PITAJTE SVEĆENIKA

Dala sam zavjet, ali sve mi je teže ispunjavati ga… Može li se zavjet prekinuti?

Mnogi ljudi u dobroj namjeri obećaju nešto što na kraju ne izvrše, počevši od najmanjih pa sve do najozbiljnijih stvari.

Foto: Shutterstock

Prije nekoliko godina dala sam zavjet da ću jednom godišnje trajno odlaziti u jedno od Gospinih svetišta. Kako godine prolaze, često je sve teže i teže to izvesti. Smije li se zavjet prekinuti? Ako smije, na koji način? Ono što me u svemu dodatno izjeda je pitanje koliko je to ispravno, jer kada je bilo teško, lako je bilo obećati samo da nevolja prođe! Zbog toga se dodatno stidim. Srdačan pozdrav, Viktorija.

Poštovana Viktorija,

pitanje koje ste postavili postavlja se često. Općenito, mnogo ljudi u dobroj namjeri obećaju nešto što na kraju ne izvrše. Počevši od najmanjih, pa sve do najozbiljnijih stvari. To pokazuje koliko je čovjek nepromišljen i slab. Ovdje neću spominjati one kojima riječ obećanja ništa ne znači.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O Vašem pitanju progovara i Zakonik kanonskoga prava, ali njegove kanone ću napisati malo poslije.

Napravit ću kratak uvod. Ljudi u današnjemu vremenu izgubili su osjećaj za snagu i težinu riječi, zatim važnost značenja neke riječi, ljepotu značenja neke riječi itd. Ljudi nemaju pojma o riječi. Što je pojam? Pojam je bitno svojstvo o nekoj stvari. Ljudi ne poznaju bit riječi. Stari židovi jako su dobro znali važnost, snagu i bit riječi. Imena koja su jedni drugima namjenjivali nosila su značenje.

Bog se objavio imenom JAHVE. Židov je točno znao što ta riječ znači. Ona znači da je Bog onaj koji je PRISUTAN, cijelo vrijeme prisutan u čovjekovu životu i povijesti. Na grčkome On je onaj koji jest! Ime Isus znači Bog spašava, Emanuel – S nama Bog, Mesija – Pomazanik Božji, Betlehem – Kuća kruha, itd.

Svaka riječ nosi svoj duboki smisao. Pogledajte samo kako je današnji čovjek izvrgnuo i banalizirao riječ LJUBAV!

Danas ljudi olako i brzo donose odluke. Ipak, vjerujem da je  Vaš zavjet dan razumno i s ljubavlju. Savjetujem Vam da ispunite zavjet, prigrlite ga s ljubavlju i radošću, pomilujete taj mali križ, kao što je Isus pomilovao svoj veliki križ. Dapače, obnovite zavjet, dajte mu puniji smisao, prikažite ga ne samo kao zahvalu nego i za duše koje se nalaze u istome problemu koji ste imali i Vi. Prikažite ga za duše u čistilištu. Pomolite se Duhu Svetome da Vam da snagu, volju, odlučnost. Bog izgrađuje čovjeka kroz ovakve stvari. Zavjet ne zarobljava, nego oslobađa i izgrađuje. Ipak, opet dobro promislite i o ovome što Vam govorim. Ne znam u kakvoj ste situaciji, Vi najbolje to znate.

Ako imate uistinu opravdane razloge, možete dobiti oprost od zavjeta. U pitanju su samo uistinu opravdani razlozi. U protivnom morate ga izvršiti ili ga zamijeniti nekim jednakim ili većim dobrom. Ne manjim. Ovo se može činiti strogim, ali kad bolje sagledate sve je tako logično i razumljivo. Pitanje je samo o našem odnosu prema sebi, Bogu i drugima. Navest ću sada neke kanone Zakonika vezane uz Vaš slučaj:

Kan. 1191 – § 1. Zavjet, to jest promišljeno i slobodno Bogu dano obećanje o mogućem i većem dobru, mora se ispuniti iz kreposti vjere.
§ 2. Sposobni su za zavjet svi oni koji su sposobni prikladno se služiti razumom, osim ako im se pravom to zabranjuje.
§ 3. Zavjet položen zbog teška i nepravedna straha ili zlonamjere prijevare po samom je pravu ništav.

Kan. 1194 – Zavjet prestane istekom vremena određenog za izvršenje obveze, bitnom promjenom obećanog predmeta, neispunjenjem uvjeta o kojem ovisi zavjet ili prestankom njegove svrhe, oprostom i zamjenom.

Kan. 1195 – Tko ima vlast nad predmetom zavjeta, može obvezu zavjeta obustaviti dokle god mu ispunjanje zavjeta nanosi štetu.

Kan. 1196 – Osim rimskog prvosvećenika, od privatnih zavjeta mogu zbog opravdana razloga dati oprost, samo ako oprost ne krši tuđe stečeno pravo:
1. mjesni ordinarij i župnik za sve svoje podložnike, pa i strance;
2. poglavar redovničke ustanove ili družbe apostolskoga života, ako su kleričke papinskoga prava, za članove, novake i osobe koje danonoćno borave u kući ustanove ili družbe;
3. oni kojima su Apostolska Stolica ili mjesni ordinarij povjerili vlast davanja oprosta.

(U vašem slučaju ova odredba vrijedi):
Kan. 1197 – Djelo obećano privatnim zavjetom sam zavjetovanik može zamijeniti za veće ili jednako dobro; za manje pak dobro onaj koji prema odredbi kan. 1196 ima vlast dati oprost.

O tome u ispovijedi možete popričati sa svojim župnikom.

Btb,
don Damir

Izvor: SPAS – studentski pastoral

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Objavljeno: 27. travnja 2018.

Možda vam se svidi