila sama, papa je predložio da osoba naglas kaže: “Bog mi pomogao.”

Rasprostranjeno je i praznovjerje da kihanje potvrđuje istinitost nečijih riječi. Kad netko u vrijeme nečijeg govorenja kihne, obično mu netko od prisutnih dovikuje: “Istina je!”

Danas znamo da kihanjem širimo zarazne klice pa da iz toga razloga stavljamo i maramicu na nos. Ali isto tako znamo da zijevanjem ne širimo klice, pa opet stavljamo ruku na usta, “iz pristojnosti”, kažemo. U temelju je isto drevno praznovjerje zasnovano na strahu da kroz otvorena usta čovjeku može pobjeći duh i, ne daj Bože, useliti se neki zloduh, pa rukom zatvara usta. Danas je ta gesta svoje mjesto našla u bontonu ili, kako mama kaže, “da nam muha ne uleti u usta”.

Današnji tvorci bontona savjetuju onome koji je kihnuo reći: “Vi kihnuste”, a kao odgovor, onaj koji je kihnuo, zahvaljuje: “Hvala što vi primijetiste!”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Praznovjerje” fra Josipa Blaževića. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.